Uvezivanje berzi kao neminovnost

Na portalu Frontal objavljen je moj tekst o mogućnosti uvezivanja regionalnih berzi. Frontalovcima želim srećan povratak na stare staze uspjeha ekskluzivnih tekstova, postova i intervjua. I da ih zaobiđu hakeri. :-)

Kada bi se sutra spojile Banjalučka, Sarajevska i podgorička Montenegro berza bila bi ostvarena ukupna kapitalizacija od gotovo sedam milijardi evra. A kada bi se, kojim slučajem, njima pridružile i Beogradska i Zagrebačka berza, regionalno tržište kapitala vrijedilo bi oko 40 milijardi evra.

Iako ideja o osnivanju jedinstvene regionalne berze dobija sve veću podršku, njena realizacija je daleko od realnosti.

Uvrženo mišljenje stručne javnosti je da bi mnogo realnija mogućnost, uvezivanje berzi, učinila zemlje regije atraktivnijima za inostrana ulaganja i olakšala im borbu s aktuelnom krizom i smanjenim prometima. Brokeri, kao najzainteresovanija strana za povećanje prometa, pozitivno gledaju na svaku akciju koja bi dovela do povećanja likvidnosti na tržištu. Smatra se da bi, osim većeg obima trgovine, prošireno tržište moglo imati pozitivan uticaj i na pojavljivanje većeg broja potencijalnih inicijalnih javnih ponuda akcija.

Nedavno povezivanje trgovačkih platformi Banjalučke, Sarajevske i podgoričke Montenegro berze trebalo bi da poveća atraktivnost tržišta kapitala BiH i Crne Gore i dovede nove investitore. Konkretno, sporazum potpisan u oktobru, osim što olakšava trgovanje i smanjuje troškove, olakšaće povezivanje i neposrednu razmjenu iskustava i znanja među učesnicima na ovim tržištima. Zapravo, povezivanje svih regionalnih berzi je logičan slijed razvoja finansijskih tržišta, a ovo je jedan od prvih koraka u umrežavanju svih tržišta jugoistočne Evrope. Ne radi se samo o svjetskom trendu već o neminovnosti.

Snažniji efekti umrežavanja naših berzi mogu se očekivati tek ukoliko se u ovaj proces uključe Zagrebačka i Beogradska berza koje su, realno, za razliku od BiH i Crne Gore, daleko atraktivnije za velike strane investitore. Iako su nalikvidnije među berzama u regiji, Zagrebačka i Beogradska berza ne mogu se porediti sa, recimo, Varšavskom ili Bečkom berzom.

Uvezivanjem regionalne berze neće ugroziti poslovanje Vol Strita, niti će istrani investitori preko noći pohrliti u kod nas. Jednostavno, realno je očekivati da nakon nedavnog povezivanja berzi one postanu zanimljivije stranim investitorima koji preferiraju likvidnija i duboka tržišta što će povećati promet najatraktivnijim hartijama od vrijednosti.

Unazad nekoliko godina finansijski stručnjaci upozoravaju da lokalne berze dugoročno ne mogu opstati na velikom i razvijenom finansijskom tržištu kao što je ono u EU, te da im je jedina šansa regionalno povezivanje. Kao primjeri i argumenti za uvezivanje regionalnih berzi često se navode iskustva baltičkih, skandinavskih i srednjeevropskih zemalja koje su stvorile uspješnu saradnju upravo na temelju jedinstvenih trgovinskih platformi. Takva saradnja je doprinjela porastu likvidnosti, a poznato je da veliki promet privlači velike ulagače. Bez obzira na različitu regulativu i nadzore, mala i usitnjena tržišta moraće vremenom da stvaraju zajedničku regionalnu sliku.

