Na portalu i dnevnom izdanju "Nezavisnih novina" objavljen je moj članak o ideji koja mi se već dugo vrzma po glavi.
Koliko je evrozona prošle godine bila u
znaku dužničke krize najbolje pokazuje činjenica da su skoro svakog mjeseca
održavani samiti šefova država Evropske unije. Bilo ih je ukupno 11, a u „normalnim“ okolnostima budu organizovani četiri puta
godišnje. Neki od ovih sastanaka imali su epitet “istorijskih” i trebalo je da
ponude rješenja za “obuzdavanje” krize. Poslije svakog od ovih samita dolazili
su pozitivni signali sa finansijskih tržišta, ali su trajali nekoliko dana da
bi ustanovilo da je i posljednji samit, na kojem se tražio odgovor na dužničku
krizu, bio neuspješan.
Po već viđenom scenariju, i samit održan 8.
i 9. decembra imao je epitet “istorijski” i proglašen za početak rješavanja
dužničke krize. Na tom samitu su po prvi put predloženi jasni koraci za
postizanje dugoročnog rješenja, a kao najveće slabosti EU su navedene prespora
primjena ranijih dogovora i neusuglašeni stavovi šefova država. Uprkos tome,
učesnici samita su daleko od dogovora, jer i dalje postoji više struja i
prijedloga. Načelno, cilj je da se pooštri fiskalna disciplina u evrozoni kako
bi se spriječile nove dužničke krize što bi trebalo da vrati povjerenje
investitora u sigurnost državnih obveznica zemalja evrozone. Države koje su
najviše pogođene krizom predlažu da sve zemlje pokažu solidarnost, a druga
grupa insistira na povećanju odgovornosti i discipline prezaduženih zemalja.
Ima prijedloga da se kriza treba i može riješiti jednim, otresitim, potezom -
odlukom Evropske centralne banke da emituje novac kojim bi se finansirale
prezadužene članice ili da se emituju nove evroobveznice. Najveća protivnica
ovog poteza je kancelarka najjače evropske zemlje Angela Merkel. Ona smatra da
se “kriza ne može riješiti nekim čudesnim lijekom”, već insistira da se izlaz
iz krize pronađe strpljenjem i sporijim koracima.
Izrada novog ugovora o fiskalnoj disciplini
odnosno sprovođenje odluka posljednjeg samita je u toku i očekuje se da će biti
završena do kraja mjeseca. Potpisivanje bi moglo biti na samitu EU zakazanom za
početak marta. Međutim, jasno je da i dalje ima mnogo pitanja oko sadržaja tog
ugovora. Predsjednik Evropskog savjeta Herman Van Rompoj već je najavio
vanredni samit za 30.
januar. Zvanično, na dnevnom redu će biti pitanje
nezaposlenosti, ali vjerovatno će, kao i na prethodnim sastancima, tačke
dnevnog reda biti u sjenci traženja odgovora na dužničku krizu.
Signali sa finansijskih tržišta pokazuju
sumnju u mogućnosti da prezadužene članice evrozone izmire vlastite dugove. O
kakvom (ne)raspoloženju se radi govori i činjenica da se uspostavljanje kriznog
fonda pokazalo kao slabo rješenje za kontrolisanje krize. Zbog toga ulagači
zahtjevaju sve veće kamate na obveznice tih zemalje. Veće kamate uvijek ukazuju
na veći rizik neizmirenja obaveza.
U posljednje vrijeme vijesti da rejting
agencije smanjuju prognoze čak i za zemlje sa AAA rejtingom i nisu neka novost.
Procjene renomiranih agencija i analitičara pokazuju da će posljednje smanjenje
rejtinga za devet zemalja EU prouzrokovati značajne turbulencije na
finansijskim tržištima već u prvom kvartalu.
Kako se dužničkoj krizi još ne nazire kraj
izvjesno je da će ona biti glavna tema i tokom ove godine. Budući da se
kretanja na finansijskim tržištima u velikoj mjeri ponašaju po principu
povezanih sudova, jasno je da će se očekivane turbulencije prenijeti i na berze
u regionu.
Kao rezultat svojih analiza, rejting
agencija “Standard & Poor's” u novembru je snizila Bosni i Hercegovini
kreditni rejting sa „B+" na „B", a još u maju je agencija Moody's
Investors Service izmijenila izgled sa stabilnog na negativan kreditnogrejtinga „B2". Sliku o BiH dodatno kvare izvještaji velikih autoriteta u
ocjenjivanju zemalja poput "Forbsa", Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske banke iMeđunarodne finansijske korporacije prema kojim je BiH na samom svjetskom dnu u
oblasti zaštite malih akcionara i prava svojine. Ovakve (pr)ocjene BiH drže u
rangu zemalja koje karakteriše loša kreditna sposobnost i veoma visok kreditni
rizik. Lošu poziciju dodatno mogu pokvariti rezultati dogovora vezanih za
dobijanje statusa o kandidaturi za članstvo u EU i unutrašnje trzavice. Naime,
povremena zaoštravanja odnosa na domaćoj političkoj sceni, na koju su građani
Bosne i Hercegovine odavno navikli, strancima svaki put djeluju itekako
ozbiljno.
Ruku na srce, nije realno očekivati skoru
najezdu stranih ulagača na naše berze. Jedna grupa stručnjaka u toj činjenici
vidi rješenje za finansijski sistem BiH. Smatraju da su upravo dužnička kriza i
iskustva zemalja u tranziciji pokazala da pretjerano oslanjanje na strani
kapital dovodi do kolapsa finansijskog sistema i da treba nastojati zamijeniti
strane izvore novca domaćim.
Sam trend rasta zaduženosti privrede
akcionarska društva i lokalne zajednice upućuje na mogućnost pribavljanja novca
na berzi. Primjer dobrog angažovanja domaćeg kapitala su emisije državnih i municipalnih
obveznica u RS. Na strani potražnje za domaćim korporativnim, municipalnim i
državnim obveznicama i trezorskim zapisima sve više je domaćih investicionih
fondova, banaka i osiguravajućih društava, ali i građana jer ovi instrumenti
nude, za naše uslove, jako visoku stopu povrata na uložen novac.
S tim u vezi, stručnjaci predlažu da se i kao
rješenje za razvoj finansijskog sistema BiH razmotri uključivanje Centralne
banke BiH u procese na domaćim berzama. Taj proces zahtjeva preispitivanje
trenutnih zakonskih ograničenja koja onemogućavaju njenu aktivniju ulogu na
domaćem tržištu, ali bi efekti tih promjena bili od višestruke koristi.