Štednja u banci ili kupovina obveznica RSRS

Splav na Vrbasu
Slika preuzeta sa Panoramio.com

Često sa prijateljima ćaskam o štednji i alternativama štednje. Najčešće se diskusija svede na ulaganje u obveznice RSRS (Republika Srpska - izmirenje ratne štete) ili štednju u banci. Jednostavno, većina naših sugrađana ove hartija percipira kao risk free. Naravno, ova ulaganja to nisu ali u opuštenoj priči uz kaficu kraj Vrbasa i ovakav opis, uz malu ogradu - može da se prihvati.

U odnosu na analizu majaprošle godine u bankama su kamatne stope u posljednjih značajno promijenjene. U međuvremenu je iznos štednje stanovništva premašio date kredite stanovništvu. Ovaj podatak pokazuje da zapravo stanovništvo kreditira banke. Ruku na srce, ne postoje podaci o građanima koji imaju toliki novac u bankama ali podatak sam po sebi mnogo govori. O tom fenomenu ću pisati drugom prilikom.

Danas ću porediti mogućnosti ulaganja u obveznice serije RSRS sa štednjom u banci.

S ciljem da utvrdim potencijalne dobitke napravio sam tabelu-pregled kamatnih stopa koje nude banke u Banjaluci. U bilo koju banku da uložite, sigurnost Vaše štednje Vam garantuje i Agencija za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine za uloge u vrijednosti do 50.000 KM. Kamata na oročenu štednju kod većine banaka obračunava se mjesečno, konformnom metodom, a isplata ili pripis tako obračunate kamate vrši se na dan isteka roka oročenja, odnosno na način kako je ugovoreno.*

Podsjećanja radi, prilažem i način obračuna po i konformnoj metodi.

Prošli put kada sam pravio ovu komparaciju računao sam prinose do visine od 100.000,00 KM. Danas ću prikazati komparacije ulaganja 10.000,00 KM u banku (osim ako nije drugačije naglašeno) ili u obveznice.

Prihvatam da sam negdje napravio propust jer su različiti prikazi po periodima i po iznosima. Dakle, ponude se razlikuju od banke do banke. Zbog toga ostavljam link na ponudu svake banke pa koga više zanima može lako da provjeri moju računicu. Takođe, moj prikaz obuhvata nominalnu a ne efektivnu kamatnu stopu na uloge u konvertibilnim markama (slika 1.) O razlici između nominalne i efektivne kamatne stope pisao sam na portalu Novac.ba. Na tom sajtu imaju još širi i sjajan pregled svih mogućnosti štednje u Bosni i Hercegovini. Predlažem da u svakom slučaju pogledate i prikaz na tom sajtu.

Slika broj 1. - Prikaza kamatnih stopa koje banke nude na oročenu štednju (kliknite na sliku za uvećanje)

Tabela pokazuje procente na godišnjem nivou. Na primjer, ako negdje stoji da je kamata 1,2% za tri mjeseca na uloženih 10.000,00 KM za tri mjeseca biste dobili manje od 10.030,00 KM.
Jedan prijatelj je primjetio da mu se čini da što je banka “sigurnija” i “bolja” to daje nižu stopu. Sličan pristup ima i teorija. Međutim, u ovom tekstutema nije analiza bilansa banaka pa smatrajte nisam ja dao ovakav komentar.  Uočavamo da prosječna kamata u bankama u Banjaluci na perod od 12 mjeseci iznosi oko 2,5 odsto. S obzirom na to da je prosječna godišnja stopa inflacije u 2013. godini, u Republici Srpskoj, iznosila je oko dva odsto, građani koji štede imaju nekakve koristi, u smislu da im inflacija nije u potpunosti pojela vrijednost novca. Ipak, treba voditi računa da su kamatne stope na štednju na niže iznose manje. U svakom slučaju štednja u banci može da sačuva vrijednost novca. Takođe, kamate na štednju nisu visoke ni u razvijenim zemljama ali su u tim zemljama niže kamate na kredite. Jednostavno, banke i rejting agencije rangiraju zemlje po stepenu rizika. Imamo li u vidu činjenicu da BiH spada u red rizičnih, i ulaganje banaka ovdje je rizičnije pa, prema tome, znamo i razlog zbog kojeg je kamata na kredite ovdje veća.  Poređenja radi, uporedićemo drugu investicionu mogućnost - ulaganje u državne obveznice. Oni koji drže obveznice do dospjeća će dobijati godišnju kamatu u iznosu od 1,5 odsto na nominalnu vrijednost, a kad prođe grejs period narednih 10 godina dobijaće 10 odsto glavnice i kamatu od 1,5 odsto na preostali dug. Pogledajmo i podatke o najtrgovanijim obvezicama na Banjalučkoj berzi na dane 30.12.2011., 31.12.2012. i 30.12.2013. i 31.7.2014. s ciljem da uvidimo mogućnosti ostvarenja zarade u razlici u cijeni na ove dane. (slika 2.).