U prilog činjenici da je tržište ovog dijela Evrope malo u svjetskim razmjerama i da je uvezivanje prirodan proces idu i podaci sa Budimpeštanske, Bečke, Praške i Ljubljanske berze. Krajem prošle godine na berzi u Beču bilo je listirano 105, u Ljubljani 66, Budimpešti 54 a u Pragu 26 preduzeća. Dakle, na ovim berzama aktivno se trguje sa akcijama 251 preduzeća. Ove berze su prije nekoliko godina sprovele odluku o zajedničkom djelovanju. Danas CEESEG-holding, koji čine austrijske banake (52,59 odsto) i Bečka berza (47,41 odsto), u svom vlasništvu ima 50,45 odsto vlasništva Budimpeštanske berze, 99,85 odsto Ljubljanske, 92,74 odsto Praške i 100 odsto Bečke berze. Primarni cilj ove grupe je da poboljša likvidnosti na berzama članicama pružanjem lakšeg pristupa lokalnim tržištima i proizvodima. Podsjećanja radi, na Banjalučkoj berzi može da se trguje akcijama 500 preduzeća. Dakle, za likvidno tržište nije bitno da bude listirano mnogo preduzeća i jedinstvena berza već da preduzeća koja su listirana na berzi imaju korist od tržišta kapitala, odnosno da imaju mogućnost da finansiraju svoj rast i razvoj kroz emisiju dužničkih i vlasničkih hartija od vrijednosti. Naravno, da bi došle u priliku da emitiju hartije od vrijednosti i da bi privukle kupce za te hartije kompanije će same da podižu nivo korporativnog upravljanja.

Berza	Broj listiranih kompanija	Tržiše akcija	Tržište obveznica	Tržište struktuiranih proizvoda	Tržišna kapitalizacija (mlrd EUR)
Mađarska -Budimpešta	54	55	158	55	14,63
Slovenija - Ljubljana	66	68	70	1	4,87
Češka - Prag	26	26	95	81	29,20
Austrija - Beč	105	111	3.638	5.812	65,68
Ukupno:	251	260	3.961	5.949	114,38

Na našim prostorima način formiranja tržišta kapitala je „iščašio“ pravu sliku svrhe tržišta kapitala. Činjenica da su akcije došle iz procesa privatizacije i da smo dobili akcionare koji nisu investitori dala je pogrešnu predstavu o tome šta je berza. Tokom prve decenije postojanja tržišta kapitala u RS uspostavljene su sve institucije: berza, CHROV, komisija, banke i brokersko-dilerska društva. Međutim, veliki broj naših građana doživljava berzu kao mjesto na kojem treba da prodaju akcije ili obveznice. Privatizacijiom je stvoren veliki broj akcionara, ali ni država, a ni sami akcionari, nisu dovoljno pažnje posvetili informisanju o stečenoj imovini i upravljanju sa njom. Imamo formirano tržište kapitalaa i sajt berze koji je zbog dostupnosti svih informacija i prema mišljenju stranih ulagača najbolji u regiji. Međutim, značajan broj vlasnika akcija i dalje nije dovoljno obrazovan da bi procijenio vrijednost akcija. Ovo je u velikoj mjeri rezultiralo neefikasnim tržištem i utisku da se mnoge stvari na berzi odigraju „u šeširu“ a da su mali akcionari oštećeni i prevareni.

Vratimo se na priču o uvezivanju lokalnih berzi. Berze bivše Jugoslavije, sa ukupnim brojem stanovnika od oko 19 miliona i prosječnim bruto društvenim proizvodom (BDP) po stanovniku od 9.180 dolara ostvaruju prosječni mjesečni promet u iznosu od 18 miliona evra. Dodajući ovim zemljama Bugarsku, Rumuniju i Albaniju (u Albaniji postoje institucije tržišta kapitala ali trgovanje na berzi nikada nije zaživjelo) dolazimo do popluacije od oko 50 miliona stanovnika koja ima prosječan BDP po stanovniku od 8.160 dolara i prosječan mjesečni promet na berzama u iznosu od oko 280 miliona evra. Ukupna tržišna kapitalizacija svih berzi u ovim zemljama je oko 80 milijardi evra. Komparacije radi, ukupna kapitalizacija listiranih akcija na CEESEG berzama je oko 170 milijardi evra, to tržište ima oko 31 miliona stanovnika i BDP po stanovniku od oko 25.000 dolara. Prometi su neoporedivi u odnosu na berze na Bakanu. Recimo i to da Turska predstavlja tržište od oko 74 miliona stanovnika sa BDP-om po stanovniku od oko 14.500 i prosječnim mjesečnim prometom na berzi od oko 30 milijardi evra.

