Do parkinga preko berze

Učestvujem u saobraćaju kao vozač, pješak i biciklista i ubijeđen sam da Banjaluci na mnogo mjesta nedostaju šire ulice, parking mjesta i javne garaže.Prvi korak u rješavanju ovih problema može biti odluka gradskih vlasti o emisiji obveznica.

Podsjećam da Banjaluka već ima iskustva sa emisijom obveznica. Naime, 2008. godine godine grad je emitovao obveznice u visini od sedam miliona KM. Kamata stopa od 5,75 odsto na ostatak glavnice isplaćivana je svakih šest mjeseci. Od novca prikupljenog ovom emisijiom finansiran je projekat izgradnje mosta preko Vrbasa kod fabrike "Incel. Period vraćanja ovog novca je bio tri godine, tako da su ove obveznice, još ljetos, delistirane.

Kada se stave u odnos promet svih obveznica i ukupan promet na Banjalučkoj berzi vidi se da obveznice čine sve važniji tržišni materijal. U poređenju sa rizikom ulaganja u akcije, obveznice su manje rizične. Prema tome, za očekivati je da će još rasti interes za ovakav vid ulaganja i prikupljanja sredstava. U tom slučaju tržište kapitala bi ojačalo jednu od funkcija postojanja-alokaciju kapitala. Budući da još ne postoji razvijeno tržište novca to je način da višak novca iz štednje ili sa drugih pozicija lakše pređe kod onih kojima je potreban za izvođenje raznih projekata, a kupci obveznica će da ostvare profit u vidu kamate na posuđena sredstva.
Prosječna kamatna stopa na, do sada emitovane, municipalne obveznice u RS iznosi između pet i 6,75 odsto. Ako bi Banjaluka emitovala obveznice sa kamatnom stopom u tom rasponu kupci tih obveznica bi dobijali veći prinos nego na oročenu štednju. U tom slučaju ima smisla pretpostavka da će i institucionalni investitori poput najzjačanijih učesnika na tržištu kapitala Republike Srpske, IRB RS-e, PREF-a, investicionih fondova i banaka “izaći” iz pozicija koje nose manji prinos i kupiti te obveznice.

O kakvom potencijalu za ulaganje se radi govori i podatak da zatvoreni investicioni fondovi na banjalučkoj berzi upravljaju imovinom od gotovo 384 miliona KM. Od toga 352,11 miliona drže u akcijama, 6,88 miliona u obveznicama, 17,37 miliona u depozitima i plasmanima, 5,15 miliona u gotovini, oko 1,51 miliona u nekretninama i 630 hiljada u drugim hartijama.
Barijere za ulaganje u obveznice su strah uzrokovan nespremnošću i nedovoljnom edukacijom učesnika na tržištu, ali i drugi problemi u poslovanju investitora. Na primjer, osiguravajuća društva su, po teoriji, uz društva za upravljanje investionim fondovima i banke najznačajni institucionalni investitori. Međutim, osiguravajuća društva kod nas nemaju zaposlene investicione menadžere koji bi analizirali prednosti i nedostatke ulaganja u obveznice. Među osiguravajućim kućama Grawe osiguranje je najsvjetliji primjer ponašanja na tržištu kapitala i značajan kupac municipalnih obveznica. Nažalost, osiguravajuća društva u RS muče mnogo veći problemi od ulaganja viška novca.
Recimo da Banja Luka javnosti prezentuje projekat, za nove parkinge, javne graže ili sanaciju ulica, vrijedan deset miliona maraka. Do novca može da dođe izdavanjem obveznica.
Bilo koja kombinacija isplate sa periodom otplate u rasponu od pet do 15 godina, sa kamatom između 5,5 i 6,75 odsto godišnje i polugodišnjom isplatom ne daje godišnju otplatu veću od 2,4 miliona KM. To je, otprilike, bio iznos godišnje otplate tokom prošle emisije. Zakonski prag dozvoljenog zaduživanja opština je 18 odsto od ostvarenih prihoda koja prethodi godini zaduženja. Prema tome, čak i da dođe do dramatičnog smanjenja budžeta, otplata duga po obveznicama neće biti ugrožena.
Emisije municipalnih obveznica uspjele su najviše zahvaljujući IRB. No, za obveznice sve veći interes pokazuju PREF, osiguravajuće kuće, banke i drugi institucinalni investitori, ali i manji-oprezniji investitori. Argument za ovu tvrdnju je činjenica da su sve obveznice koje je nedavno emitovala opština Zvornik kupljene, a da IRB RS nije kupila nijednu.
Dakle, postoje volja, prostor, potreba i interes(i) za izdavanje municipalnih obveznica.