Slika broj 2. - Prikaza čistih cijena obveznica serije RSRS na određene datume  (kliknite na sliku za uvećanje)

Podaci pokazuju konstantan rast cijena ovih obveznica. Nisam želio da prikaz opterećujem iznosom kapitalne dobiti i očekivanim prinosom do dospjeća. Za prikaz toga poslužiće sljedeće dvije slike: kretanje cijena obveznica RSRS od emisije do danas (slika 3.) i kretanje efektivnog prinosa do dospjeća na iste obveznice za isti period (slika 4.) Poređenja radi, prikazana su i kretanja vrijednosti indeksa BIRS i FIRS na određene datume. Na slikama su prikazane promjene cijena obveznica (trend rasta) i promejne efektivnog prinosa do dospjeća na ove obveznice (trend smanjenja). 

Slika 3. - Prikaz promjene cijena obveznica RSRS  u procentima od emitovanja do danas. Komparacije radi, prikazano je i kretanje vrijednosti indeksa BIRS i FIRS (kliknite na sliku za uvećanje)

Dakle, ulagač koji je ulagao samo u obveznice RSRS imao je mogućnost da i za manje od godinu dana zaradi samo na kapitalnoj dobiti više od 30 odsto na uložen novac. Posebno pogledajte serije A, B, C, D i E tokom 2011. i 2012. godine. S druge strane, prinos do dospjeća ove na obveznice se smanjivao proporcionalno njihovom rastu. Sada efektivni prinos do dospjeća na sve obveznice RSRS iznosi između sedam do osam odsto.

Slika 4. - Prikaz promjene prinosa do dosjeća na obveznice RSRS  u procentima od emitovanja do danas.(kliknite na sliku za uvećanje)

NAPOMENA: Ovaj, niti bilo koji drugi tekst o ulaganjima u hartije od vrijednosti na ovom blogu, nije plaćen. Priložene informacije nisam objavio zato što imam namjeru da promovišem neku banku, brokersku kuću ili drugu instituciju. Takođe, tekstovi nisu napisani s ciljem da pokušam da izlobiram bilo kakvu novčanu naknadu, bolje uslove, veće kamatne stope ili niže provizije za bilo koju svoju aktivnost. Tabele i grafikoni su informativnog karaktera i postoji mogućnost da neke cifre nisu korektno "povučene".

Autor nije ovlašteni finansijski savjetnik. 

Mišljenja i stavovi u na blogu su izneseni s najboljom namjerom. Nijedna tvrdnja sa bloga nije preporuka za prodaju niti kupovinu hartija od vrijednosti niti poziv za primjenu neke strategije investiranja. Stoga, nijedna tvrdnja sa bloga ne smije biti razlog Vaše odluke za (ne)ulaganja u određene hartije od vrijednosti. Takođe, istorijski prinos nije garancija budućih prinosa. 

Stavovi na blogu nisu zvaničan stav poslodavca autora. 

Investicione odluke donesite sami ili uz pomoć ovlaštenog savjetnika.

[*] Još jednom naglašavam da je odabirom štednje u bilo kojoj banci u BiH sigurnost Vašeg novca do 50.000 KM zagarantovana prema Zakonu o osiguranju depozita putem Fonda za osiguranje depozita kod Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine.

Bankrot Argentine, pogrešni potezi drugih država i besplatne lekcije

Ovih dana mnogima je interesantan bankrot Argentine. Sama situacija oko ovog bankrota je interesantnija imamo li u vidu da Argentina redovno plaća dospele dugove, ali je od kraj jula (od 31.7. u 00:00) u bankrotu zbog neobične odluke - suda u Njujorku. Ovaj sud je nadležan jer je u javnoj ponudi emisije državnih obveznica Argentine navedeno da se obveznice emituju po zakonima države Njujork.[1] Argentina je ušla iz jedne zamke u drugu. Prvo, prije prvog bankrota imali su nešto što je zgodno nazvati fiksirani devizni kurs. Poslije „popuštanja“ režima kursa Argentinu je zadesio jedan od najgorih scenarija „olabljavanja“ režima fiksnog deviznog kursa. Naime,  nakon „napuštanja fiksnog kursa“, pezos je depresirao za više od 70 odsto. Depresijacija je uzrokovala povećanje javnog duga u odnosu na BDP sa 51,5 odsto u 2001. na 122 odsto u 2002. godini. Tada je suočena sa nemogućnošću plaćanja obaveza u stvarnom iznosu Argentina proglasila bankrot. Dio dugova je oprošten, dio restrukturiran, sa nekim povjeriocima su se nagodili i tako su - emitovali su nove obveznice. Najbitinije od svega, Argentina je svoje preostale dugove nastavila da izmiruje – redovno. Međutim, sada u priču uvodimo tzv. „vulture funds“ (da, lešinarske fondove).