Berza	Tržišna kapitalizacija (US$ millions)	Broj stanovnika	GDP per capita (US$ 000)*	GDP (US$ billion)
FBiH - Sarajevo	2.900,95	2.338.270	4,591	10.733.898
RS - Banja Luka	2.415,05	1.429.668	4,016	5.741.395
Crna Gora - Podgorica	3.321,71	620.029	6,831	4.235.418
Hrvatska - Zagreb	22.452,40	4.290.612	14,023	60.165.107
Srbija - Beograd	8.364,82	7.186.862	5,838	41.955.104
Makedonija - Skoplje	2.504,31	2.059.794	4,805	9.897.825
Slovenija - Ljubljana	7.293,30	2.062.030	24,588	50.701.194
Albanija - Tirana	-	2.831.741	3,992	11.304.310
Bugarska - Sofija	8.195,29	7.364.570	7,308	53.820.278
Rumunija - Bukurešt	21.196,72	19.042.936	8,029	152.895.733
Grčka - Atina	39.029,82	10.787.690	27,387	295.446.062
Poljska-Varšava	107.482,95	38.538.447	13,577	523.249.341
Turska-Istanbul	201.982,68	74.724.269	17.164	1.282.567.353.116
Ukupno-Balkan:	117.674,37	60.014.202,00	11,612	696.896.323,29
* prosjek

Nesumnjivo, evidentni su volja i argumenti finansijskih stručnjaka za uvezivanje regionalnih berzi, ali kočnica za takvu ideju je politička (ne)zainteresovanost. Za sada se može reći da je volja političara ograničena jer, barem zvanično, o uvezivanju berzi nisu ozbiljnije razgovarali.

Dijamanti i voda

Najplaćenijih deset fudbalera na svijetu zajedno zarađuju 93 miliona evra godišnje. Njihova dnevna zarada je 254.764 evra. Kako je moguće da neuki i bahati fudbaleri samo trče za loptom a zarađuju hiljadama puta više od prosječne plate profesora, ljekara, vatrogasaca...

Ruku na srce, nije korektno reći da fudbaleri tek trče za loptom. Kod igrača se mnogo cijeni fizička i psihička sprema, tehnika, pregled igre, saradnja i brzina. Radni vijek profesionalnog fudbalera je, ako ima sreće da ga mimoiđu povrede, manji od 20 godina. Svaki dan mora da trenira, dovoljno spava i vodi računa o ishrani i stresu. Drugim riječima, da bi se ušlo u elitu, osim sreće, potrebno je da se momci, ali i njihove porodice mnogo čega odreknu. Uprkos svemu, mnogi ne obuku ni dres lokalnog trećeligaša. Dakle, u elitu se ne ulazi slučajno, a i malo ko se posveti(o) računanju prosječne plate svih fudbalera na svijetu.

Priznaćete, sve dok „ganjače“ lopte bude na stadionu gledalo 80.000 oduševljenih ljudi ili milioni gledalaca na TV-u, koji su dali svoj novac da bi uživali u njihovom „ganjanju“, mi ostali možemo da pucamo od zavisti zbog „nepravednosti“. Neka svako sa pošteno zarađenim novcem radi šta hoće. Ako hoće - neka plaća i vrhunske fudbalere. Činjenica da fudbaler zarađuje više od profesora ili ljekara ne znači da je fudbal važniji od obrazovanja ili medicine, već da profesora i ljekara ima više u odnosu na potražnju nego fudbalera. Ekonomisti znaju da je sličan problem mučio Adama Smita prije 200 godina a danas muči studente prvih godina ekonomskih fakulteta. To je pozanti paradoks. Iako je voda neophodna za život, a dijamanti nisu, kako je moguće da je voda jeftina, a dijamanti skupi? Rješenje problema je u tome što ljudi ne mogu da biraju između ukupne količine vode i dijamanata, već samo jednog dijela. Odnos potražnje u odnosu na ponudu je mnogo veći kod dijamanata. Voda je dostupnija pa je njena granična korisnost manja. Obrnuto je s dijamantima. Ako imate izbor: čaša vode ili šaka dijamanata, većina će odabrati dijamante. Međutim, za čašu vode nakon dva dana u pustinji dali biste i šaku dijamanata. A za desetu? Dakle, što su količina i dostupnost neke robe ili usluge veći, manja je cijena. Isti princip možemo prenijeti i na odnos plata fudbalera i profesora.

