Barter sistem

Na portalu Frontal je objavljen moj blogpost o barter poslovima.

Kod nas, nesumnjivo, vladaju loši dužničko - povjerilački odnosi. Ruku na srce i državne institucije i poreski obveznici se teško odriču prakse iz doba socijalizma. Stariji čitaoci se sjećaju da su se tada krediti podizali sa namjerom da se ne vrate u punom iznosu. Tada je nastala već izlizana metafora – „bespovratni kredit“.

Teška, često nemoguća, naplata potraživanja ne samo da predstavlja problem u privlačenju inostranih investitora, već uopšte za poslovanje u zemlji. Ekonomski stručnjaci i analitičari ističu da se nekažnjavanje preduzeća koja su veliki dužnici i gubitaši, umjesto zaštite povjerilaca i vlasnika kapitala, pravda brigom za sudbinu radnika. Selektivno „gledanje kroz prste“ je socijalizacija ekonomskih odnosa i opiranje tržišnoj ekonomiji. Htjeli takvo stanje ili ne, takav ambijent finansiraju poreski obveznici, ali nema sumnje da ekonomija koja više brine o zaštiti dužnika nego o zaštiti povjerilaca nema perspektivu.

U vrijeme opšte nelikvidnosti na tržištu na kojem nema „bespovratnih kredita“ i na kojem privrednici i država nastoje da svoje proizvode i usluge što prije naplate, a rijetki svoje obaveze izvršavaju na vrijeme, priča o uvođenju barter sistema ima sve više smisla jer bi velikom broju privrednika barter omogućio da „dođu do daha“.

Barter poslovi su najsličniji kompenzaciji. Zapravo, u slobodnom prevodu, „bartering“ predstavlja trampu roba i usluga bez upotrebe novca. Na selima odavno poznat princip razmjene kukuruza za gorivo na razvijenim tržištima je evoluirao u moderan sistem razmjene. Razlika između kompenzacije i bartera je u tome što je kompenzacija bilateralna - robe i usluge mijenjaju dva (fizička ili pravna) lica, a kod bartera ponuđač ponudi robu u sistemu, potom se formira tržišna cijena robe i on dobije određeni iznos kredita (ili „barter valute“) za koji kupuje bilo koju vrstu robe od bilo kojeg ponuđača u sistemu za iznos kredita koji posjeduje. Tek kad se ostvari uslov da se informacije o ponudi i tražnji sistematski prikupljaju i uparuju može se govoriti o organizovanom barter tržištu. Zbog toga cijeli proces organizuje vodi barter kompanija ili berza.

Jedan od glavnih uslova koja se postavljaju pred učesnike u barter berzi je da se robe i usluge prodaju pod istim uslovima kao na novčanom tržištu. Dakle, ne postoji nikakav vid prisile. Ako postoji potreba za razmjenom, moguće je pregovarati o uslovima. Na ovaj način svaki ponuđač roba može pokušati da pronađe više zainteresovanih za svoju robu i na taj način bude u prilici da upozna potencijalne poslovne partnere. Dakle, među najvažnijim osobinama barter tržišta je da ono potencijalno širi tržište i olakšava reklamiranje preduzeća jer olakšava međusobne kontakte među preduzećima koje se bave različitim djelatnostima. Prema tome, osim što dopunjava markeništku i prodajnu funkciju barter poslovi se mogu iskoristi iza povećanje konkurentnosti.

Uprkos tome što podsjeća na vraćanje u srednji vijek, barter danas predstavlja napredan oblik trgovine. Barter se, u privrednom sistemu jedne države, prvi put pojavljuje 1928. godine prošlog vijeka u privredi Njemačke. Ubrzo ga, 1934. godine, prihvata i Švajcarska privreda. Sjedinjene Američke Države 1950. godine uvode barter kroz elektronsko poslovanje. Danas, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji preko 250.000 barter kompanija. Procjenjuje se da je samo između njih, kroz barter razmjene, ostvareno trgovanje u vrijednosti od sedam milijardi dolara u proizvodima i uslugama. U Turskoj, na primjer, barter poslovi iznose oko 25 odsto bruto društvenog proizvoda. Najpoznatije kompanije i barter sistemi su još u Americi, Švajcarskoj, Belgiji i Australiji i to u ugostiteljskom, drvoprerađivačkom, građevinskom i poljoprivrednom sektoru.