"Lešinarski fondovi" su zahtijevali punu isplatu u visini od 1,3 milijarde američkih dolara (oko 766 miliona evra) za obveznice koje posjeduju. U suštini, samo traže ono što im je obećano i spremni su da idu dokle god treba dok ne dobiju svoja potraživanja – u punom iznosu. Taklo su sudije u Njujorku nakon pregleda javnog poziva i prospekta donijeli logičnu presudu da svi povjerioci imaju pravo na isplatu punih iznosa dugova. U suštini, većina povjerilaca (međunarodnih institucija, banaka, fondova i vlada) je svjesna da se „golom čovjeku ne skida kaput“ pa su oprostili dio dugova ili pristali na emisiju novih-zamjenskih obveznica ili na neki drugi vid restrukturiranja. Primjetićete, u „većinu“ ne spadaju „lešinarski fondovi“. Jednostavno, njihovi investicioni menadžeri nisu pristali da se Argentina "nagodi" sa njima kao sa ostalim povjeriocima.

Čitav slučaj postaje još neobičniji kada imamo u vidu da su ostali povjerioci pristali na dogovor i nove obveznice. Dakle, Argentina želi i našla je rješenje da nastavi isplatu najvećeg dijela svojih dugova, ali prema odluci suda – tako ne može. Koliko je meni poznato ova odluka je presedan i može imati mnoge dalekosežne posljedice za razvoj svjetske ekonomije. Naime, odlukom suda se nanosi direktna šteta povjeriocima koji su pristali na dogovor a koji sada ne mogu da naplate svoj već smanjeni dug.

Ukratko, "lešinarski fondovi" vjerovatno nisu kupili ove obveznice u primarnoj emisiji, već pod možda i po nižoj cijeni nego pri emisiji, a blokirali su i Argentinu i njene povjerioce. Kada kažem pod „možda i povoljnjim uslovima“ mislim da sljedeću situaciju. Zamislimo da je Argentina emitovala desetogodišnje obveznice pod nekom kamatnom stopom x. Sintagma označava obveznice koje se prilikom emisije prodaju uz "popust" odnosno ispod nominalne vrijednosti. Ove obveznice se najčešće emituju kao obveznice bez kupona – zero coupon bonds. To znači da se emituju bez prava na kamate vlasnika obveznica. To znači da je njihova vrijednost  pri emisiji određena diskontom koji treba osigurati interes investitora u visini složene kapitalizacije po zahtijevanoj stopi tržišnog prinosa do dospijeća takve obveznice. 

I loši matematičari lako vide da što je očekivana stopa prinosa (tj. rizik) viša to je niža trenutna cijena obveznica. Dakle, „lešinarski fondovi“ otkupljuju obveznice po niskoj cijeni kada je prilično izvjesno da je država u problemu i onda dosljedno idu do najvišeg suda s ciljem da naplate svoja potraživanja.

Argentina je povlačeći loše poteze definistivno „zapela“ u slijepoj ulici. Bez sumnje, na dio tih poteza bila je prisiljena. Pod okolnostima drugačijih iz prospekata i poziva za emisiju gotovo sigurno nebi mogla obezbijediti prodaju tih obveznica. Drugim riječima, uprkos želji za prikupljanje novca i emisiji obveznica teško da postoje ozbiljni i dovoljno veliki investitori koji bi kupili obveznice Argentine. Posljednje obveznice koje je emitovala (tzv. zamjenske obveznice) imale su klauzulu po kojoj svaki eventualni dogovor koji važi za vlasnike starih (nezamenjenih) obveznica, važi i za njih. Dakle, ako popuste fondovima lešinarima - onda svi drugi mogu da aktiviraju ovu klauzulu što će onda svakako dovesti Argenitnu u bankrot. Prema tome, Argentina je nizom pogrešnih odluka, klauzula i ustupaka sebe dovela u situaciju da zavisi od „lešinara“.