Praksa u sportskom novinarstvu je da se pri najavi utakmica i analizi timova kao izvor podataka koristi sajt Transfermarkt. Često se poredi sa Blumbergom i MarketVočom. I tu se griješi. Naime, ovo su servisi namijenjeni finasnijskim analitičarima, investicionim menadžerima, brokerima i investitorima. Na njima se objavljuju vijesti, finansijski izvještaji i performanse kompanija, izjave i analize finansijskih stručnjaka, tržišne cijene akcija, obveznica, finansijskih derivata, valuta i plemenitih metala. Primjećujete razliku? Cijene na trasfermarktu nisu tržišne jer je trgovina u fudbalu moguća samo tokom ljetnjeg i zimskog prelaznog roka. Analitičari Transfermarkta prate nastupe fudbalera, ažuriraju rezultate i stastitike te koriguju iznose na sajtu procjenjujući za koji iznos bi bio prodat igrač u sljedećem prelaznom roku. Međutim, dok ne postoji ponuda i spremnost da se plati neka cijena - nema ni tržišne cijene.

Modeli koje se koriste pri procjeni vrijednosti su modeli: sadašnje vrijednosti očekivanih priliva, tržišne kapitalizacije ili sadašnje vrijednosti novčanih tokova. Problem se svodi na procjenu novčanih tokova koji nisu definisani, period u kojem se mogu očekivati prilivi, inflacija, rizici, aproksimacija raznih rizika i slično. Zato procjenitelji, koristeći iste modele i početne pretpostavke, nerijetko daju potpuno različite procjene za kretanje vrijednosti akcija, nekretnina ili igrača. Tržište će, ako postoji, dati konačan sud o nekoj cijeni.

U skladu sa ovim i vlade, naročito zemalja u tranziciji, treba javnosti da pri prodaji, na primjer, hidroelektrana prikažu barem dvije ponude. Tako će se vidjetii da (li) je transakcija obavljena po fer cijeni i da (li) postoji više kupaca za preduzeće.

Da li je Bosna i Hercegovina spremna za organizaciju Olimpijskog festivala mladih koji će koštati oko 100 miliona KM

Članak objavljen u EuroBlicu. Prenosim teskt ne zbog moje izjave već zbog aktuelnosti priče: :-)

Da li je Bosna i Hercegovina spremna za organizaciju Olimpijskog festivala mladih koji će koštati oko 100 miliona KM?

  

Bosna i Hercegovina, odnosno gradovi Istočno Sarajevo i Sarajevo 2017. godine biće domaćini Olimpijskog festivala mladih (EYOWF-a), a za organizaciju ovog takmičenja, renoviranje i izgradnju infrastrukture za zimske sportove biće potrebno izdvojiti oko stotinu miliona KM. Bosna i Hercegovina bila je jedini kandidat za organizaciju ovog takmičenja pa se, s pravom, postavlja pitanje opravdanosti ove investicije u godinama kada ekonomska kriza zahvata ceo svijet.

