Krediti sa valutnom klauzulom

Agencija za bankarstvo RS primila je samo tri prigovora koji su se odnosili na osnovanost ugovaranja takozvane valutne klauzule za kredite vezane za švajcarski franak. Primljen je i jedan prigovor koji se odnosi na tip kursa koji se primjenjivao prilikom plaćanja obaveza, kaže direktorka Agencije Slavica Injac dodajući da u RS ima 179 miliona KM kredita vezanih za švajcarski franak.

Injčeva kaže da su na sve prigovore korisnika „data pismena obrazloženja o primjeni propisa o deviznom poslovanju i obligacionim odnosima“.

- Banke su dužne da obezbede zaštitu prava i interesa korisnika bankarskih usluga. Jedan od osnovnih elemenata ugovora o kreditu, kod kredita indeksiranih u stranoj valuti, jeste tip kursa valute koji se primjenjuje pri odobravanju i otplati kredita. Korisnik kredita indeksiranog u stranoj valuti ima pravo da otplatu kredita vrši po istom tipu kursa koji je primjenjen pri isplati kredita – kaže Injčeva.

Da pojedine banke nisu postupale u skladu sa zakonom, govori i nedavna presuda banjalučkog Osnovnog suda protiv Hipo Alpe Adria banke za nezakonit obračun promjenljivih kamata na kredite vezane za švajcarski franak, prva takve vrste u BiH. Koliko se u Srpskoj trenutno vodi takvih sporova protiv banaka podatak je do kojeg je nemoguće doći. Portparol Osnovnog suda u Banjaluci Maja Vulić kaže da „nisu u mogućnosti u CMS programu, odnosno sistemu za upravljanje sudskim predmetima,  pronaći tražene informacije jer ne postoji klasifikacija tužbi po traženom osnovu“. Ekonomisti ističu da su krediti sa valutnom klauzulom ili u stranoj valuti, koji su se pije nekoliko godina činili kao dobro rešenje i olakšica, već dugo prevelik teret za građane i preduzetnike. Rast kursa švajcarskog franka u odnosu na druge valute je sve koji vraćaju kredite vezane za švajcarski franak doveo na rub očaja. Ekonomista Miloš Grujić objašnjava da kamatne stope u poslovnim bankama zavise od troškova izvora novca koji banka dobija, troškova banke, premije za rizik dužnika i profitne marže. Valutna klauzula je instrument zaštite kreditnih, osiguravajućih i drugih finansijskih institucija u uslovima nestabilne domaće valute.

Uvodi se zbog visokih stopa inflacije i nerealnih pokazatelja rasta cijena.

- Činjenica je da valutnom klauzulom banke nastoje da eliminišu kursni rizik i da građani, ali i preduzeća, često potpuno nesvesno, u želji da što prije dođu do novca, pristaju na zaključivanje ugovora o zaduživanju uz valutnu klauzulu. Stoga je najzgodnije napraviti projekciju vlastitih prihoda i tražiti kredite u domaćoj valuti, za koje ste sigutni da ćete u svakom slučaju moći vraćati – kaže Grujić.

ATF

Upozorenje iz „Franka“

Udruženje "Franak BiH" upozorilo je korisnike kredita vezanih za švajcarski franak u Hipo Alpe Adria banci da dobro razmisle prije nego što potpišu aneks ugovora o kreditu. Ne bi trebalo da ponovo potpisuju aneks ugovora, već da insistiraju na ispunjenju odredbe o izračunu kamatne stope iz već potpisanog ugovora, kažu u "Franku" povodom poziva koje je Hipo Alpe Adria banka slala svojim klijentima.