Najpoznatiji bankroti

Tokom posljednjeg vijeka mnogo je država koje su proglasile bankrot. Posmatrajući razloge koji su ih doveli do toga mnogo se može naučiti. O pojedinačnim razlozima lako je "proguglati"

1923. Njemačka – Kao posljedica Prvog svetskog rata i ekstremnog zaduženja nastala je hiperinflacija u Njemačkoj. Ilustracije radi, jedan hljeb se prodavao za 200 milijardi maraka.

1933. Njufaundlend – Nekad samostalna država u sklopu Britanske imperije. Nakon insolvenosti i bankrota 1933. ova zemlja je izgubila nezavisnost i postala provicija Kanade.

1945. Nemačka – Zaduženje pa kolaps industrije i poljoprivrede. Ekonomski uspon počinje 1948.  s reformom valute i uvođenjem tri zone u zemlji – ruske, američke i britanske.

1971. SAD - „Niksonov šok“. Predsednik Nikson, je preko noći odustao od tzv. „zlatnog standarda“, odnosno donio odluku da dolar ne mora imati protivrijednost u zlatu.

1998. Rusija - Zbog pada cijene nafte 1998. pala je i vrijednost ruske rublje. Kao posljedica toga i velikih dugova u stranoj valuti Rusija nije bila u stanju da otplaćuje dugove. Ovo je bio peti bankrot Rusije.

2002. Argentina - Opisani scenario poslije popuštanja monetarne politike.

2008. Island - Tokom finansijske krize vlada Islanda je pokušala da spasi zemlju time što su banke prešle u vlasništvo države.  Ovaj potez povučen je prekasno. Island više nije mogao otplaćivati svoje dugove. Ipak, Islandu je u posljednji čas bankrot pružio Međunarodni monetarni fond.

2010. Grčka – Laganje i sebe i drugih o stvarnim ekonomskim pokazateljima u zemlji. Obveznice Grčke su jedno vrijeme imale skoro isti kreditni rejting kao i Njmačka a onda je kamatna stopa drastično povećana. Dugovi postali preveliki za ikakvo servisiranje.

2012. Belize – Zbog prevelikih dugova i neočekivanog neskladaizmeđu priliva i odliva države ih je rata od „samo“ 23 miliona dolara odvela u bankrot.

Lekcije

Bez sumnje, do svakog bankrota dovodi neracionalno trošenje odnosno neumjereno zaduživanje. Da se svakako teška situacija dodatno zakomplikuje pobrinu se šefovi država na dogovorima na kojima se žestoko sukobljavaju oko načina na koji bi se izašlo iz krize. Takvi dogovori se prečesto najave kao početak izlaska iz krize a još češće neuspješno završe. Međutim, kao po pravilu, nakon svakog dogovra država i njenih povjerilaca finansijska tržišta malo „živnu”, ali se brzo ispostavi da rast traje tek nekoliko dana jer je dogovor, na kojem su „se stavovi približili” bio - nerealan.

Podsjećanja radi, kao rezultat svojih analiza 28. marta 2014. agencija za ocjenu kreditnog rejtinga Standard & Poor's potvrdila je Bosni i Hercegovini suvereni kreditni rejting "B sa stabilnim izgledima". U julu 2012. agencija Moody's Investors Service potvrdila je Bosni i Hercegovini suvereni kreditni rejting "B3" i izmijenila izglede "sa posmatranja - negativno na stabilne izglede".

Agencija	Moody's Investors Service	Standard & Poor's
Rejting	B3 / stabilni izgledi	B / stabilni izgledi
Datum	10. 07. 2012.	28. 3. 2014.
Aktivnost	Potvrđen rejting / izgled izmijenjen	Potvrđen rejting

Tabela 1. Aktuelni rejting BiH. Izvor: Moody's Investors Service, Standard & Poor's

Kada se uz ovakav kreditni rejting podsjetimo da veliki autoriteti, poput "Forbsa", Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije, u svojim (pr)ocjenama zemalja BiH stavljaju gotovo na samo dno prema oblastima zaštite malih akcionara i prava svojine jasno je zašto strani investitori na našu zemlju gledaju kao na zemlju koju karakterišu loša kreditna sposobnost i veoma visok kreditni rizik. Ionako lošu poziciju dodatno kvare povremena zaoštravanja odnosa na domaćoj političkoj sceni. 

