Za današnje izdanje Novca sam dao izjavu o sve više aktuelnoj temi - finansijskoj pismenosti. Jedan od sterepotipa i „izreka“ u našem jeziku je da „novac kvari lјude“. Ovakve izjeve djeci od malih nogu stvaraju negativan, neodgovoran i nesvjestan odnos prema novcu. Kada steknu ovakav stav, kao djeca, lјudi se olako odriču novca ili imaju probleme u naplati svog rada.
Roditelјi, kroz svoje ponašanja i odnos prema novcu, svojoj djeci treba da prenose obrazac upravlјanja novcem. Ovaj obrazac je najčešće zasnovan na iskustivma i primjerima iz prošlosti. Tako i danas možemo čuti savjet da treba uzimati kredit jer će inflacija pojesti zadnju ratu. Ovakva praksa potiče iz doba kada su se krediti dobijali i vraćali u dinarima.
Danas, u doba koje obiluje ponudom različitih finanijskih proizvoda i usluga te agresivnog marketinga i sigurno je da su i odrasima potrebna nova znanja i nove navike.
Djeca razvijaju navike o upravlјanju novcem po ugledu na svoje roditelјe. Prema tome, većina nas je o (sa)znanja o potrošnji i štednji upijala od roditelјa, ali u doba kada je upravlјanje novcem bilo jednostavnije nego danas.
Finansijska pismenost treba da potiče iz kuće. Roditelјi sa djecom treba da razgovaraju o novcu i da djeci usade naviku da ne troše impulsivno. Međutim, očigledno je da većina odraslih ne zna mnogo o upravlјanju novcem. Zato je potrebno i korisno uvesti finansijsku pismenost u škole da djeca shvate zašto roditelјi rade, na šta troše novac i kako ga štede za nešto važno. Osim toga, djeca uče kroz kroz sitne ali svakodnevne lekcije. Na primjer, da se u kupovinu ide samo sa spiskom. Ipak, na spisak se stavi jedna stvar koju djeca vole. Tako se djeca uče ograničenjima i planiranju u trošenju. Baš zato što i roditelјi imaju skromna znanja o ličnim finansijama nove generacije treba da razvijaju finansijsku pismenosti kao jedan od prioriteta u obrazovanju. Istraživanja u razvijenim zemlјama pokazuju da djeca već poslije treće godine imaju svijet o troškovima i cijenama. Dakle, sa uvođenjem finansisjke pismenosti u škole treba početi što ranije. Prije uvođenja potrebno je i učitelјe obučiti kako o programu tako i o lekcijama koje treba da prenesu na naše naslјednike.
Finansijska pismenost treba da potiče iz kuće. Roditelјi sa djecom treba da razgovaraju o novcu i da djeci usade naviku da ne troše impulsivno. Međutim, očigledno je da većina odraslih ne zna mnogo o upravlјanju novcem. Zato je potrebno i korisno uvesti finansijsku pismenost u škole da djeca shvate zašto roditelјi rade, na šta troše novac i kako ga štede za nešto važno. Osim toga, djeca uče kroz kroz sitne ali svakodnevne lekcije. Na primjer, da se u kupovinu ide samo sa spiskom. Ipak, na spisak se stavi jedna stvar koju djeca vole. Tako se djeca uče ograničenjima i planiranju u trošenju. Baš zato što i roditelјi imaju skromna znanja o ličnim finansijama nove generacije treba da razvijaju finansijsku pismenosti kao jedan od prioriteta u obrazovanju. Istraživanja u razvijenim zemlјama pokazuju da djeca već poslije treće godine imaju svijet o troškovima i cijenama. Dakle, sa uvođenjem finansisjke pismenosti u škole treba početi što ranije. Prije uvođenja potrebno je i učitelјe obučiti kako o programu tako i o lekcijama koje treba da prenesu na naše naslјednike.