Zaključivanje na osnovu pogrešnih pretpostavki

U nezavisnim novinama je objavljen moj članak.
Naš životni standard sto puta je gori nego na Zapadu-česta je fraza na našim prostorima pogotovo onih koji nisu živjeli niti radili van naše zemlje. S druge strane, nema puno naših gastarbajtera čiji doživljaj stvarnosti “na Zapadu” odgovara navedenom.
Opšteprihvaćen pokazatelj kojim se iskazuje ekonomska uspješnost i kvalitet života stanovnika neke zemlje je veličina bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku. Ovaj rezultat izražen u dolarima u tekućim cijenama koristi se za poređenje nivoa razvijenosti i uspješnosti zemalja, ali i služi kao dobar indikator (pre)zaduženosti države.
Prema podacima statističkog godišnjaka RS, BDP po stanovniku u 2011. u RS iznosi 3.925 dolara. Očekuje se da Agencija za statistiku BiH zvanično objavi BDP za prošlu godinu, dok je u 2010. iznosio 4.331 dolara.
Ako bi ti pokazatelji zaista predstavljali odraz kvaliteta života, to bi značilo da se u BiH živi oko sedam puta gore nego u SAD ili oko pet puta gore nego u Sloveniji ili u Njemačkoj. Ekonomisti se slažu da je to najmanje loš parametar za poređenje kvaliteta života, ali da upoređivanje ovih parametara troši mnogo energije i vremena i da rasprave građane, ali nerijetko i političare, dovedu u zamku donošenja pogrešnih zaključaka. Iz analiza se često, svjesno ili nesvjesno, osim razlika u mentalitetu i navikama, izostavljaju demografski podaci poput starosti populacije, nezaposlenosti i broja penzionera. Diskusije se opterećuju stručnim žargonom ili analiziranjem do banalnosti, a kao rezultat se dobije tek ilustracija o "prosječnom" kvalitetu života i odnos zaduženosti i bruto domaćeg proizvoda.
Obračun BDP uključuje “samo” robe i usluge koje su plaćene na tržištu. Dakle, radi se samo o onome što je (ili će biti) plaćeno i iskazano u novcu. U skladu sa tim, rad koji je stvorio novu vrijednost a nije plaćen, nije statistički obrađen i neće sačinjavati BDP što u određenoj mjeri “kvari” stvarnu sliku u zemlji.
Na primjer, ove prostore odlikuje fenomen, gotovo potpuno neshatljiv “kapitalistima sa Zapada” – izražena solidarnost karakteristična za društva u kojima su društvene i porodične veze još uvijek jake. Prijatelji i(li) rođaci će nam besplatno prevesti stvari kada se selimo, popraviće nam elektro instalacije, okrečiće nam stan… Tako se kod nas često kuće prave mobama. Rođaci, prijatelji i komšije se puno potrude kada grade tu kuću, ali to nije (ili je vrlo malo) plaćeno.
Slično je i sa “Baka servisom”, odnosno angažovanjem baka i djedova da pričuvaju unuke. Ove “usluge” ne ulaze u obračun BDP-a.
Mnogo je drugih aktivnosti koje odlikuju naš mentalitet a koje direktno ne povećavaju BDP. Na primjer, ljubav ka "kafenisanju" u kućama, održavanje bašte i uživanje u njenim plodovima ili rekreacija na otvorenom. Sve te aktivnosti ne povećavaju direktno BDP jer veliki dio troškova tih aktivnosti za statistiku ne postoji. Naš domaćin će, prema tradiciji, svom gostu iskazati veliko poštovanje time što će ga počastiti rakijom koju je sam napravio. Uz rakiju obično ide i domaća "meza" i neobavezno ćaskanje. Novčane koristi od toga nemaju lokalna kafana, mesnica, pivara niti država.
S druge strane, statistika obuhvata proizvodnju roba i davanje usluga koji povećavaju BDP-a ali smanjuju kvalitet života. Problemi u porodici i na poslu ili gužve u saobraćaju povećavaju stres što odgovara industriji farmacije jer pospješuje prodaju antidepresiva i ljekova. Osim toga, zbog posla ili razvoda, razdvojene porodice žive odvojeno i imaju veće troškove. Tokom razvoda, sporova i problema angažuju se i plaćaju advokati, sudski vještaci, socijalni radnici, sudije, savjetnici pa i psiholozi – što povećava BDP.
Statistika teško može da iskaže učešće sive ekonomije u ukupnoj ekonomiji poput trgovine korištenim stvarima, prodaje robe, davanje usluga bez izdavanja fiskalnog računa, prodaja robe uvozene “na crno” i raznih (zlo)upotreba. Prema nekim procjenama BDP per capita u BiH, uključujući sivu ekonomiju, iznosi i više od 6.000 dolara. Ovakav BDP po stanovniku BiH postavlja na 84. mjesto od 134 rangiranje zemlje u svijetu. Međutim, struktura BDP-a je najviše zanemaren faktor u prikazivanju kvaliteta života i ekonomije zemlje. Što je zemlja uređenija, statistički prosjek je mnogo bliži "pravom" prosjeku. Međutim, opet je u pitanju samo prosjek - kojeg ekstremne vrijednosti značajno deformišu.
Osim BDP, procjenu kreditne sposobnosti i situacije u zemlji daju rejting agencije ali i druge međunarodne institucije. Činjenica je da rejting agencije ne uživaju ni približan legitimitet kao prije krize i da se na račun njihovog rada čuju sve glasnije kritike. Međutim, činjenica je i da izvještaji autoriteta poput najvećih rejting agencija, Svjetske banke, Svjetskog ekonomskog foruma i MFC-e BiH stavljaju na sami kraj liste zemalja sa dobrim rejtingom, uslovima poslovanja i životnog standarda i broj investicija u zemlji mnoge govore.
Upitno je šta je “prosječan“ stanovnik i živi(mo) li bolje nego što statistika pokazuje. Svako najbolje zna kako mu je. Besmisleno je nadmudrivati se da li je BDP i samim tim odnos duga i BDP precijenjen ili podcijenjen i u kojoj mjeri on odražava kvalitet života ljudi. Odnos duga i BDP-a od oko 50 odsto (još) nije alarmantan ali nije ni nizak. Međutim, sam po sebi taj odnos ne znači mnogo ako se ne vezuje uz druge pokazatelje. Mnogo važnije je više pažnje posvetiti strukturi BDP-a i stanovništva, te potrebama, uslovima, ročnosti i razlozima (novih) zaduživanja.
Zanemarivanje suštine, (samo)obmanjivanje i neracionalno zaduživanje neće popraviti trenutno stanje.