Na ovom blogu pisao sam već da jedan broj stručnjaka i analitičara smatra da su ova dužnička kriza i iskustva zemalja u tranziciji pokazali da pretjerano oslanjanje na strani kapital i zaduživanje na stranim tržištima dovodi do kolapsa finansijskog sistema. Za ublažavanje krize predlažu, da ako država već ima potrebu za zaduživanjem, treba da nastoji da zamijeni strane izvore novca - domaćim. Usput, naglašavaju „zlatno pravilo zaduživanja” prema kojem mogućnost zaduživanja treba koristi samo za finansiranje kapitalnih projekata a ne tekućih izdataka.

Jasno je da bi, zbog sadašnjeg kreditnog rejtinga BiH i svih nedoumica stranih investitora, zaduživanjem na međunarodnim finansijskim tržištima vjerovatno dobila novac po dvocifrenoj kamatnoj stopi.

Kao mogućnost za stabilizaciju javnih finansija i usklađivanje prioriteta dobro koriste trezorski zapisi i obveznice Republika Srpska. Međitim, efekti zaduživanja biće pozitivni samo ako se dobijeno vrijeme iskoristi za bolje strukturiranje javne potrošnje i pokazivanje Republike Srspke kao odgovornog i ozbiljnog emitenta koji će dospjele obaveze, u punom iznosu, izmirivati na vrijeme.

Ekonomske krize posljednjih godina pokazale su da insistiranje držanja javnog duga u “prihvatljivim okvirima” s ciljem očuvanja socijalne, finansijske i fiskalne stabilnosti, uz ignorisanje tuđih iskustava i neracionalno zaduživanje, dovode do mnogih zabluda. Opasnost je u tome što na osnovu takvih zabluda vlasti vuku pogrešne poteze.
Na primjer, godinu dana prije početka krize u Jugoistočnoj Aziji, 1996, odnos javnog duga  i BDP u Maleziji je iznosio 35, u Indoneziji 26, Tajlandu 15 i Južnoj Koreji devet odsto. Tražeći načine za ulaganje kapitala, američke finansijske institucije su odobravale kredite na području dalekog istoka u dolarima što je rezultiralo ubrzanim porastom BDP po stopama između osam i deset odsto u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka. Fantastičan rast BDP raspirio je priče o Azijskom ekonomskom čudu (kao deset godina kasnije za Irsku) ne obazirujući se na upozorenja budućeg nobelovca iz ekonomije Krugmana da rast BDP-a može realno rasti samo povećajem produktivnosti, a nikako uvozom novca. Pretvaranjem dolara u lokalne valute banke su, zanemarujući rizike, odobravale kredite po visokim kamatnim stopama, a zarađivale na razlici po kojoj su davale kredite i inostranih kamatnih stopa. Nakon „obaranja“ azijskih valuta i smanjenog priliva inokredita, uprkos intervenciji država, počelo je povlačenje kapitala iz te regije što je uzrokovalo domino efekat bankrota banaka i kompanija a kasnije i država. Kao epilog, stranci su po niskim cijenama preuzeli veliki broj tamošnjih kompanija. Dakle, prekomjerno zaduživanje privatnog sektora je uzrokovalo finansijsku krizu.

Spoljni dug, kao pokazatelj koliko javni i privatni sektor zajedno duguju stranim zajmodavcima, je mnogo pouzdaniji pokazatelj od javnog duga. Iskustva navedenih zemalja pokazala su da se u krizu može dospjeti i na "prihvatljivom" nivou spoljnog duga. Dakle, kriza u zemlji nastaje kada:

a) povjerioci zategnu “dužničku omču”, odnosno obustave finansiranje ili zahtjevaju veće kamate

b) nastane neočekivana disproporcija između priliva i odliva države. 

Intervencija države da spasi "one koji su preveliki da bi propali" uglavnom - produbljuje krizu.

Prema Zakonu o dugu, zaduživanju i garancijama, ukupan dug RS čini spoljni i unutrašnji dug RS, te dugovi opština, fondova i javnih preduzeća i IRBRS. Po tome, ukupan dug RS na kraju 2013. iznosi oko 4,5 milijardi KM. Prema tome, iznos ukupnog duga RS na kraju 2013. odsto u odnosu na BDP je još uvijek daleko od onih 60 odsto (Vidi: Mastrihtski kriterijumi "4. Kriterijum javnog duga predviđa da javni dug ne prelazi iznos od 60% bruto društvenog proizvoda"). Međutim, treba imati na umu da mi imamo fiksni kurs a da su azijske zemlje imale i bolje pokazatelje pa su osjetile strašne potrese.