Najpoznatiji primjer bartera je slučaj iz početka sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je kompanija Pepsi dobila od ruske vlade prava na trgovanje "Stolichnaya" votkom u SAD - u, a dala ruskoj vladi prava na trgovanje Pepsi proizvodima u Rusiji. Brazilska vlada je nedavno predložila Južnoj Koreji barter posao u brodogradnji i naftnom sektoru. Koreja, najveći svjetski brodograditelj bi Brazilu dostavljala brodove i platforme za vađenje nafte u zamjenu za udjele brazilske vlade u naftnim poljima na području Santos.

Član barter tržišta se postaje potpisivanjem ugovora i registracijom u sistem. Svi učesnici na domaćem ili međunarodonom barter tržištu potpisuju isti ugovor i smatra se da se na taj način štite njihovi interesi jer su na barter tržištu svi ravnopravni.

Juče su u prostorijama Privredne komore Republike Srpske pod nazivom „Trgovački barter i njegova primjena u našem privrednom ambijentu“, prikazane tehnike, zakonski osnov i sistemi bartera u svijetu. Nažalost, predavač i prisutni profesori i učesnici skupa su ostali uskraćeni za komentare predstavnika ministarstva finansija o standradima, ograničenjima, mogućnostima, legislativi i efektima trgovačkog bartera u regiji i kod nas. Zaključak nekoliko pristutnih privrednika i profesora je da barter sistem, kroz mogućnost plaćanja proizvodima i uslugama, možda ne bi pokrenuo novi investicioni ciklus neslućenih razmjera, ali bi zasigurno olakšao poslovanje mnogim preduzećima koja na svoja potraživanja čekaju i po 200 dana.

Jedno je sigurno. Privrednici će nakon ove prezentacije osim razmišljanja kako da na vrijeme izmire svoje obaveze prema dobavljačima, bankama, državi i radnicima imati još jednu temu na umu.

Municipalne obveznice

Na portalu i dnevnom izdanju "Nezavisnih novina" objavljen je moj članak o municipalnim obveznicama na Banjalučkoj berzi.

Prelaskom na tržišnu ekonomiju i suočavanjem s povećanim pritiskom decentralizacije i urbanizacije, lokalne vlasti prinuđene su da nađu nove načine za finansiranje rasta i razvoja sredina. Tako je nova era u razvoju finansijskog tržišta i lokalnih zajednica započela 2007. godine usvajanjem Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske. Ovim zakonom je omogućeno da se gradovi i opštine, uz saglasnost Ministarstva finansija, mogu zadužiti emisijom obveznica.

Prva opštinska zajednica u RS koja je prepoznala priliku da kroz zaduženje emisijom municipalnih obveznica prikupi sredstva za realizaciju nekog projekta su Laktaši. Ova opština je prvom emisijom pribavila 10 miliona KM. Cilj je bio da tim novcem finansira izgradnju sportske dvorane. Primjer Laktaša pratili su grad Banjaluka, te opštine Gradiška, Šamac, Bijeljina, Brod, Kotor Varoš, Istočni Stari grad, Srbac, Lopare, Novi Grad i Kneževo. Ukupna vrijednost dosad emitovanih obveznica je 66,595 miliona KM.

Dobijena sredstva opštine su uglavnom koristile za pokrivanje budžetskog deficita, izgradnju puteva, sportsko-rekreativnih centara i za unapređenje infrastrukture. Već sada se može reći da se za finansiranje različitih projekata emisija municipalnih obveznica pokazala kao uspješna alternativa povećanju poreza ili zaduživanju kod banaka.

Kamate za ove obveznice se isplaćuju polugodišnje i dosad nije zabilježeno probijanje predviđenih rokova po osnovu isplate kamata i duga. Prosječna kamatna stopa koju nose municipalne obvaznice je viša od šest posto, a prag dozvoljenog zaduživanja opština, prema pomenutom zakonu, iznosi 18 odsto ostvarenih prihoda u godini koja prethodi godini u kojoj se zadužuje. Imajući to u vidu, kupci obveznica ne treba da brinu da će otplata duga i kamata doći u pitanje.

