Promet na Banjalučkoj berzi prošle godine iznosio je 252,5 miliona maraka. Najveći dio, 112,3 miliona KM ili 45,48 odsto, odnosi se na tržište trezorskih zapisa. Promet obveznicama iznosio je 83,86 miliona maraka ili 33,21 odsto ukupnog prometa, a 56,33 miliona KM ili 22,31 odsto ukupnog prometa odnosi se na promet akcijama.
Po ovim podacima, može se reći da su uočljivi trendovi koji ukazuju na dalji razvoj tržišta kapitala.
Najinteresantnije je smanjenje interesa za ulaganje u akcije. Posebno treba naglasiti, a što je logično, manje zanimanje za ulaganje u preduzeća u kojima jedan ili manji broj vlasnika poseduje većinski paket akcija. Mali akcionari u preduzećima sa ovakvom vlasničkom strukturom (s pravom) strahuju da će jednog dana, i to u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, biti istisnuti po „tržišnoj“ - nefer cijeni.
Praksa je pokazala da „tržišnu“ cijenu može da odredi dominantni vlasnik kroz prethodne berzanske transakcije. U protekle dve godine iz 20-ak preduzeća istisnuti su mali akcionari odlukom većinskih vlasnika, koji su to uradili zahvaljujući sticanju 90 odsto akcija. Drugi način objedinjavanja vlasništva i napuštanja berze je da se broj akcionara
smanji na manje od sto. Nakon ovih poteza većinski vlasnik može da promijeni pravnu formu preduzeća u zatvoreno akcionarsko ili društvo sa ograničenom odgovornošću i da “skine” preduzeće sa berze.
Velikom broju preduzeća status otvorenog akcionarskog društva predstavlja samo značajne troškove zbog obavezne revizije, naknada berzi, Centralnom registru, organizovanja skupštine... jer akcionari nemaju koristi od njih, niti preduzeća od akcionara. Prema tome, delistiranje ima smisla. Pogotovo ako se ima u vidu da su na svim berzama u regiji preduzeća listirana silom zakona, odnosno kroz privatizaciju. Zato treba očekivati da će se broj listiranih preduzeća smanjiti, što pod uticajem zakonske regulative, što zbog troškova.
Za budućnost i razvoj tržišta kapitala najvažnije je da se istisnuti akcionari ne osećaju prevarenima jer je povjerenje, uz dobre zakone i edukovane učesnike, jedan od stubova tržišta kapitala. Dugoročno, edukovanje stanovništva imalo bi pozitivan uticaj na razvoj tržišta kapitala.
Za razliku od zemalja u tranziciji, koje su navrat - nanos izvršile privatizaciju, razvijene zemlje godinama, osim zakonske zaštite, mnogo novca i pažnje odvajaju za obrazovanje svih učesnika na finansijskim tržištima. Obrazovaniji učesnici lakše prepoznaju (ne)prilike za ulaganje, što se pozitivno odražava i na povjerenje i na promete na berzi.
S druge strane, privatna preduzeća (još) ne pokazuju interes da kroz inicijalne javne ponude izađu na berzu i tako dođu do novca. Ali to ne treba da predstavlja iznenađenje. Praksa i iskustva na razvijenim tržištima kapitala pokazuju da manji broj preduzeća ne znači nužno i manje razvijeno tržište kapitala.
Važnije je da preduzeća koja su uvrštena na berzu poštuju standarde korporativnog upravljanja i da koriste mogućnosti emisije akcija i obveznica za finansiranje svog razvoja. Poredeći promete, tržišne kapitalizacije i bruto društveni proizvod regionalnih i razvijenih berzi, uočava se da na regionalnim berzama ima i previše uvrštenih preduzeća (te je odnos tržišne kapitalizacije i BDP-a na regionalnim berzama relativno visok), ali nema dovoljno interesa za kupovinu tih akcija (odnos prometa i BDP-a nizak).
Dakle, delistiranje velikog broja i pojava sve više obveznica i trezorskih zapisa na berzi je sasvim logičan i očekivan put razvoja tržišta kapitala. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da je prag za odnos kratkoročnog duga po osnovu emitovanih trezorskih zapisa u 2013. povećan sa pet na osam odsto redovnih prihoda ostvarenih u prethodnoj godini. Osim toga, očekuje se još emisija obveznica za izmirenje ratne štete i stare devizne štednje.
Uz najavljeno uvezivanje regionalnih berzi, u ovome leži budućnost razvoja tržišta kapitala.
Нема коментара:
Постави коментар