S druge strane, javni dugovi Japana i Nemačke bilježe rekordne iznose - 208, odnosno 80 odsto u odnosu na BDP. Ipak, ove zemlje nisu ni blizu krize jer ostvaruju stalni višak razmjene domaće ekonomije sa inostranstvom. Potrošnja ovih zemalja je osigurana štednjom građana i dobiti privrede koja izvozi proizvode velike dodate vrijednosti. Suprotno njima, sve države koje su zapale u krizu su hronično „vukle“ deficite. Godinama prije početka krize 2008. Portugal, Irska, Island, Grčka i Španija trošili su godišnje i po deset odsto BDP višenego što su stvarali. Zemlje Istočne Azije su imale sličan problem. Slično, zemlje bivše Jugoslavije takođe godinama biljeleže negativne vrijednosti ovog parametra. 

Možda Jugoistočnu Evropu može zadesiti šok sličan opisanoj krizi. Zato, osim projekcija, analiza i upoređivanja pokazatelja pažnju treba posvetiti i drugim, dobro poznatim, razlozima i rizicima koji uzrokuju poremećaje u zemlji.

Mađarsko "ekonomsko čudo"

Mađarska je u februaru 2013. prije roka, otplatila preostali iznos kredita za savladavanje posljedica finansijske krize. Naime, 2008. je od MMF-a i Evropske unije dobila krizni kredit od 20 milijardi evra i time izbjegla insolventnost. Prijevremena otplata je rezultat napora Orbanove vlade da od 2009. dodatno oporezuje bankarski sektor. U zavisnosti od visine bilansne suma (prag je oko 50 milijardi forinti), banke su oporezovane od 0,15 do 0,5 posto - znatno više od prosjeka u EU. Tim potezom budžet se dopunio u 2010. sa 182 miliona evra. Strani bankarski konglomerti odgovorili su smanjenjem kreditne aktivnosti i usporavanjem operacija. Takođe, vlada je  pritiskala bankarski sistem navodeći ih da kredite građana i firmi, indeksirane u evrima, dolarima i jenima  pretvore u kredite indeksirane u mađarskim forintama.
Osim toga, Orban se u više navrata žestoko se sukobljavao s MMF-om - nepoštujući njihove zahtijeve. Kao rezultat, Mađaraska je samo prijevremenim otplatama uštedila 3,5 milijardi forinti (11,78 miliona evra) troškova kamata, a vladajuća partija ojačala svoju poziciju.
Kritičari vladinog pristupa su ukazivali na sužavaje mogućnosti inostranih investicija i time na usporavanje razvoja relanog sektora zemlje, ali i potrošnje kao generatora rasta ekonomije i BDP-a. Smatrali su da bez inostranih kredita neće rasti investicije niti potrošnja. Istovremeno, upitno je bilo kako će se ekonomija razvijati ograničenim resursima. Vlada je kao odgovor, jedan dio kredita otplatila inostranim investicijama - prispjelim iz Azijskih investicionih krugova. Istovremeno, otvoren je veliki broj radnih mjesta a zemlja je i statistički izašla iz recesije. Takođe, vlada je tokom 2013. držala budžetski deficit u okviru tri odsto BDP-a (inače imperativni zahtijev EU. Ponovo više pod Mastrihtski kriterijumi - "3. Visina budžetskog deficita utvrđena je tako da stopa planiranog ili ostvarenog budžetskog deficita ne prelazi tri odsto BDP-a). Prema podacima nacionalnog stastističkog zavoda, inflacija u Mađarskoj je postigla rekordno nizak nivo. Posljednjih nekoliko godina platni bilans zemlje je pozitivan (ostvaren je veći izvoz od uvoza). Takođe, stopa nezaposlenosti u doba otplate kredita MMF-u je iznosila 9,9 odsto i bila je namjanja je za poslednje četiri godine. Osim toga, stopa privrednog rasta u poslednje tri godine prije otplate kredita MMF-u se kretala od 1,2 odsto u 2010 do 1,7 odsto u 2011. i 2012. Uktarko, “Mađarsko ekonomsko čudo”, iako odiše populističkim potezima, predstavlja jedan od smjelijih i najuspješnijih poteza u posljednjih nekoliko godina. 

Druga važna mjera Orbanove vlade je smanjenje cijena gasa, struje i grijanja za deset odsto od početka 2013. Troškove koji su nastali vlada je prebacila  na uprave kompanija koje obezbijeđuju energente i usluge. Dat im je zadatak da same iznađu modele pokrivanja nastalih troškova.

