Dugo nisam ništa objavio na blogu.

Blog sam napravio da na njemu prenesem kolumne vezane za ekonomske analize, izvještaje i finansijska tržišta u EuroBlicu, Fokusu, Nezavisnim novinama, Finraru, Poslovnim novinama i Preduzetniku. U posljednjih nekoliko godina se često desi da neku izjavu dam u „u trku“ ili „u kameru“. Slično je i sa kolumnama. Nije da ih nisam pisao ali nisam ih objavjivao na blogu. Takvi članci se prense preko društvenih mreža na kojima se odmah i komentarišu. Uprkos tome što su forumi sistematičniji i na njih dolazi drugačija publika – pali su u zaborav. Forume su zamijenile grupe entuzijasta i zaljubljenika na društvenim mrežama. U međuvremenu, okrenuo sam se pisanju i objavljivanju naučnih i stručnih radova. U posljednjih deset godina sam kao samostalni autor ili koautor objavio sam pet knjiga, 53 naučna ili stručna članka u specijalizovanim časopisima sa dvostrukom slijepom recenzijom kod nas i u inostranstvu (u Poljskoj, Srbiji i Makedoniji) i 34 rada sa naučnih skupova ili konferecnija (od toga 12 u inostranstvu: u Srbiji, Crnoj Gori, Rusiji, Rumuniji, Makedoniji i Bugarskoj). Osim toga, redovno (o)držim predavanja i na fakultetima i kao moderator ili panelista učestvujem na raznim konferencijama tako da mi ne nedostaje pažnje.  Nerijetko imam utisak da me je i previše u medijima. :) Ako nekoga baš zanima većinu članaka može pronaći i pregledati na Google schoalru i na Researchgateu.

Nisam izgubio interes sa online svijet ali mi je postalo besmisleno da išta objavljujem na blogu. Izjavu ili kolumnu koju napišem uglavnom prenesem na društvenim mrežama. Ne smeta mi da se među komentarima nađu potpuno suprotna mišljenja od mog. Rado slušam kritike upućene na svoj rad jer smatram da je povratna informacija u vidu suprostavljanja mišljenja, stavova, konstuktivnih kritika stimulacija za bolji rad.  Ipak, komentare koje objave anonimni društveni hroničari ignorišem. Mišljenja i stavove objavljuejm sa slikom imenom i prezimenom a neki tamo anopnimus se nakači i nerijetko vrijeđa. U offline svijetu mi nikad nije prišao neko nepoznat i sa maskom i isticao drugačije mišljenje. :) Osim toga učešćem na naučnim skupovima i konferencijama te objavljivanjem članaka u časopisima stičem mnogo više stručnih (sa)znanja i kontakata.

Na kraju, iako nisam ovlašteni finansijski savjetnik profesionalna karijera me je potpuno zaokupila tako a česti i ne komentarišem dešavanja koja nisu povezana sa tržištem kapitala ili penzijskim fondovima.

Razlog za  razbuđivanje bloga su dva komentara iz prošle sedmice. Prvi je o odnosu kursa i dolara a drugi je novčanim doznakama iz inostranstva. Iako teme nisu iz moje uže naučne oblasti svakako su iz mog polja interesa. Oba komentara sam objavio na mom profilu na Fejsbuku. 

Prijatno su me iznandili komentari na osvrt i zapažanja od poznatih i od nepoznatih ljudi. Samo zato obje objave ću u formi blogposta prenijeti i ovdje.

Komentar za Glas Srpske - roba kupljena za dolare skuplja 20 odsto.

Za Glas Srpske sam komentarisao odnos evra i dolara.

Kurs dolara nije se značajnije promijenio u odnosu na momenat nastavka evra. U januaru 1999. je jedan evro koštao oko dolar i pet centi. Nakon toga je dolar jačao. U novembru 2000. dolar se mogao kupiti za tek 0,85 evra. Međutim, ubrzo je nastupila era oporavka evra koja je do 2008. godine. Nakon izbijanja krize 2008. dolar je ponovo u jačao ali uz velike oscilacije. Osvrnuo sam se na istoriju evra jer je istorija pokazala da se ipak prepoznaju određeni obrasci i pravilnosti. 

