Mnogi me pitaju šta mislim o mogućnosti zarade na novom internet fenomenu "
Bitcoin". Za sada, kretanje vrijednosti bitcoina podseća na kretanje cene zlata - raste što je veća neizvjesnost na finansijskim tržištima. Zato djeluje kao “sigurna luka” u krizi. Istovremeno, drastične promjene vrijednosti mnoge privlače da se upuste u klasične berzanske špekulacije po principu „kupi pa prodaj što skuplje“.
Ukratko, za one manje upućene, reč je o kriptografskoj-virtuelnoj ”valuti”, koju ne priznaje ni jedna zemlja i iza koje (zvanično) ne stoji nijedna institucija niti pojedinac. To je kao program koji se stalno izvršava na internetu i (p)održava ga mnoštvo računara koji obrađuju transakcije kojima se bitcoin kreće među korisnicima. Istovremeno, bitcoinom je moguće, fizičkim ali sve više i pravnim licima, plaćati razne narudžbe preko interneta.
Do bitcoina se, kao i do plemenitih metala, dolazi „kopanjem“ ili kupovinom, ali možete i da ga izgubite ili da vam ga ukradu. „Kopanje“ ili „rudarenje“ (engl. mining) je zahtjevan proces. Kome je do toga, na internetu se nudi izobilje izvora i preporuka za „rudarenje“. Preporučljivo je nabaviti posebnu računarsku opremu, povezati je na internet i čekati polagane prilive “iskopanih” bitcoina. Naknada za „rudarenje“ su odgovarajući broj “novostvorenih” bitcoina. Ponuda je ograničena na 21 milion bitcoina i sve je teže doći do njih. Zapravo, svaka transakcija je predmet obrade svih u mreži koji su uključili opremu u izračunavanje komplikovanih problema sa ciljem da se osigura sigurnost i anonimnost transakcija.
Zamišljen je kao univerzalna valuta za plaćanja, ali njegova primena već nudi istorijske dokaze. Naime, ako je zaista određen ukupan broj bitcoina, to znači da se neće pojaviti “autoritet” (poput neke centralne banke) koji bi “štampao novac“ očekujući od korisnika da vjeruju da sve više stvorenog novca ima istu vrijednost. Prema tome, bitcoin jeste virtuelni novac, sa gotovo svim funkcijama i osobinama pravog: anonimnosti plaćanja, sigurnosti transakcija, relativne transparentnosti procesa i nemogućnosti višestruke upotrebe istog novca. Najvažnije, fenomen je dokazao da "nevladina” valuta bez kontrole centralne banke odlično služi i za iskazivanje vrednosti i kao sredstvo razmjene.
Najveći broj finansijskih analitičara i savjetnika su još sumnjičavi o bitcoinu. Činjenica je da su ga najveći "ozbiljni" servisi poput Financial Timesa donedavno mahom ignoirisali, a sada redovno izvještavaju o njemu. Takođe, veliki broj stručnjaka za finansije prekasno je otkrio bitcoin. Dok su ga jedni ismijavali, rijetki su davali prognoze. Većina prognoza, poput skore propasti, su se pokazale pogrešnim.
Sa ograničenom ponudom, a uz očekivani rast tražnje, vrednost bitcoina može još mnogo porasti. Rekoh, može, ali i ne mora. Ilustracije radi, svaka veća grupa može da napravi nešto slično ovome, nazvati ga drugačije - a upotrebljavati ga u iste svrhe bi ga obezvredilo.
Očekivanja iz prvog pasusa privlače špekulatne jer tu vide priliku za laku zaradu. Stanje u kojem se svi zanimaju za kupovinu iste robe je često uvod u špekulativnu groznicu koja uzrokuje velika razočarenja. Prema tome, ne želeći da nekog navodim na kupovinu ili prodaju bitcoina, a želeći da odgovorim na pitanje sa početka teksta - smatram da je nastavak vrtoglavog rasta vrijednosti bitcoina neodrživ.