Alternativa MMF-u

Da li smo visokozadužena zemlja? Treba li i možemo li da se još zadužujemo? Prijeti li nam dužnička kriza koja je zadesila mnoge evropske zemlje? Dug i predviđena zaduženja tema su žučnih rasprava posljednjih meseci. Prema prijedlogu politike zaduživanja Republike Srpske iz aprila ukupan dug Republike Srpske iznosi 4,2 milijarde KM odnosno 48,1 odsto od bruto društvenog proizvoda (BDP-a) (procjena BDP-a za 2011. godinu iznosi 8,8 milijardi KM). Na kraju prošle godine spoljni dug je iznosio 2,4 milijarde KM a unutrašnji 1,8 milijardi KM a iznos javnog duga u odnosu na BDP iznosio je 40,4 odsto.
Čini se da se zanemaruju uslovi i razlozi zaduživanja a da se javnost (samo)obmanjuje raspravljajući koliko treba da iznosi ograničenje visine duga u odnosu na BDP i koliko je naša zemlja udaljena od tog praga. Naime, ovakve rasprave nisu od velike koristi jer javni dug nije uvijek najbolji indikator prijetnji od prezaduženosti neke zemlje. Na primjer, prema podacima MMF-a, 2007, nepunu godinu prije zvaničnog početka krize, javni dug Islanda iznosio je 11, Njemačke 50 a Japana 80 odsto BDP-a. Sudeći samo prema tom odnosu kriza bi prije pogodila Njemačku nego Island. Dakle, sam odnos duga i BDP-a je najčešće zloupotrebljavan podatak i nije generator krize.
Činjenica je da treba mnogo više pažnje posvetiti strukturi duga i BDP-a te uslovima, rokovima ali i razlozima zaduživanja. U suprotnom će slabašne privrede poput naše neracionalnim zaduživanjem samo napraviti duži korak ka kolapsu.
Prema projekcijama MMF-a ukupan javni dug BiH u 2016. godini treba da iznosi oko 16,8 odsto BDP-a. To može značiti da MMF očekuje znatan rast BDP-a BiH ili nema namjeru značajnije kreditirati BiH. Poznato je da aranžman sa MMF-om ističe ovih dana i da se razmišjalo o otvaranju novog aranžmana u kojem bi dobijena sredstva bila korištena za otplatu rata MMF-a koje dospjevaju 2013, 2014. i 2015. godine. Na taj način bi se restrukturirali dugovi u godinama kad se se značajnije povećava otplata inostranog duga.
Premijer RS Aleksandar Džombić je u nedavnom intervjuu EuroBlicu istakao da je RS u pregovorima sa MMF-om ali da postoji opravdana sumnja da neće postići dogovor oko aranžmana jer se lako može desiti da FBiH ne može da ispoštuje uslove. U tom slučaju, kako je nagovijestio, alternativa je izdavanje obveznica RS na međunarodnom tržištu. Podsjetiću, kamata na do sada emitovane obveznice RS na Banjalučkoj berzi se kretala između šest i sedam odsto. Zbog sticanja međunarodnog boniteta i kredibiliteta dobro je pojaviti se na međunarodnom tržištu. Osim toga, iz domaćih banaka se ne bi trošio likvidan novac te bi on mogao plasirati u privredu.
Međutim, sve to dolazi u pitanje jer, imidž RS i BiH, osim povremenih političkih nesuglasica, značajno pogoršavaju izvještaji rejting agencija i autoriteta poput "Forbsa", Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije. Ovim agencijama sigurno nije promakla izjava predsjednika Vlade iz decembra da „prema svim ekonomskim pokazateljima u 2012. godini Republiku Srpsku očekuje novi udar ekonomske krize zbog koje će se privredna kretanja naći pred ogromnim izazovima“. S druge strane (n)ova ocjena je je mnoge iznenadila, jer je guverner Centralne banka BiH prošli mjesec izjavio da očekuje popravljanje kreditnog rejtinga BiH.
Trenutno, kretitni rejting BiH je jednu stepenicu iznad Grčke, na nivou rejtinga Pakistana, Argentine, Belizea, Jamajke i Bjelorusije. Kamatna stopa na desetogodišnje obveznice tih zemalja se kreće u rasponu od devet do 13,5 odsto. Zemlje poput Hondurasa, Senegala, Angole i Papue Nove Gvineje imaju bolji kreditni rejting od nas. Poređenja radi, prva emisija obveznica Crne Gore na međunarodnom tržištu bila je po kamati od 11 odsto. U skladu sa tim, emisija obveznica po jednocifrenoj kamatnoj stopi predstavlja bi pozitivno iznenađenje.
Sve u svemu - zaduživaćemo se. Još. Jedna grupa stručnjaka u šali kaže da RS može dobiti kamatnu  stopu i nižu od šest odsto ali da strancima pripremi koncesije na rijeke u narednih 99 godina.

