Poskupljenja kao posljedica akciza

U Večernjim novostima sam bio sagovornik sa mojom dragom drugaricom Jelenom Trivić, predsjednikom Ekonomskog saveta PDP Jelenom Trivić na temu očekivanih poskupljenja. Pričali smo o usvajanju seta zakona o akcizama, kojim se za 0,15 feninga povećavaju akcize na biogoriva i biotečnosti, kao i putarine u BiH, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom i deblokadu skoro milion evra kredita Evropske banke za obnovu i razvoj namenjenih BiH. Očekivano, naglasili smo da Republici Srpskoj slijedi rast svih cijena - prvo prevoza, hrane, a onda i drugih robe i usluga.

pojašnjava da će poskupljenje goriva za nekoliko feninga po litru, u maloprodaji značiti tih nekoliko feninga plus PDV. Naglasio sam da s obzirom na činjenicu da vrijednost goriva u poslovanju transportnih preduzeća ima značajnu ulogu, porast cijene goriva dovodi do promjena uslova u poslovanju za transportna preduzeća. Samim tim, ove promjene se odražavaju i na građane. Kad poskupi gorivo, dolazi do skoka cijena raznih usluga, a posebno artikala čija proizvodnja ali i transport zavise od upotrebe goriva. Prema tome, treba očekivati poskupljenje hrane, a onda i drugih vrsta robe i usluga. S tim u vezi, male ekonomije kao što je ekonomija Republike Srpske mogu potresti i "eksterni šokovi". Pojava eksternih šokova, u vidu rasta cijena nafte i derivata na svjetskom tržištu izvan sadašnjih očekivanja, dodatno će potresti tržište derivata u zemlji. Prema tome, negativno će se odraziti i na izvršenje projekcija prihoda od akciza na derivate i putarine iz cijene naftnih derivata. Nezahvalno je praviti procene i govoriti o iznosu poskupljenja, ali je poskupljenje, u slučajevima povećanja cij goriva – neminovno.

Proljeće je 13. u decembru a ja o kriptovalutama i akcizama

Juče sam bio sagovornik Aidi Đugum iz Slobodne Evrope. Njeno istraživački pitanje bilo je "da li vrijeme radi za bitkoin?" U komentaru sam naglasio kriptovalute prolaze isti put poput plastičnog novca, tj. kartica i nemaju podršku, a ni povjerenje svjetskih autoriteta, jer postoji mogućnost ilegalne trgovine.  Ta anonimnost omogućava da se rade transakcije koje inače nisu legalne i one mogu da pobude finansiranje nezakonitih aktivnosti kao što su pranje novca ili finansiranje terorizma.  Plaćanje, odnosno tok novca nije moguće tako lako upratiti, za razliku od kretanja novca u bankarskom sistemu. Zato je ta anonimnost nedostatak ili mana kriptovaluta.

Naglasio sam česte slučajeve krađe i gubljenja lozinki. Korisnici se često obraćaju raznoraznim, i pouzdanim i nepouzdanim serverima, odnosno čuvarima, koji za neku određenu minimalnu naknadu čuvaju njihov novac i kriptovalute. Baš zato što korisnici lakovjerno misle da će neko da čuva njihove kriptovalute, onda tako čujete da je propao neki server ili da je nestao vlasnik, ili da je promijenjena šifra, da se zatvaraju te kriptovalute, pa i čitave berze, baš kao posljedica povjerenja korisnika. U nekim zemljama, poput Japana ili Australije, bitkoin je već usvojen kao regularan i legan način trgovanja. No zbog nemogućnosti kontrole, bitcoin će vjerovatno još neko vrijeme ostati u domenu internet zajednice. Na kraju, nešto što svi zamenarruju fokusirajući se na investicioni potencijal kriptivaluta. Ovo još uvijek predstavlja nepouzdan način plačanja, ali ima budućnost, jer sistem neće propasti. Naime, malo ko se zanima za uticaj spoja finansija i tehnologija na finansijska tržišta. Šira upotreba kriptovaluta u međunarodnom poslovanju imaće veliki uticaj na budućnost finansijskih tržišta. Ako se obezbjedi sigurnost sticanja, čuvanja i plaćanja kriptovalutama ovo je neminovnost. Blokčejn tehnologija, iako pozadinska tehnologija, koja ne bi došla do izražaja da bitkoin nije stekao popularnost, ima svijetlu perpspektivu. Mogućnosti koje ona nudi imaju gotovo neograničenu primjenu u međunarodnom poslovanju. S tim u vezi, u sljedećih nekoliko godina sve više će i koristiti u međunarodnom plaćanju. Kompanije će između sebe podsticati učestalo korištenje kriptovaluta s ciljem da prilikom plaćanja zadrže veći dio dobiti za sebe, izbacivajući posrednika tj. banke. Čitav tekst pogledajte ovdje.

Prije mjesec dana bio sam sagovornik Željku Svitlici sa portal Mondo. Razgovarali smo o tome da gotovo da ne prođe dan, a da neko od domaćih ili stranih zvaničnika ne spomene kako je neophodno donijeti zakon o povećanju akciza na gorivo. U kratkom komentaru pokušao sam da budem kao sportski komentator - da ukažem na nešto što gledaoci ne vide i kažem im nešto što ne znaju. O insistiranju na povećanju akciza, prokomentarisao sam da, prema Statutu i pravilima MMF-a, tim koji je posjetio zemlju daje određene makroekonomske preporuke koje ne treba da budu konkretne niti da se upliću u zakonodavstvo u zemlji. U skladu sa tim, put za dostizanje željenih ciljeva prepušten je samoj zemlji. U praksi, misije MMF-a, usljed očiglednog debalansa u zemlji - činjenica da zemlja traži pomoć od MMF-a ukazuje na to da situacija u zemlji nije povoljna - često odstupaju od ovog pravila. U većini slučajeva ostavlja se ipak zemlji da se izjasni na koji način nastoji da dostigne postavljene makroekonomske ciljeve. Kao rezultat pregovora nastaju mjere za dostizanje tih ciljeva. Ove mjere se definitivno preciziraju u „pismu o namjerama“ koje potpisuju zvaničnici zemlje koja traži pomoć. S tim u vezi, povećanje akciza djeluje kao siguran izvor za obezbjeđivanje priliva novca. Na neki način se zemlje prisile da usvoje određene mjere i sprovedu ih. Ili će uradti to i to ili nema pomoći. Čitav tekst Svitlice pogledaje ovdje.