Heroj ili zločinac

Nisam imao namjeru da ostavljam bilo kakve statuse ili objave u vezi sa oslobađajućom presudom hrvatskim genralima. Međutim, imam osjećaj da kada otvorim vrata frižidera ili da podignem poklopac od wc šolje pročitam nešto o sudu, pravdi  i presudi. Iskreno, mnogi moji prijatelji, ne samo sa ovog govornog područja, nakon petka pali su u mojim očima. Isto tako, neki su nevjerovatno porasli. Pri tom, sa mnogima od njih nisam razmijenio ni jednu rečenicu. Dovoljne su bile objave na društvenim mrežama.

Ne mogu a da ne kažem da nas je u petak naveče, na pomenu srpskim žrtvama “Oluje” na Trgu Krajine u Banjaluci bilo jedva stotinjak. Zapaljeno je malo svijeća. Tužno. U Zagrebu su svoje generale dočekali kao svjetske prvake u fudbalu. I to je neobično.

Ante Gotovina i Mladen Markač su, oslobađajućom presudom, postali slobodni ljudi. Tačnije, postali su slobodni hrvatski generali. Odlikovani hrvatski generali. Heroji svoje nacije! Oslobođeni su svake pravne odgovornosti za egzodus i genocid počinjen nad srpskim stanovništvom na teritoriji Hrvatske u građanskom ratu.

Kao da 220 hiljada Srba nije bilo protjerano iz Hrvatske, kao da su otišli svojevoljno, dobrovoljno, ostavljajući sve što su sticale generacije prije njih. Možda sada i mogu da se vrate jer nikada nisu ni bili prognani?! Hrvatskoj diplomatiji treba odati priznanje i počast jer je popravljen imidž svakog Hrvata u svijetu. Skoro 30 miliona evra hrvatskih poreskih obveznika je uloženo u odbranu hrvatskih generala. Vjerovatno je od raznih fondacija i donatora dobijeno još pet puta toliko. Koliko su Srbi uložili u odbranu svojih generala? Odlikovani general Vojske Republike Srpske, gospodin Novak Đukić već pet godina služi kaznu zadjelo koje nije počinio. Koliko novca poreskih obveznika je uloženo za njegovu odbranu? Komparacije radi, koliko košta i koliko je star vozni park Vlade RS?

U današnjem intervjuu u Blicu poznati glumac Emir Hadžihafisbegović izjavio je da su za Srebrenicu krivi zločinci, a ne Srbi. Pošteno. Čovjek ima prijatelja svih nacionalnosti i glup bi bio da generalizuje da li su bilo koji bolji fudbaleri, časniji ljudi, bolji glumci ili veći zločinci od drugih.

Bilo kako bilo, svjedocima i žrtvama rata ne treba presuda nikakvog suda. Kažu da je najudobnija postelja mirna savjest. Ante Gotovina sam zna sa kakvom savješću liježe u krevet. On sam zna kako spava. Ne vjerujem da ću ikad imati priliku da razgovaram sa Gotovinom ali ne bih imao problem da ga priupitam za san. Budući da jako dobro govori i engleski, ako bi izbjegavao konverzaciju na našem jeziku, mogu i da ga pitam da li je njegova uloga u akciji “Oluja” bila war criminal.

Da li Vama, koji ovo čitate, treba odluka bilo kakvog suda ili onog koji je osnovan s veoma jasnim ciljem, da (po)kaže da li je neka vojna akcija ratni zločin ili nije?

Nisam imao priliku da, osim u šali i za potrebe fotografisanja, obučem uniformu. Vojna čast, ali i vojnički život ipak su mi dobro poznati jer je moj otac odlikovani oficir Vojske RS. Ante Gotovina, za mnoge ratni zločinac, izjavio je da ni sam nije vjerovao da će biti oslobođen. Govorili li Vama to nešto? Vjeruje li on sam u svoju nevinost? Zašto se godinama krio ako je siguran da nije kriv? Čak i u boks meču odluke sudija koje nisu jednoglasne se dugo preispituju, spominju i važu.

Sticajem okolnosti poznajem mnogo porodica “ratnih zločinaca”. S velikim ponosom ističem da sa djecom od nekih “ratnih zločinaca” njegujem dugogodišnje prijateljstvo. Dobro znam kako se oni osjećaju i kakvu pravnu pomoć ili podršku države imaju u želji da dokažu pravo činjenično stanje u procesima koji se vode protiv njihovih očeva.

Mislim da ljudi koji me poznaju nikad nisu imali problem da spavaju u mojoj kući i da slobodno pričaju i iskazuju svoje mišljenje bez obzira na to kako se zovu i odakle dolaze. Isto tako i ja se jako prijatno osjećam među svojim prijateljima u Sarajevu, Zanici, Tuzli, Trebinju, Bihaću, Zagrebu, Splitu, Osijeku, Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Skoplju… Sa iskrenom radošću i sa viljuškom u ruci uživam i u svinjetini i u baklavi. Jednostavno, svako ljudsko biće ima i njeguje svoj lični, onda možda profesionalni, pa tek nacionalni identitet. Svaki čovjek ima pravo da to poštuje ili ne.

Naglašavam, u pitanju je samo moje mišljenje. Ništa više od toga.

Vjerujem da i sam Gotovina sumnja u svoje herojstvo.

Budimo LJUDI.