Trezorskim zapisima do 24,6 miliona KM (izjava u Nezavisnim novinama)

Članak u Nezavisnim novinama: Trezorskim zapisima do 24,6 miliona KM  

Ministarstvo finansija RS je na jučerašnjoj aukciji na Banjalučkoj berzi uspješno izvršilo prodaju skoro cjelokupne sedme emisije trezorskih zapisa RS u vrijednosti od 24,6 miliona KM.

Na aukciji je prodato 2.500 zapisa, po jedinstvenoj ravnotežnoj cijeni od 92,48 KM po zapisu. Kamatna stopa koju nosi ova postignuta diskontna cijena je 3,20 odsto. Ukupan iznos pristiglih ponuda premašio je 31 milion KM, ali nisu prihvaćene više kamate.
Vlada RS će prikupljeni novac iskoristiti da popuni privremene rupe u republičkom budžetu, koje se javljaju zbog manjka prihoda u odnosu na rashode.
Realizacija sedme emisije trezorskih zapisa RS potvrdila je ranije ocjene Ministarstva finansija RS i finansijskih analitičara da će, za razliku od prethodnog šestog izdanja, ovo biti uspješnije iz razloga što je utvrđena valutna klauzula vezanja KM za evro za slučaj devalvacije domaće valute.
Miloš Grujić, analitičar banjalučkog brokerskog društva "Advantis broker", kazao je da je ovo prva emisija trezorskih zapisa s valutnom klauzulom, što može da ukazuje na to da su se pojavili strani investitori koji su zahtijevali ovakav uslov.
"Naime, nedostatak valutne klauzule, osim stopa prinosa, bio je jedan od razloga manje tražnje. Valutna klauzula može biti dobar pokušaj da se strani investitori dodatno zainteresuju za ovo tržište, što bi povećalo tražnju i samim tim smanjilo kamatnu stopu po kojoj RS emituje trezorske zapise", rekao je Grujić.
Kao drugi razlog uspješnosti ove emisije navodi i to da su oslobođena određena sredstva od prethodnih emisija. Naime, u martu i junu dospjele su dvije serije trezorskih zapisa, a uspjela je peta emisija trezorskih zapisa, odnosno prva emisija u ovoj godini u martu.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS - SWOT, takođe, kaže da je uvođenje valutne klauzule pozitivan signal i za naredne aukcije.
"BiH je zemlja koja je valutu Karensi bordom čvrsto vezala za evro i u njoj taj odnos ne smije biti izmijenjen, a važnost dodatnog vezivanja za evro se vidi i u ovoj situaciji", rekao je Grabovac.
Ekonomski stručnjaci su se složili u vezi s tim da su kupci trezorskih zapisa vjerovatno osjetili i pozitivne signale sa pregovora o zaključenju novog aranžmana između predstavnika Vlade RS i Međunarodnog monetarnog fonda, što bi dodatno garantovalo sigurnost otplate.
U Ministarstvu finansija RS kazali su nedavno da će u predstojećem periodu nastaviti s praksom uvrštenja valutne klauzule ako se pokažu tačne pretpostavke da će se na ovaj način prikupiti sredstva po nižoj kamatnoj stopi.

