Bio sam sagovornik u (meni) izuzetno zanimljivom razgovoru. Članak objavljen u
Večernjim novostima. Tekst prenosim sa originalnog linka.
 |
Emitovane municipalne obveznice na Banjalučkoj berzi |
Opština Kozarska Dubica emitovala je u oktobru obveznice u iznosu od 10,5 miliona maraka po kamatnoj stopi 5,70 odsto na Banjalučkoj berzi i tako postala prva opština u Republici Srpskoj koja je nakon pet godina emitovala i prodala obveznice. Pre Dubice, 17 oština u Srpskoj je od 2008. do 2012. godine emitovalo obveznice u vrednosti od 77,8 miliona maraka!
Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice kaže za "Novosti" da su se odlučili na ovaj potez, jer je Kozarska Dubica jedna od najzaduženijih opština u Republici Srpskoj, ali i zbog toga što je mnogo povoljnije emitovati obveznice i doći do novca, jer je kamata 5,25 dok u bankama iznosi 7 ili 8 odsto.
- Opterećenja naše opštine su oko 26 miliona i traju do 2030. godine. Kako bismo se rešili određenih kredita koje opština ima kod banaka i smanjili mesečnu ratu koja sada iznosi 115.000 maraka, obraćali smo se bankama gde imamo kredite da ih prepakujemo, ali se nismo dogovorili. Tako smo pronašli rešenje u emitovanju obveznica. Dobili smo saglasnost Ministarstva finansija RS i uspeli, vrlo brzo obveznice su kupili PREF, IRB, Grave osiguranje i druge firme, ali i banke iz Srpske - kaže Reljić.
On dodaje da je opština dobijenim novcem zatvorila kredite, isplatila deo duga dobavljačima, a uložiće oko 300.000 maraka u sanaciju putne mreže i druge projekte.
IMIDž
KROZ emitovanje obveznica, kaže Miloš Grujić, popravlja se imidž opštine ili grada, jer se lokalna vlast dovodi u fokus javnosti i podleže većoj kontroli javnog mnjenja. Istovremeno, građanima se omogućava da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje lokalne zajednice.
- Obaveze su se nakupile u proteklih desetak godina i sada su stigle na naplatu. Uz dobijeni novac konačno možemo malo da prodišemo - poručio je Reljić.
Miloš Grujić, član Udruženja ekonomista RS SVOT, kaže za "Novosti" da prema tradicionalnom, teorijskom shvatanju, municipalne obveznice, kao i druge obveznice predstavljaju dužničke hartije od vrednosti, koje emitenta, tj. lokalne vlasti (opštinu i grad) obavezuju da kupcima obveznica isplati pozajmljeni iznos zajedno sa pripadajućom kamatom, u utvrđenom vremenskom periodu.
- Praksa je da se obveznice emituju na duži rok, često duži i od deset godina. One nose kamatu po fiksnoj ili promenjivoj kamatnoj stopi. Izdavanje obveznica je jedan od načina da lokalne vlasti na tržištu kapitala prikupe novac za izgradnju, sanaciju i modernizaciju ili proširenje puteva, mostova, bolnica, sportsko-rekreativnih centara, izgradnju i proširenje kapaciteta za proizvodnju i distribuciju toplotne energije ili škola, unapređenje vodosnabdevanja... Takav instrument banke nerado kupuju zbog dugog roka dospeća i male likvidnosti. S druge strane, osiguravajuća društva, pogotovo ona koja daju životno osiguranje, rado ulažu u ove instrumente - pojašnjava Grujić.
INVESTICIONI MENADžERI
GRUJIĆ kaže da je prepreka za ulaganje u obveznice strah uzrokovan nespremnošću i nedovoljnom edukacijom učesnika na tržištu, ali i drugi problemi u poslovanju investitora.
- Na primer, osiguravajuća društva su, po teoriji, uz društva za upravljanje investicionim fondovima i banke najznačajni institucionalni investitori. Međutim, osiguravajuća društva kod nas nemaju zaposlene investicione menadžere koji bi analizirali prednosti i nedostatke ulaganja u obveznice - ističe Grujić.
---
Dodao bih još da se municipalne
obveznice smatraju manje rizičnim od drugih vrsta ulaganja, prvenstveno od
tržišta korporativnih hartija od vrijednosti. Tokom poslednjih decenija u svijetu
je primjetan rast interesovanja za municipalne obveznice sa tendencijom daljeg
povećanja iz godine u godinu. Najčešći razlog
zbog kojeg državni organi emituju hartije od vrijednosti je namjera za pokriće
budžetskog deficita ili prikuplјanje sredstva za finansiranje odreženih projekata i potreba.