Važan efekat emisije municipalnih obveznica je povećanje odgovornosti nosilaca lokalne vlasti, jer se zbog transparentnosti emitovanja pažljivije pristupa razvoju projekta i podliježe većoj kontroli javnosti. Osim što obezbjeđuju jeftinije izvore finansiranja, emitenti su u prilici da diktiraju uslove svog zaduženja u smislu načina rasporeda sredstava za realizaciju projekata, odabira visine kamatne stope i dužine odnosno načina vraćanja pozajmljenih sredstava.

Municipalne obveznice karakteriše mogućnost likvidiranja duga, odnosno otkup obveznica prije roka dospjeća ako se steknu uslovi za zaduživanje pod povoljnijim uslovima, jer ugovorena kamatna stopa ne mora da podliježe tržišnim kamatama. Ipak, opštine ne smiju mijenjati namjenu trošenja novca, čak i ako dobiju saglasnost svih kupaca obveznica, jer takvim potezom šalju lošu poruku trenutnim i budućim investitorima u municipalne obveznice.

Na razvijenim tržištima investitori rado ulažu u municipalne obveznice, jer je visok stepen sigurnosti naplate glavnice i kamate - isplata duga je garantovana poreskom snagom ili imovinom emitenta. U vrijeme sve većih turbulencija na tržištima kapitala primjetna je sve veća likvidnost municipalnih obveznica na sekundarnom tržištu, što otvara nove mogućnosti za reinvestiranje dobiti. Dodatni motiv za kupovinu je to što osiguravajuće kompanije i banke mogu biti garanti za isplatu duga, a često su i najznačajniji kupci ovih obveznica. Uz to, u mnogim zemljama su predviđene poreske olakšice na ostvarene prihode od kamata.

Emisije opštinskih obveznica u RS su uspjele najviše zahvaljujući Investiciono-razvojnoj banci. Međutim, ukoliko se opštine pokažu kao odgovoran emitent, ubuduće treba očekivati veće interesovanje i drugih institucionalnih investitora, prije svega investicionih fondova i osiguravajućih društava. Naime, imovina kojom upravljaju zatvoreni investicioni fondovi u RS iznosi više od 350 miliona. KM. Prirodno je da jedan dio te imovine, umjesto oročavanja u bankama, može da se preusmjeri u kupovinu opštinskih obveznica. Osim toga, treba očekivati i interesovanje investitora koji imaju veću averziju prema riziku i manje novca.

Najbolji prijedlog za povećanje atraktivnosti municipalnih obveznica dao je direktor "Banjalučke berze", gospodin Milan Božić. Naime, učešće osiguravajućih kuća, fondova i banaka u kupovini municipalnih obveznica još je nedovoljno. Zbog povećanja njihove atraktivnosti, obveznice je moguće "spakovati" u - muncipalni fond. Prema ovom prijedlogu, takav fond bi bio otvoren i njime bi upravljala upravo Investiciono-razvojna banka. U početku bi fondovi kojima upravlja IRB posjedovali sve udjele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Međutim, vremenom bi se taj udio smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele tog fonda na berzi.

Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investitori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. Na primjer, ako je početna vrijednost udjela municipalnog fonda 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala - za godinu dana iznosila bi oko šest odsto više, odnosno oko 106 KM. Prednost ovog modela u odnosu na postojeći sistem je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom momentu mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenutnom vrijednošću. Pri tom, od dobijenog novca od otplate glavnica i kamata i novouplaćenih uloga fond bi mogao ulagati u nove emisije obveznica.

Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala potvrditi svoju osnovnu ulogu - pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj RS.

Krize i projekcije

Za ekonomistu u šali kažu da je „ekspert koji će sutra reći zašto se ono što je predvidio juče nije dogodilo danas.“ Ova „definicija“ nastala je vjerovatno zato što ekonomisti ne mogu tačno da predvide početak nijedne krize.

Nažalost, finansijske krize nije moguće predvidjeti. Kada bi bilo moguće stvoriti formulu i proreći trenutak u kojem će cijene dostići vrhunac i potom preći u neku vrstu slobodnog pada posljedice toga ne bi se zvala kriza. 