Delistiranje akcija sa berze - Istiskivanje malih u korist velikih

Velikim brojem akcija društava listiranih na Banjalučkoj berzi ne trguje se po dve godine ili čak čitavu deceniju. Imajući u vidu poslovanje i atraktivnost akcija tih preduzeća, ne bi trebalo previše žaliti ako bi određen broj njih bio delistiran. Obaveza javnog objavljivanja informacija o poslovanju takođe je jedan od razloga zbog kojih se pojedinim hartijama prestaje trgovati.

U teoriji, postupak delistiranja pokreće se kada preduzeće više ne obavlja djelatnost zbog koje je osnovano ili završi u stečaju.

- Na određenim tržištima dešava se da emitent ne zadovoljava pravila za listing ili vlasnik želi da smanji obim informacija koje mora pružiti tržišnim učesnicima o svojim prošlim i budućim aktivnostima – kaže ekonomista Saša Stevanović. Prema njegovim rečima, društva listirana na berzi dužna su, na primjer, da objavljuju revizorske izvještaje. Ukoliko to ne učine, slijedi novčana kazna od  10.000 KM do 50.000 KM. Delistiranje se može izvesti na više načina a jedan od njih jeste pretvaranje otvorenog akcionarskog društva u zatvoreno ili u društvo sa ograničenom odgovornošću. Zakonom predviđen najbrži put za delistiranje jeste da se broj akcionara svede na manje od sto ili da akcionar koji stekne više od 95 odsto vlasništva obešteti ostale akcionare, a onda promeni pravnu formu društva.

- Ovo se u praksi naziva "squeeze out" odnosno „istiskivanje“. Nakon pada cijena akcija na berzi, većinski akcionar kupovinom akcija po niskim cijenama povećava svoj udeo i kontrolu u vlasništvu društva. Nakon što stekne stoodstotnu kontrolu nad društvom može se osloboditi svih "troškova i zahtjeva" koje status otvorenog akcionarskog društva donosi - kaže ekonomista Miloš Grujić. “Istiskivanjem” većinski vlasnik malim akcionarima isplaćuje iznos za koji veruje da je „fer vrijednost“ i to kada stekne 90 odsto vlasništva postupkom prenosa akcija na kontrolnog akcionara ili kada kroz ponudu za preuzimanje stekne 95 odsto akcija.

- Poslednje slučajeve delistiranja voljom većinskog vlasnika videli smo na primjerima preduzeća “Vatrostalna” a.d. Prijedor i “Krajina-auto a.d. Banja Luka koja su delistirana u martu ove godine – kaže Stevanović. Da li preduzeće treba da bude listirano na berzi ili ne, odluka je koju donose vlasnici, akcionari. Ukoliko ne postoje jasne koristi od listiranja na berzi i u prvom planu je samo trošak od listiranja, ekonomski interes nalaže vlasnicima da donesu odluku o delistiranju preduzeća sa berze.

ATF

Na berzama u BiH 1500 preduzeća

Na Banjalučkoj i Sarajevskoj berzi listirano je preko 1500 preduzeća. Akcijama nekih društva nije trgovano čak od 2002. godine, kao što je slučaj sa “Vitkovci” a.d. Vitkovci, pa je  delistiranje u takvim slučajevima najlogičnija opcija. Troškovi zavise  od modela delistiranja, vrijednosti koja će se isplatiti malim akcionarima, cijeni izrade izvještaja o procjeni, usluge notara i slično.