Na Skupštini Evropskog olimpijskog komiteta koja je održana u Rimu, Bosna i Hercegovina je formalno bila jedini kandidat za organizaciju ovog takmičenja, koje očigledno ni mnogo bogatijim zemljama u ovom trenutku nije privlačno. S obzirom da se u odnosu na prethodne godine, budžeti za sport u BH entitetima smanjuju, mišljenja o opravdanosti ovakve institucije su podijeljena. Nesumnjivo da je za promociju zemlje i razvoj sporta ovakvo takmičenje na kojem bi trebalo da učestvuje oko 1500 sportista iz 49 zemalja korisno, međutim, u uslovima u kojima BiH egzistira stotinu miliona KM je novac koji će teško biti obezbjeđen.

Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Izet Rađo objašnjava da je ovo izuzetno koristan i kvalitetan projekat. Većina novca će, dodaje on, biti potrošena na izfradnju infrastrukture dok će samo takmičenje koštati mnogo manje.

-Samo takmičenje će košatati oko 14 miliona KM ali sve ono što treba investirati kreće od opština, gradova entiteta pa i države, a odnosi se na renoviranje i izgradnju infrastukture koja će Bosni i Hercegovini ostati i nakon takmičenja. Ono što treba reći jeste da je ovo najveći projekat koji je povezan sa Evropskom Unijom tako da ćemo biti u prilici da povučemo novac i iz evropskih fondva dok će od kotizacija biti prikupljeno oko dva miliona KM.
Ekonomista Miloš Grujić ističe da će većinu troškova organizacije ovog takmičenja snostiti građani Bosne i Hercegovine.

- Poznato je da se iznosi izgradnji i sanacija tokom izvođenja projekta često, raznim aneksima, povećaju jer se pojave nepredviđeni troškovi. Koliko god da bude iznosio ovaj projekat većinu troškova organizovanja snosi država, odnosno poreski obveznici. Nesumljivo, jedan dio novca moguće je obezbijediti od raznih evropskih fondova, te od marketinga i od medijskih pokrovitelja. Mala atraktivnost ove olimpijade, odnosno zarada od prodaje ulaznica, televizijskih i komercijalnih prava može biti razlog zbog kojeg druge zemlje nisu konkurisale. Kao navijač i ljubitelj sporta radujem se ovoj pobedi olimpijskog duha. Međutim, poznato je da u krizi nije popularan potez organizovati projekat koji nema jasnu finansijsku konstrukciju i koji neće donijeti značajan priliv novca u državu. Stoga, većina država iz regije džentlmenski nudi pomoć u organizaciji i savjetima ali ne žuri sa organizacijom događaja ovakog tipa – jasan je Grujić koji dodaje da ovo takmičenje ima i poztivnih strana:

-Organizatori ovakve manifestacije ne traže finanijski interes već nastoje da u najboljem svjetlu predstave našu državu s ciljem da se obnovi sportska infrastruktura u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, na Bjelašnici, Igmanu i Jahorini. Dakle, ovu organizaciju treba posmatrati kao priliku za rekonstrukciju i izgradnju sportskih objekata i infrastrukture. Ovakva investicija ima za cilj da poveća vjerovatnoću da BiH dobije organizaciju atraktivnijih i finansijski isplativijih manifestacija ili da se privuče još turista u narednim godinama – zaključio je ekonomista Miloš Grujić.

Šansa za nova zapošljavanja
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Vinko Radovanvić organizaciju ovog takmičenja vidi kao šansu za nova zapošljavanja.

-Jedan od naših motiva je otvatranje novih radnim mjesta i gradnja inrastruktrure. Poboljšanjem turističke i sportske ponude radna mjesta će ostati, a ovo će možda biti i veći događaj od Olimpijade koja je održana 1984. godine jer će okupiti veći broj sportista – rekao je Radovanović.

Neodgovorni OK BiH

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine, na Olimpijadi u Londonu pokazao je koliko je neodgovorna institucija. Naime, u Olimpijskom selu tada je boravila ćerka predsednika OK BiH Izeta Rađe Dijana Rađo koja je uz to bila uredno akreditovana. Iako bi u svakoj drugoj zemlji nakon toga neko morao odgovarati ili barem objasniti razloge ovakvog postupka u BiH to se nije dogodilo.