Zaduživanje

Kriza državnih dugova i nelikvidnosti, ne samo članica evrozone, nego i velikog broja drugih zemalja već dugo ugrožava likvidnost bankarskih i finansijskih sistema. Dužnička kriza do sada je dovela do pada pet vlada. Prema pesimističnim prognozama, može čak i do rata u Evropi. Naime, ministar finansija Poljske Jacek Rostovski je krajem prošle godine izjavio da “ako bi se evrozona raspala, izgubili bismo veliki deo našeg BDP-a. „Prijeti nam opasnost istorijske privredne katastrofe, poput Velike depresije u 30-im godinama prošlog veka, koja bi mogla dovesti do rata u Evropi”.

Napetost, osim što usporava razvoj privrede, uzrokuje strahovito povećanje nezaposlenosti čak i u razvijenim zemljama. Da se i ovako teška situacija dodatno zakomplikuje pobrinu se šefovi država na dogovorima na kojima se žestoko sukobljavaju oko načina na koji bi se izašlo iz krize. Takvi dogovori, svaki put najavljivani kao početak izlaska iz krize, „uspješno” završe. Međutim, kao po pravilu, nakon svakog finansijska tržišta malo „živnu”, ali se brzo ispostavi da rast traje tek nekoliko dana jer je dogovor, na kojem su „se stavovi približili” bio - neuspješan.

Sve ukazuje na to da će dužnička kriza i ove godine biti glavna tema. Kretanja na finansijskim tržištima se, u velikoj mjeri, ponašaju po principu povezanih sudova. Prema tome, očekivane turbulencije i nervoza sa stranih tržišta, u određenoj mjeri, će se prenijeti i na berze u regionu.

Podsjećanja radi, аgencija za ocjenu kreditnog rejtinga Moody's Investors Service je, kao rezultat svojih analiza, početkom aprila snizila Bosni i Hercegovini kreditni rejting na „B3" i izmijenila izglede „na posmatranju - negativno". Tokom marta agencija Standard & Poor's potvrdila je Bosni i Hercegovini kreditni rejting „B" i izmijenila izglede sa „na posmatranju - negativno" na stabilne izglede. Kada se uz ovakav kreditni rejting podsjetimo da veliki autoriteti, poput "Forbsa", Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije, u svojim (pr)ocjenama zemalja BiH stavljaju gotovo na samo dno prema oblastima zaštite malih akcionara i prava svojine jasno je zašto strani investitori na našu zemlju gledaju kao na zemlju koju karakterišu loša kreditna sposobnost i veoma visok kreditni rizik. Ionako lošu poziciju dodatno kvare povremena zaoštravanja odnosa na domaćoj političkoj sceni.

Jedan broj stručnjaka i analitičara smatra da su ova dužnička kriza i iskustva zemalja u tranziciji pokazali da pretjerano oslanjanje na strani kapital i zaduživanje na stranim tržištima dovodi do kolapsa finansijskog sistema. Za ublažavanje krize predlažu, da ako država već ima potrebu za zaduživanjem, treba da nastoji da zamijeni strane izvore novca domaćim. Usput, naglašavaju „zlatno pravilo zaduživanja” prema kojem mogućnost zaduživanja treba koristi samo za finansiranje kapitalnih projekata a ne tekućih izdataka.

Jasno je da bi, zbog sadašnjeg kreditnog rejtinga BiH i svih nedoumica stranih investitora, zaduživanjem na međunarodnim finansijskim tržištima vjerovatno dobila novac po dvocifrenoj kamatnoj stopi. Dakle, uprkos tome što je na posljednjoj aukciji ministarstvo finansija prodalo 23,5 od predviđenih 30 miliona obveznica može se reći da je RS došla do novca pod boljim uslovima u odnosu na zaduženje na međunarodnim finansijskim tržištima. Naime, na aukciju za kupovinu stiglo je ponuda u visini od 43 miliona, ali su potencijalni kupci zahtjevali višu kamatnu stopu od ponuđenih šest odsto, koje je ministarstvo bilo voljno da plati. Slična situacija je i sa trezorskim zapisima.

Zajedno sa novcem koji je prikupljen kroz emisije trezorskih zapisa i obveznica Republika Srpska dobila je neko vrijeme za stabilizaciju javnih finansija i usklađivanje prioriteta. Međitim, efekti zaduživanja biće pozitivni samo ako se dobijeno vrijeme iskoristi za bolje strukturiranje javne potrošnje i pokazivanje Republike Srspke kao odgovornog i ozbiljnog emitenta koji će dospjele obaveze, u punom iznosu, izmirivati na vrijeme.