Kao i kod kreditnog
zaduživanja i emitenti obveznica u prospektu mogu da ostave mogućnost prijevremenog ispunjenja obaveza tj. otkupa prije
roka dospjeća. Štaviše, u propektu ova mogućnost, za razliku od prijevremenog
vraćanja duga banci, može da se predvidi tako da emitent ne plaća dodatne
„penale“. Osim toga, u prospektu prije emisije obveznica može se precizirati da
ugovorena kamatna stopa ne podliježe tržišnim kamatama. Međutim, za razliku od
klasičnog načina zaduživanja u bankarskom sektoru, emitovanjem municipalnih
obveznica mogu da se obezbijede jeftiniji izvori finansiranja. Važan efekat
emisije municipalnih obveznica je povećanje odgovornosti nosilaca lokalne
vlasti, jer se zbog transparentnosti emitovanja pažlјivije pristupa razvoju
projekta i podliježe većoj kontroli javnosti čime se ostvaruje i određen
marketinški efekat. Ilustracije radi, naglašava se finansiranje projekata
zajedno sa građanima i institucijama kao u opštini Laktaši: „Igrajmo zajedno“. Dakle,
emisijom municipalnih obveznica se povećava popravlja imidž lokalne samouprave
jer se lokalna vlast dovodi u fokus pažnje javnosti i podliježe većoj kontroli
javnog mnjenja. Posljednje ali ne i najmanje važno emisija municipalnih
obveznica omogućava i građanima da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje
lokalne zajednice.
S
druge strane, u teoriji se, kao nedostaci i opasnosti pribavljanja novca emisijom
municipalnih obveznica navode se da su municipalne obveznice nerazvijen tržišni
instrument, komplikovanija i duža procedura pribavljanja novca u poređenju sa
bankarskim kreditom i veća neizvjesnost u pogledu pribavljanja dovoljnih
sredstava u poređenju sa bankarskim kreditom. Iskustva na svim tržištima
kapitala pokazuju da je sekundarno tržište municipalnih obveznica zaista znatno
pasivnije i manje likvidno u odnosu na tržište akcija ili tržište državnih
obveznica. Zbog te karakteristike, neki investitori,
uslijed različitih faktora, nerijetko prodaju municipalne obveznice prije roka
dospijeća po nižim cijenama od onih koje su bile pri javnoj
ponudi. Takođe, kupovina municipalnih obveznica često može
predstavljati problem ako su prodavci zadovoljni novčanim tokovima od
obveznica.
U nekim zemljama,
na primjer kao u Sjedinjenim Američkim Državama, prihodi od kamata od
municipalnih obveznica su često izuzeti iz federalnog poreza na dohodak i od
poreza na dohodak države u kojima su izdate što predstavlja podsticaj
investitorima da kupuju municipalne obveznice. Dakle, lokalni organi se trude
da emisije ovih hartija učine što atraktivnijim tako što investitorima u ove
instrumente nude različita poreska oslobađanja.
Iskustva razvijenih
tržišta kapitala, ali i zemalja u tranziciji, pokazuju da municipalne
obveznice, osim što osvježavaju i diversifikuju tržište, povećavaju
konkurentnost među finansijskim instrumentima. Osim lokalnih zajednica,
direktne koristi ima država što je jedan od sinergetskih efekata pojavljivanja
municipalnih obveznica na tržištu kapitala. S druge strane, prirodno je da se broj
„manjih“ preduzeća koja su, „silom zakona“ – privatizacijom, listirana na
berzi, smanji pod uticajem izmijenjene zakonske regulative. Ona podrazumjeva da
većinski vlasnik koji u preduzeću ima 95 odsto vlasništva, može da kupi
preostali dio, da promijeni pravnu formu preduzeća i da ga delistira. Zabluda
je da manji broj preduzeća znači manje razvijeno tržište kapitala. Berze u BiH,
Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji imaju veći broj listiranih akcija nego berze u
Austriji, Sloveniji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj a promet na tim berzama je
neuporedivo manji nego na evropskim berzama. Na primjer, Na Bečkoj berzi je
listirano 98 akcija a 3.304 obveznica. Osim toga, na ovoj berzi je 4.826
strukturnih proizvoda (eng. structured
products).Prirodno je da se broj
listiranih akcija smanjuje, a paralelno sa tim, raste ponuda obveznica.
S ciljem povećanja atraktivnosti municipalnih obveznica kod osiguravajućih kuća, fondova i banaka, obveznice je moguće, po uzoru na Skandinavske zemlje, „prepakovati“ u - muncipalni fond. Takav fond bi bio otvoren i njime bi upravljala upravo Investiciono-razvojna banka. Na primjer, na početku bi fondovi, kojima upravlja IRB, posjedovali sve udjele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Razvojem sekundarnog tržišta i novim emsijama, taj udio bi se smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele tog fonda na berzi. Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investitori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. To znači da ako bi početna vrijednost udjela municipalnog fonda bila 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala - za godinu dana rast vrijednosti udjela iznosio bi oko šest odsto odnosno udjel bi iznosio oko 106 KM. U odnosu na postojeći sistem prednost ovog modela je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom momentu mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenutnom vrijednošću. Pri tom, od dobijenog novca od otplate glavnice i kamata i novouplaćenih uloga, fond bi bio u mogućnosti da ulaže u nove emisije obveznica. Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala potvrditi svoju osnovnu ulogu - pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj RS.