Pametnom dosta.

Vezani linkovi:

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2014&mm=08&dd=03&nav_id=884206
http://trzisnoresenje.blogspot.com/2014/07/novi-bankrot-argentine.html
http://grujinsvijet.blogspot.com/2012/05/zaduzivanje.html
http://grujinsvijet.blogspot.com/2012/08/ignorisanje-tuih-iskustava.html

http://www.bbc.com/news/business-28578179
http://www.sec.gov/Archives/edgar/data/914021/000095012305000302/y04567e424b5.htm 

http://www.cbbh.ba  
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_public_debt
http://www.irbrs.org/azuro3/a3/index.php?id=225
http://www.capital.ba/usvojen-zakon-o-zaduzivanju-dugu-i-garancijama-srpske/
http://www.investopedia.com/terms/t/too-big-to-fail.asp
http://www.economist.com/content/global_debt_clock
http://www.google.ba/publicdata/explore?ds=d5bncppjof8f9_&met_y=ny_gdp_mktp_cd&idim=country:BIH&dl=en&hl=en&q=gdp#!ctype=l&strail=false&bcs=d&nselm=h&met_y=ny_gdp_mktp_kd_zg&scale_y=lin&ind_y=false&rdim=region&idim=country:IDN:MYS:THA:KOR&ifdim=region&hl=en_US&dl=en&ind=false
http://data.worldbank.org/indicator/FS.AST.PRVT.GD.ZS?page=3
http://web.mit.edu/krugman/www/DISINTER.html
http://lkyspp.nus.edu.sg/
http://www.google.ba/publicdata/explore?ds=d5bncppjof8f9_&met_y=ny_gdp_mktp_cd&idim=country:BIH&dl=en&hl=en&q=gdp#!ctype=l&strail=false&bcs=d&nselm=h&met_y=ny_gdp_mktp_kd_zg&scale_y=lin&ind_y=false&rdim=region&idim=country:IDN:MYS:THA:KOR&ifdim=region&hl=en_US&dl=en&ind=false
 

[1] Za one kojima je i ovo sumnjivo mogu da provjere da u ponudi stoji doslovno: „Description of Debt Securities... ...Argentina will issue debt securities governed by New York law...“

Stručni rad: Ograničenja i mogućnosti razvoja dužničkih instrumenata u Republici Srpskoj – obveznica kao alternativa kreditu

Moj prijatelj Saša Stevanović i ja smo zajedno napisali stručni rad koji je juče objavljen u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu. Saša Stevanović radi na poziciji izvršnog direktora za investicione poslove u Društvu za upravlјanje Penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske. Trenutno je doktorand na Ekonomskom fakultetu Pale. Radio je na pozicijama brokera, analitičara rizika i investicionog savjetnika. Učestvovao je u većem broju projekata na uvođenju kreditnog skoringa, internog rejtinga, sistema kontrole i upravljanja kreditnim i operativnim rizicima kao i na poslovima preuzimanja i dokapitalizacijama privrednih društava na tržištu kapitala Republike Srpske. Autor je velikoj broja stručnih i naučnih članaka na temu tržišta kapitala. Takođe, kao učesnik i predavač pohađao je veći broj predavanja na univerzitetima, profesionalnim konferencijama i seminarima. Za više informacija o Saši Stevanoviću posjetite njegov blog, profil na tviteru, profil na fejsbuku ili na mreži Gugl+.
Naslov našeg članka je "Ograničenja i mogućnosti razvoja dužničkih instrumenata u Republici Srpskoj – obveznica kao alternativa kreditu". Ovo je naš drugi zajednički članak. U prvom smo razmatrali teorije, tipove i definisanje dividendne politike u funkciji rasta cijena akcija. Taj rad objavljen je u časopisu Financing iz Banjaluke u junu ove godine (UDK. 347.72.033/.034 DOI:10.7251/FIN1402039G).

A, sada konačno o radu.

Kao što je poznato jedan od mogućih načina pribavljanja finansijskih sredstava iz vanjskih izvora je i izdavanje obveznica. U najkraćem, radi se o prividnom kreditnom odnosu između emitenta i kupca obveznice. Kada se stave u odnos promet svih obveznica i ukupan promet na Banjalučkoj berzi, vidi se da obveznice čine sve važniji finansijski instrument na domaćem finansijskom tržištu. Takođe, u poređenju sa rizikom ulaganja u akcije, obveznice su manje rizične. Prema tome, očekivano je da će još rasti interes za ovakav vid ulaganja i prikupljanja sredstava. Osim toga, banke kao emitenti obveznica na ovaj način mogu da obezbijede dugoročne izvore sredstava za za različite plasmane. Emitovanjem obveznica u narednom periodu pružiće se dodatni impuls za rast domaćeg tržišta kapitala. 