Prvo, u „dobrim” vremenima evro jača a a dolar pada. U „lošim“ je obrnuto. Razlog je činjenica da investitori ali i šira javnost, kada su u strahu, dolar doživljavaju kao sigurnu luku. Drugo, SAD lakše prevazilaze „loša“ vremena. U zadnjih dvadesetak godina se pokazalo da je Amerika agilnija od usporene Evropa i da brže donosi odluke. Konkretno, Amerika hrabro i brzo ulazi u ciklus rasta kamatnih stopa, što pogoduje dolaru. Moj utisak je da će dolar ostati jači od skoro svih valuta tokom ovog kvartala. FED je mnogo agresivnije počeo da podiže kamatnu stopu. Evropska centrlana banka je, stekao sam utisak, više pod pritiskom, nego zato što je to stvarno htjela, podigla referentnu kamatnu stopu za 50 baznih poena. Vjerujem da je dolar postao, ako nije još od ranije, utočište svih investitora u krizi. Treće, kada pogledamo desetogodišnje obveznice zemalja EU i SAD zapažamo da su kamatne stope trenuno veće u SAD-a. Racionalni investitori uvijek ulažu ondje gdje je prinos na obveznice sliičnog rejtinga veći. Veća ulaganja jačaju dolar.

Dalje produbljivanje konflikata može samo dodatno uznemiriti EU što će se odraziti na smanjenu proizvodnju i seljenje kapitala u SAD. Strani kapital ne poznaje granice ali je plašljiv. Ovo što nama već djeluje kao folklor udaljava naš region od liste zemalja koje karakteriše dobar poslovni ambijent i mogućnost za uvećanje kapitala. Sve procjene ukazuju na to da će, ako Rusija dugoročno zavrne gas, Evropa nastaviti put prema recesiji što će imati veoma neugodan multiplikativni efekat. Takav scenario odgovara SAD-a jer će Evropa biti prinuđena da kupi kupovati gas po znatno višoj cijeni od one iz prošle zime. S druge strane, jačanje dolara pozitivno djeluje na izvoz iz Evrope. Naime, jak dolar poskupljuje izvoz iz SAD-a pa je ista roba jeftinija iz Evrope. Osim toga, dodatne probleme za one koji će kupovati dolare ili kupovati u dolarima predstavlja i činjenica da nije sve 12 posto skuplje - koliko je promjena kursa u odnosu na evro, nego i do 20 posto jer se jakom dolaru dodaje i visoka američka inflacija.

Najveći dobitnici promjene vrijednosti evra su zemlje koje proizvode i izvode naftu i gas. One bilježe iznadprosječne zarade, što je posljedica povećanja rasta tržišne vrijednosti i jačanja dolara. Osim njih, na dobitku su izvoznici na američko tržište. Naime, oni naplaćuju posao i robu u dolarima, a sopstvene troškove plaćaju u drugoj valuti. Na dobitku su i radnici koji platu primaju u dolarima. Među njima ima i onih sa našeg podneblja: radnici na naftnim platformama, stručnjaci iz oblasti IT sektora i drugi.

Kod nas se često spominju cijene goriva od prije tri godine. Tu se zaboravlja uzeti u obzir odnos evra i dolaza. Sve i da se cijena goriva vrati na tadašnji nivo, zbog cijene goriva ona će biti skuplja. Zbog visokih cijena đubriva, očekuje se da će hrana ove jeseni biti još skuplja. Osim toga, problem imaju firme koje nabavljaju robu iz SAD-a, jer će plaćati veću cijenu.

Problem će imati i sve zemlje čiji je vanjski dug (ili barem njegov dio) izražen u dolarima. Velike zemlje uspjevaju da hedžiraju taj dio duga i tako se zaštite od priomjene kursa. Srećom, naša zemlja nema veliki iznos duga u dolarima. Manje od pet odsto kredita BiH indeksirano je u američkom dolaru. U Republici Srpskoj to je manje od 1,2%.

Komentar za Večerenje novosti - rast novčanih doznaka iz inostranstva.

Za Večernje novosti sam prokomentarisao rast novčanih doznaka iz inostranstva.

Podaci o povećanju doznaka iz inostranstva su samo oni koje bilježi  zvanična formalna statistika. Ona najvećim dijelom obuhvata zvaničan iznos novca u konvertibilnim markama koji su naši građani, koji žive privremeno ili trajno van granica BiH, uplatili legalno na račune rodbine i prijatelja. Novac koji pristiže od dijaspore predstavlja nezanemariv vid socijalne i ekonomske podrške  našim sugrađanima. Novčane doznake i ostali lični transferi naše dijaspore čine više od deset odsto bruto domaćeg proizvoda BiH. Po tome je BiH na vrhu liste zemalja Evrope.

Očigledno je da se priliv novčanih doznaka iz inostranstva iskazuje u milijardama. Svi iznosi su aproksimativni. Prvo, nije poznato koliko tačno naših građana živi u dijaspori. Orjentaciono, gotovo isti broj ljudi živi u BiH i predstavlja njenu dijasporu. Vjeruje se da je iznos doznaka iz dijaspore čak i dvostruko veći. Drugo, značajan dio dovca u BiH bude dostavljen putem neformalnih neposrednih novčanih transfera - „iz ruke u ruku” ili neformalnih posrednih - preko prijatelja ili vozača autobusa.