Većina profesija sanja o formuli ili kristalnoj kugli koja će im tačno predvidjeti budućnost. Astronomi, meteorolozi, okeanografi, seizmolozi čak i ekonomisti žude za formulom koja bi dala odgvor na ono što će biti sutra. Uprkos velikom znanju, iskustvu i vještini u primjeni instrumenata i obrazaca teško je u projekcijama otići malo dalje od - pretpostavki. U najboljem slučaju dobija se pojednostavljen obrazac razvoja postojećeg stanja pod pretpostavkom da se trenutni uslovi neće u znatno promijeniti. Čak i da se stvori jednačina uz pomoć koje bi bilo moguće predvidjeti krizu, na primjer, za mjesec dana, ona bi ubrzo postala beskorisna. Jednostavno, novu vijest bi ljudi uzeli u obzir pri donošenju odluka i kriza bi nastupla - sutra. 

Zemljotres neće promijeniti jačinu i epicentar zavisno od toga da li ljudi znaju kad će on biti ili ne. Vijest da se uskoro očekuje razoran zemljotres bi vjerovatno napravila paniku, ali bi spriječila ogromne ljudske i materijalne gubitke. Međutim, ponašanje ljudi oblikuju nove vijesti koje utiči na njihove odluke što se direktno odražava na kretanje cijena, količina na tržištu i na - razvoj krize. 

Pretpostavimo da svi saznamo da će „hipotekarna“ kriza nastupiti za deset dana. Dobivši ovu vijest većina prodavaca nekretnina bi već danas spustila cijene jer očekuju da će one sutra biti još niže. Ako danas ne prodaju sve nekretnine sutra će ponovo da smanjuju cijene. Ovo može navesti ljude koji su uzeli kredit za kupovinu kuće da razmotre prodaju kuće u kojoj žive, vrate kredit i potraže bolje i jeftinije domove. 

Dakle, ovakva najava krize, pod uslovom da dođe od nekog iole ozbiljnog autoriteta postala bi – proročanstvo. U tom slučaju ne bi bilo moguće proglasiti „lažnu uzbunu“, kao kod straha od zemljotresa ili erupcije vulkana, jer bi nova finansijska kriza bi ubrzo bila u jeku. Dakle, početak krize može da bude neoprezna ili krivo protumačena izjava nekog autoriteta. Na primjer, zamislite da predsjednik neke zemlje u večernjem dnevniku najavi da će sutra, zbog krize, inflacije ili nekog trećeg razloga, povući svu svoju ušteđevinu iz banke. Službenici banke bi ujutru jedva ušli na svoje radno mjesto zbog gužve koja bi nastala oko banaka. Predsjednikova izjava, bez blagovremenog objašnjenja da je povlačenje novca možda namjenjeno za renoviranje stana, bila bi zaista zamajac krize. U nedostatku adekvatnog obrazloženja možda bi za nekoliko dana neke banke stvarno propale i produbile krizu.

Ekonomisti kao primjer smirivanja šire javnosti vole da podsjete na govor Frenklina Ruzvelta tokom njegove inauguracije. Tad su gotovo sve banke u Americi, kao odgovor na masovno povlačenje novca uspaničene javnosti, bile privremeno zatvorene. U prvom govoru, umjesto da prognozira šta će se desiti za nekoliko godina, Ruzvelt je smrio strahove javnosti i objasnio šta njegova administracija može i namjerava da uradi za vraćanje povjerenja u bankarski sistem. U obraćanju ljudima koji „veoma malo razumiju mehanizme bankarstva“ objasnio je poteze koji povučeni u prethodnim danima i najavio sljedeće. Kao najvažnije od svega istakao je da je element za popravljanje sistema koji je bitniji od novca i zlata - povjerenje. „Povjerenje i hrabrost su osnove uspjeha u provođenju naših planova“. Koristio je termine kao „priznajem Vam“, „objasnim Vam“, „dugujem Vam“, „znam da Vam“, „saradnja“,... 

Sve najavljeno je uspješno urađeno. Ruzvlet je četiri puta biran za predsjednika. Postoji šala u Americi koja kaže da bi on još bio predsjenik da nije umro 1945. godine. 

Dakle, tokom svake krize nužno je da postoji stvarna volja i način da se djeluje danas, a ne da se stanje opravdava rasplamsavanjem krize i najavljuje razvoj ekonomije za nekoliko godina.