Sažeto, zaključili smo da se prednosti emitovanja obveznica ogledaju u mogućnosti pribavlјanja znatno većih iznosa nego pozajmlјivanjem od banke. Takođe, smatra se da se emisijom obveznica stvara i širi baza investitora što olakšava pribavlјanje veće količine sredstava. Osim toga, emisija obveznica ima i marketinški efekat transparentnosti poslovanja i eksponiranost emitenta. Ove prednosti omogućavaju upravlјanje vlastitim dugom, smanjenje izloženosti prema jednoj banci i smanjenje cijene zaduživanja. Pored nedovolјnog nivoa znanja, iskustava i nepovjerenja, kao razlog za manji interes emitenata za emisijom obveznica možemo navesti i nedovolјan nivo sekundarne trgovine odnosno likvidnosti. Osim toga, emisija obveznica podrazumijeva duži vremenski period do realizacije i značajne troškove realizacije zaduživanja, ali i značajnu transparentnost poslovanja emitenta. S druge strane, krediti predstavlјaju bilateralni dogovor oko uslova finansiranja banke i klijenta i kao najznačajnija prednost se navode brzina pribavlјanja sredstava, manje procedura, manji iznosi zaduživanja i sl. Dalјi razvoj domaćeg tržišta kapitala moguć je ukidanjem postojećih ograničenja i postavlјanje ograničenja na kapital i aktivu institucionalnih investitora (slično kao kod banaka) i preorijentaciom poslovnih banaka na domaće tržište kapitala.
Takođe, naglasili smo da jedan od mehanizama orijentacije banaka na domaće tržište kapitala predstavlјa emitovanje depozitnih sertifikata.
Ilustracije radi, zaklјučno sa 30. junom 2013. godine u Republici Srpskoj ukupni depozitni potencijal banaka iznosio je 4,4 milijardi KM. Ukoliko samo pet odsto ukupnih depozita sa kojima banke u RS raspolažu, banke prikuplјaju u vidu depozitnih sertifikata i prikuplјanjem ovih depozita na domaćem tržištu kapitala, to bi značilo povećanje prometa na Banjalučkoj berzi za 220 miliona KM godišnje ili za 87,12% više nego 2012. godine.
Prema tome, treba očekivati da dalјi impuls za razvoj finansijskih instrumenta na domaćem finansijskom tržištu daju banke. Uspješan primjer razvoja tržišta obveznica predstalјaju obveznice koje su emitovane po osnovu duga entiteta. Ove obveznice imaju atraktivne prinose do dospijeća, potcjenjene su i mogu poslužiti kao dobar kolateral za uzimanje novih kredita i ostavlјaju mogućnost dalјeg razvoja domaćeg tržišta kapitala.
Na finanijskim tržištima, razvijenijim od našeg, pri ulaganju u obveznice emitenti i investitori se mogu osloniti na ocjenu koju obveznica dobije od agencije za rejting. U poslјednje tri godine dolazi do značajnijeg razvoja tržišta obveznica u Republici Srpskoj. Ukoliko se sadašnji emitenti obveznica pokažu kao odgovoran emitent, ubuduće treba očekivati veće interesovanje i drugih institucionalnih investitora, prije svega investicionih fondova i osiguravajućih društava.

Inače, zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu – Časopis za ekonomsku teoriju i praksu (Proceedings of the Faculty of Economics in East Sarajevo) je stalna je naučna publikacija Fakulteta. Izlazi od 1994. godine, i to u kontinuitetu jednom godišnje. Časopis je, prema kategorizaciji Ministarstva za nauku i tehnologiju Republike Srpske, osvojio 28 od mogućih 30 bodova i time svrstan u prvu kategoriju naučnih časopisa i postao prvi na rang listi. Zbornik radova Ekonomskog fakultata u Istočnom Sarajevu proglašen je kao najbolji naučni i stručni časopis za 2012. godinu u Republici Srpskoj.

Ovih dana očekujemo recenzije za treći zajednički rad. Na kraju, koristim priliku da se zahvalim Saši na dragocjenim sugestijama, komentarima i idejama u mojim prethodinim autorskim člancima, kolumnama i projektima. Budući da smo do sada imali veoma uspješnu saradnju nadam se još mnoštvu uspješnih projekata sa Sašom.