Sigurno ste čuli za anegdotu iz voza - ulazi u voz čovjek i počinje da baca neki prašak ispod
sjedišta kupea.
“Šta
to radiš, čovječe?!” - upita ga jedan zaprepašteni putnik.
”Zaprašujem
protiv aligatora”- ravnodušno mu odgovori nezanac.
,,Pobogu, čovječe, zagalami putnik, ,,pa u vozu
nema aligatora!'',
,,Naravno da nema, odbrusi mu pridošlica, ,, kad ja
zaprašujem svaki dan!''
Otprilike ovako se ponašaju neki
političari u BiH. Htjeli bi da poprave imidž zemlje ali izgleda
kao da se previše energije, vremena i novca troši na faktore koji nemaju
previše uticaja na opredjeljenje investitora da ulažu u zemlju.
Naime, prema posljednjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma
(SEF) Bosna i Hercegovina je na 88. mjestu po
konkurentnosti u svijetu što predstavlja napredak za dvanaest mjesta u odnosu
na prošlu godinu. Od zemalja u „komšiluku“ najboje plasirana je Slovenija, na
56. Mjestu. Slijede Mađarska na 60., Bugarska na 62., Crna Gora na 72.,
Rumunija na 78., Makedonija na 80., Hrvatska na 81., Albanija na 89. a Srbija
na 95. mjestu.
Izvještaj SEF-a odnosno globalni indeks
konkurentnosti predstavlja presjek stanja ekonomske konkurentnosti na planeti.
On ukazuje na oblasti koje zemlje treba da poboljšaju kako bi postale
atraktivnije lokacije za investiranje i poslovanje. Sve vlade koriste
izvještaj kao putokaz za omogućavanje poslodavcima da svoju ideju i
inovativnost pretvore u što konkurentniji (i kvalitetniji) proizvod ili uslugu.
Metodologija SEF-a bazira se na analizi 12 faktora konkurentnosti koji uključuju institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje, efikasnost tržišta roba, efikasnost tržišta rada, razvijenost finasijskog tržišta, tehnološku spremnost, veličinu tržišta, poslovnu sofisticiranost i inovacije.
I dok čitav svijet izlaz iz krize vidi u fokusiranju na probleme koji utiču na konkurentnost ekonomije, mi gotovo ćutke prihvatamo 88. mjesto. Čini se kao da smo se pomirili sa stanjem ili, što je još opasnije, da smo se zadovoljili ovom pozicijom. Izuzev rijetkih izuzetaka u medijima nisam primjetio neke komentare na ovaj izvještaj.
I dok čitav svijet izlaz iz krize vidi u fokusiranju na probleme koji utiču na konkurentnost ekonomije, mi gotovo ćutke prihvatamo 88. mjesto. Čini se kao da smo se pomirili sa stanjem ili, što je još opasnije, da smo se zadovoljili ovom pozicijom. Izuzev rijetkih izuzetaka u medijima nisam primjetio neke komentare na ovaj izvještaj.
Prema pomenutom izvještaju kao faktori koji
najviše oraničavaju poslovanje i konkurentnost u BiH navedeni su pristup
finansranju projekata, politička nestabilnost, poreske stope, nestabilnost
vlade, inflacija, poreski propisi, neefikasna birokratija, devizni propisi,
korupcija, ograničavajući propisi, nedovoljan kapacitet za inovacije, loša radna
etika radne snage,...
Interesantno, BiH je, zajedno sa još
mnogo zemalja, dobila dobre ocjene za faktore koji zapravo u najmanjoj mjeri
utiču na konkurentnost. Lijepo je znati da smo zemlja u kojoj je veoma mala
šansa da dobijete malariju ili sidu. Međutim, sve i da postoje ogromne šanse za
ovakve zaraze ako su drugi uslovi za poslovanje bolji strani investitori će
vrlo rado prihvatiti rizik i preseliti svoje kapacitete u takve zemlje. Podaci
iz izvještaja upravo potvrđuju tu tvrdnju.
Međutim, po faktorima koji zaista
znače investitorima kao što je, na primjer, infrastruktira smo među prvima, ali od
kraja liste. Recimo, po kvalitetu puteva smo na 134. mjestu, po kvalitetu lučke
infrasterukture na 142.,a po kvalitetu prometne infrastrukture smo na 143.
što nas prema kvalitetu ukupne infrastrukture stavlja na 139. mjesto.
Jedan od podataka koji najviše boli
je da su iza BiH i Srbije samo tri zemlje iz kojih odlazi veći procenat mladih
obrazovanih kadrova. U poređenju sa ostalim zemljama iz regije „bode oči“ da je
Crna Gora regionalni lider u zadržavanju mladih kadrova u zemlji.
Rezultati iz izvještaja pozivaju na
važnost ubrzanja promjena i na rješavanje ključnih problema u državi. Stranim
investitorima možda i ne smeta podatak da je BiH u poslednje dvije godine
povećala javni dug za milijardu evra, ali im sigurno nije promaklo da
je taj novac potrošen za servisiranje budžetskog deficita, a ne u
povećanje i privlačenje investicija. Na kojim oblastima je fokus ljudi
koji su dobili povjerenje poreskih obveznika da vode ovu zemlju? Za početak, ne
bi bilo loše fokusirati se na područja u kojima smo ispod 100. mjesta. Ima ih
čak 40.
Нема коментара:
Постави коментар