Dijamanti i voda

Najplaćenijih deset fudbalera na svijetu zajedno zarađuju 93 miliona evra godišnje. Njihova dnevna zarada je 254.764 evra. Kako je moguće da neuki i bahati fudbaleri samo trče za loptom a zarađuju hiljadama puta više od prosječne plate profesora, ljekara, vatrogasaca...

Ruku na srce, nije korektno reći da fudbaleri tek trče za loptom. Kod igrača se mnogo cijeni fizička i psihička sprema, tehnika, pregled igre, saradnja i brzina. Radni vijek profesionalnog fudbalera je, ako ima sreće da ga mimoiđu povrede, manji od 20 godina. Svaki dan mora da trenira, dovoljno spava i vodi računa o ishrani i stresu. Drugim riječima, da bi se ušlo u elitu, osim sreće, potrebno je da se momci, ali i njihove porodice mnogo čega odreknu. Uprkos svemu, mnogi ne obuku ni dres lokalnog trećeligaša. Dakle, u elitu se ne ulazi slučajno, a i malo ko se posveti(o) računanju prosječne plate svih fudbalera na svijetu.

Priznaćete, sve dok „ganjače“ lopte bude na stadionu gledalo 80.000 oduševljenih ljudi ili milioni gledalaca na TV-u, koji su dali svoj novac da bi uživali u njihovom „ganjanju“, mi ostali možemo da pucamo od zavisti zbog „nepravednosti“. Neka svako sa pošteno zarađenim novcem radi šta hoće. Ako hoće - neka plaća i vrhunske fudbalere. Činjenica da fudbaler zarađuje više od profesora ili ljekara ne znači da je fudbal važniji od obrazovanja ili medicine, već da profesora i ljekara ima više u odnosu na potražnju nego fudbalera. Ekonomisti znaju da je sličan problem mučio Adama Smita prije 200 godina a danas muči studente prvih godina ekonomskih fakulteta. To je pozanti paradoks. Iako je voda neophodna za život, a dijamanti nisu, kako je moguće da je voda jeftina, a dijamanti skupi? Rješenje problema je u tome što ljudi ne mogu da biraju između ukupne količine vode i dijamanata, već samo jednog dijela. Odnos potražnje u odnosu na ponudu je mnogo veći kod dijamanata. Voda je dostupnija pa je njena granična korisnost manja. Obrnuto je s dijamantima. Ako imate izbor: čaša vode ili šaka dijamanata, većina će odabrati dijamante. Međutim, za čašu vode nakon dva dana u pustinji dali biste i šaku dijamanata. A za desetu? Dakle, što su količina i dostupnost neke robe ili usluge veći, manja je cijena. Isti princip možemo prenijeti i na odnos plata fudbalera i profesora.

Praksa u sportskom novinarstvu je da se pri najavi utakmica i analizi timova kao izvor podataka koristi sajt Transfermarkt. Često se poredi sa Blumbergom i MarketVočom. I tu se griješi. Naime, ovo su servisi namijenjeni finasnijskim analitičarima, investicionim menadžerima, brokerima i investitorima. Na njima se objavljuju vijesti, finansijski izvještaji i performanse kompanija, izjave i analize finansijskih stručnjaka, tržišne cijene akcija, obveznica, finansijskih derivata, valuta i plemenitih metala. Primjećujete razliku? Cijene na trasfermarktu nisu tržišne jer je trgovina u fudbalu moguća samo tokom ljetnjeg i zimskog prelaznog roka. Analitičari Transfermarkta prate nastupe fudbalera, ažuriraju rezultate i stastitike te koriguju iznose na sajtu procjenjujući za koji iznos bi bio prodat igrač u sljedećem prelaznom roku. Međutim, dok ne postoji ponuda i spremnost da se plati neka cijena - nema ni tržišne cijene.

Modeli koje se koriste pri procjeni vrijednosti su modeli: sadašnje vrijednosti očekivanih priliva, tržišne kapitalizacije ili sadašnje vrijednosti novčanih tokova. Problem se svodi na procjenu novčanih tokova koji nisu definisani, period u kojem se mogu očekivati prilivi, inflacija, rizici, aproksimacija raznih rizika i slično. Zato procjenitelji, koristeći iste modele i početne pretpostavke, nerijetko daju potpuno različite procjene za kretanje vrijednosti akcija, nekretnina ili igrača. Tržište će, ako postoji, dati konačan sud o nekoj cijeni.

U skladu sa ovim i vlade, naročito zemalja u tranziciji, treba javnosti da pri prodaji, na primjer, hidroelektrana prikažu barem dvije ponude. Tako će se vidjetii da (li) je transakcija obavljena po fer cijeni i da (li) postoji više kupaca za preduzeće.