BiH ostala na korak do Grčke

Članak u Nezavisnim novinama: BiH ostala na korak do Grčke

Globalna bonitetska agencija "Moody's" ostavila je BiH kreditni rejting B3, koji spada u kategoriju "smeće", ali s poboljšanim izgledima iz "negativnih" u "stabilan".
Ocjena agencije "Moody's" dolazi nakon nedavnih razgovora njihovih analitičara sa zvaničnicima BiH i entiteta.
Kreditni rejting B3 zadire šest stepeni duboko u područje nivoa "smeća", što je naziv za špekulativno, odnosno visokorizično ulaganje i samo je na jedan korak do najgore ocjene C, koju u Evropi ima samo prezadužena Grčka.
Od kreditnog rejtinga zavisi, između ostalog, pristupačnost i cijena kapitala u analiziranoj zemlji. Što je ocjena viša (A najviše - C najniže) to je zaduženje zemlje i banaka u inostranstvu povoljnije, te je država atraktivnija za potencijalne strane investitore i obrnuto.
U analizi "Moody'sa", koju prenosi američki poslovni list "Wall Street Journal", naglašava se da su u BiH preduzete mjere da bi se ojačale procedure za servisiranje duga zemlje.
"Moody's" ističe da su u BiH sprovedeni zakoni koji će ojačati proces plaćanja stranog duga i uklonjene neke od ključnih prepreka koje su krive za kašnjenje u servisiranju duga prema nekoliko multilateralnih finansijskih institucija i jedne komercijalne banke početkom ove godine. Agencija je, takođe, navela "da su neophodne promjene uz odgovarajući nivo hitnosti".
Napominju da su započeli pregovori bh. zvaničnika u vezi s novim aranžmanom s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) za koji smatraju da će oživjeti zakočeni program strukturalnih ekonomskih reformi i otvoriti zemlji pristup povoljnijem ino-finansiranju od strane MMF-a i drugih izvora.
"Moody's" dalje navodi da potvrda rejtinga odslikava i nedavni napredak u planovima naše zemlje da se priključi Evropskoj uniji.
"Međutim, BiH se suočava s nastavkom nesigurnosti u pogledu svojih izgleda srednjoročnog ekonomskog rasta i najvjerovatnije će usporavanje evropske ekonomije kočiti razvoj zemlje narednih nekoliko godina", ističe se u izvještaju.
"Moody's" je u aprilu snizio kreditni rejting BiH za jedan podjeljak zbog čega je morao biti revidiran, navodeći kao razloge nazadovanje fiskalne pozicije države, oslabljenu vladinu efikasnost i slabu perspektivu ekonomskog rasta.
Miloš Grujić, analitičar banjalučkog "Advantis brokera", ističe da će trenutni kreditni rejting zasigurno uticati i na cijenu kapitala, odnosno na uslove po kojima će se RS i BiH zaduživati.
S tim u vezi podsjeća na izjavu premijera RS Aleksandra Džombić da zbog neispunjavanja uslova od strane FBiH postoji mogućnost neuspjeha pregovora s MMF-om, zbog čega Vlada RS kao alternativu vidi izdavanje obveznica RS na međunarodnom tržištu uz očekivanu kamatu od oko osam odsto.
Grujić naglašava da je kreditni rejting BiH na nivou rejtinga Pakistana, Argentine, Belizea, Jamajke i Bjelorusije, čije se kamatne stope na desetogodišnje obveznice kreću od devet do 13,5 odsto.
"Lošije rangirane od nas su samo Grčka, Ekvador i Kuba. U skladu s tim, u slučaju da se budemo zaduživali emisijom ino-obveznica, to će biti po znatno višim kamatama", ukazao je Grujić, navodeći primjer prve emisije obveznica Crne Gore na ino-tržištu po kamati od 11 odsto.
Marko Đogo, predsjednik Sekcije za bankarstvo u Udruženju ekonomista RS - SWOT, kaže da zadržavanje rejtinga B3 sa promjenom izgleda iz "negativnog" u "stabilan" dolazi kao posljedica toga što je Savjet ministara BiH od prethodnog izvještaja usvojio budžet institucija BiH za 2012.
"Dok god imamo budžet koji može servisirati obaveze, nećemo skliznuti u kategoriju C u kojoj je Grčka. A naša sposobnost da izmirujemo obaveze zavisi prije svega od privlačenja stranih investicija kojih nema bez reforme javne uprave", ukazuje Đogo.
On kaže da su za ekonomski rast, a time i bolji kreditni rejting, prijeko potrebna veća privredna produktivnost, koja zahtijeva ulaganje u nove tehnologije.
"Gledam pozitivno na projekte koji se u RS rade zajedno s Rusima, Kinezima i drugima. Neki zamjeraju da se radi o iskorištavanju naših resursa, ali se jednostavno mora proći ta prva faza da bismo ušli u drugu fazu uvođenja novih tehnologija. Ne možemo očekivati da ćemo privući jake visokotehnološke kompanije, već moramo iskoristiti energetski potencijal i razvijati kooperantske odnose sa ino-kompanijama preko kojih bismo unaprijedili vlastitu konkurentnost", ističe Đogo.