Da (pre)kopiramo uspješan pokret?! #BoljaSrpska

U subotu, 10. decembra, u kafiću “Lav”, u Banjaluci, održan je četvrti #TweetUpBL. Druženju su prisustvovali korisnici društvene mreže Tviter iz Banjaluke, Sarajeva, Zagreba, Beograda, Zenice, Mrkonjić Grada,… Osim za sjajna druženja i razmjene mišljenja i iskustava, ova prilika iskorištena je za lansiranje lokalizovane verzije servisa – Snajper.ba. Domaćin druženja, direktor Agencije za odnose s javnošću i marketing Prime Communications, Dragan Močević, svojski se potrudio da se svi gosti osjećaju podjednako važno i prijatno. Njegov trud prepoznali su i pomogli pokrovitelji druženja “M:tel” i “Hemofarm“. Mada zvuči kao otrcana fraza, ali zaista, od sveg srca se zahvaljujem organizatorima i svim učesnicima TweetUp-a. Uostalom, kako je bilo na druženju najbolje pokazuju fotografije (autor: AlfBL i autor: Plagosus), novinski članci (Tviteraši iz regiona u gradu na Vrbasu) blogovi: Cyber Bosanka - (Hoćemo #TweetUpBL četiri puta godišnje :)) Itseminar (Imate prijatelje), Zenica-Online (Dan i noć u Banjaluci), Ka5an (Štelovanje glave), Snajper blog (Lansiran Snajper.ba na #TweetUpBL), ByAlf  - ( Ekipa na okupu! #TweetUpBL),... i komentari učesnika skupa.

Kako to uvijek i biva, ljudi sličnih životnih shvatanja lako se nađu i još lakše zapričaju o temama koje su njima važne. Jedan od mnoštva divnih momenata tokom druženja tviteraša je bila prilika da popijem kafu sa najuticajnijim i najvrijednijim tviterašima u regiji Milkom Grmušom, Zoranom Torbicom i Ivanom Ćosićem. Tokom ugodnog druženja sa ljudima koji već deceniju hljeb zarađuju koristeći internet i poznastva stečena na njemu, pričali smo o idejama i načinima za postizanje konkretnih rezultata. Milko je na svom blogu jako lijepo sažeo srž našeg razgovora: “Nije dovoljno samo kritikovati. Zapravo, ništa nema od kritike koju ne prati i konkretan prijedlog. Znamo svi (ili makar većina nas) da stvari nisu dobre. Ali-kako ih mjenjati?” Ako nas 15 ispod neke vijesti ili blogposta u prostoru za komentare napiše kako je sve loše i trulo, a niko ne da sugestiju za rješenje, ništa nismo napravili već samo izgubili vrijeme, energiju i živce. Zbog toga su potrebni i akcija i primjer koji će da afirmišu pozitivne vrijednosti i koji mogu da okupe ljude koji žele da prevaziđu primitivne podjele s ciljem da se popravi sredina. 
Milkov tekst je pogodio u centar. Svima je važno je da se nešto konkretno brzo napravi. Možda su dizajniranje sajta, organizovanje udruženja i slični koraci suvišni. Možda treba bez spektakularnih naziva da animiramo ljude da daju svoj doprinos uljepšavanju našeg ambijenta. Odavno je jasno da su našem društvu potrebni pozitivni šokovi koji nemaju veze sa politikom, strankama ili bilo kakvim dodatnim bojenjem. Srđan Puhalo je u jednom svom tvitu jednostavno definisao kakva je politika koja nama treba: Politika je kada neko prepozna opšti interes i sputa svoj lični interes, da bi svi živjeli bolje.

"Bolja Srpska", možda zvuči tendenciozno i prepolitički, ali radi se o "na brzinu", u polušali, skovanoj metafori koja označava osnovnu ideju akcije.

Moja ideja se već dugo “fermentira”, a odnosi se na "polu-gerilsko" uređivanja Banjaluke. Zašto "polugerilsko"? Jednostavno, mogu sam da očistim snijeg oko zgrade, da posadim i zalijem cvijeće, očistim smeće, ali mi administracija ne dozvoljava da sam krpam rupe po parkingu. :-)
Svi znamo kakve su ulice i trotoari u Banjaluci. Poznajem ljude koji su imali prilične štete na automobilima iozbiljne lomove kostiju zbog rupa u asfaltu. Apsurd je da treba nešto da se "munta" da se na legalan način začepe rupe ili otvoreni šahtovi preko kojih prelazimo svaki dan.
Momci iz banjalučkog naselja Starčevica su odavno prepoznali probleme i pokrenuli sličnu inicijativu. Suština cijele ideje je da nikom, bez obzira na obrazovanje, zdravlje ili socijalni status, nije teško da uzme lopatu, nađe rupe i zakrpi ih, ali na taj način nelegalno se radi posao za koji neko drugi dobija platu, a da ne kažem da se tako nekom “krade nekom hljeb iz usta”.
Moj prijedlog nije “otrkivanje tople vode” već samo smjernica da pokušamo da prekopiramo beogradski model  kako bi svima bila lakša i ljepša svakodnevnica.
Dakle, ideja je da se fotografišu rupe, oštećeni i(li) otvoreni šahtovi na trotoaru ili na cesti, te da se postavljanjem na fejsbuk, tviter ili na neki sajt (ili slanjem na mail predviđen za to) postavi slika sa približnim lociranjem adrese tako da svi mogu da vide o čemu se radi. Na taj način bismo skrenuli pažnju onih čiji je posao da popravljaju ulice - da ih čeka posao za koji su plaćeni. :-)

Zoran je naveo simpatičan primjer iz svog kvarta. Uslikao je rupu u svom komšiluku i poslao drugu koji je visoko pozicioniran u opštini. Nakon dva dana dobio je "obavještenje" da je ta rupa zajedno sa drugim u naselju "pokrpana".
Čak i da nijedna rupa ne bude zakrpljena ova akcija imaće korist. Društvene mreže biće korištene za još nešto osim za promociju lokala, hostesa i pića, a mi ćemo barem znati na kojim lokacijama treba da se krećemo sa "većom pažnjom". Sramota je da ljudi u najvećem gradu u Republici Srpskoj ispred bibilioteke lome noge zbog rupa u asfaltu.
Zbog simbolike “prvog koraka” stavljam dvije slike iste rupe. To je rupa u "tunelu" u mojoj zgradi (Voždovačka 6, Rosulje). Sve moje komšije i redovni gosti kafića u zgradi znaju sa nju i izbjegavaju je. Problem je  kad nam neko dolazi, a ne upozorimo ga na rupu Pri prolasku kroz tunel “nalegne” na tu rupu i iznervira se, a nerijetko bude i štete.