Ugrubo, ove doznake imaju značajnu socijalnu dimenziju. Orjentacije radi, ovaj iznos predstavlja iznos jednak iznosu transfera za penzije. To nije novac koji završi na štednim računima niti berzi ide na potrošnju. Takođe, ovaj iznos je tri ili četiri puta veći od godišnjeg iznosa direktnih stranih investicija u BiH. Postvalja se logično pitanje: „Šta bi bilo da nema doznaka?“

Spomenuto povećanje bih doveo u vezu sa dvije činjenice.

Prva je ograničenje kretanja kao posljedica pandemije a drugi iseljavanje stanovništva.

Podsjetio bih na podatke iz 2020. godine. Kao posljedica lokdauna tokom pandemije veliki broj ljudi je dobio otkaze ili im je skraćeno radno vrijeme što se drazilo na primanja.  Naime, prema podacima CBBiH, ukupni tekući lični i ostali transferi iz inostranstva u 2020. godini bili su za skoro 500 miliona maraka manji u odnosu na 2019. i iznosili oko 2,7 milijardi maraka. Do tada su lični transferi iz inostranstva još od 2007. godine, bili su u stalnom rastu.

Drugi aspekt iz kojeg možemo posmatrati rast novčanih doznaka iz inostranstva je činjenica da se u proteklim godinama dogodio pravi egzodus građana BiH prema zemljama Evropske unije.

Naša generacija pamti rođake iz Njemačke koji su pomagali rodbinu u Jugoslaviji. Sjećamo se da smo dobijali novčanicu sa likom Klare Šuman „za čokoladu“. Oni stariji dobijaju novac za sanaciju kuće, plaćanje računa, proslavu slavlja ili naknade za obilazak i nekretnine ili članova porodice i brigu o njima. Osim toga, u zvanične izvještaje nije uzet u obzir novac koji naši rođaci i prijatelji za vrijeme ljetnjeg boravka  potroše ovdje. Ovako unesen novac rijetko uđe u statistiku ili u neki biznis koji je vidljiv Centralnoj banci ili agencijama za statistiku. Bez sumnje značajni „neformalni novčani transferi” nisu registrovani u platnom prometu. Međutim, postoji velika razlika između BiH i Jugoslavije. Novac koji pristiže kroz doznake dijaspore građani u BiH koriste u velikoj mjeri tek za - preživljavanje. Za Jugoslaviju je ekonomska migracija bila manje tužna vijest negi sada. Ljudi su odlazili da bi stekli novac ili penziju koju su planirali da troše u Jugoslaviji. Jugoslavija je imala višak radne snage i tako je smanjivala nezaposlenost. Šaviše naši iseljenici su slali i unosili velike količine novca i to u devizama koje su bivšoj državi bile prijeko potrebne. Danas, ne odlaze samo radno sposobni već cijele porodice.

U kratkom roku efekat na BDP i na životni standard jeste pozitivan ali doznake iz inostranstva, često imaju dugoročno negativne neto efekte. Da iseljenici ne šalju dio zarada i da ne troše novca tokom godišnjeg odmora provedenog u BiH stope rasta BDP-a bile bi značajno manje, a siromaštvo još veće. Na taj način, kroz rast potrošnje država ubire i veće prihode od PDV-a kao najizdašnijeg javnog prihoda. Uprkos tome, kao društvo, imamo niz negativnih efekata. Prvo, ovim novcem se, najvećim dijelom, pokrivaju osvnocni životni troškovi. Osim toga, doznake remete i tržište rada. Radno sposobne osobe često osiguraju egzistenciju a zbog niskih zarada i uslova na tržištu rada često odustaju od ponuđenih poslova.

Da zaključim, rast doznaka se često prikazuje i doživljava kao pozitivna stvar. Tužna istina je da one ukazuju na iseljavanje naših građana. Očekujem da se sličan trend – rast doznaka još neko vrijeme nastavi. Prvo zbog odlazaka u inostranstvo naših građana mlađe životne dobi i zbog veliko broja ljudi koji još primaju penzije iz inoistranstva. Međutim, ostaje sve manje ljudi kojima bi se novac mogao slati. Ljudi naše generacije, koji se odsele odavde nemaju želju da ulažu novac ovdje niti da se vrate. Plašim se da ću za nekoliko godina biti sagovornik na temu da oni koji su otišli nemaju kome slati a iznos doznaka iz inostranstva se smanjuje.