Alternativa štednji

Investicioni fondovi, odnosno društva koja upravljaju investicionim fondovima, omogućavaju onima kojima nedostaje znanja ili vremena da sami prate dešavanja na berzi, da ulažu svoj novac u različite hartije od vrijednosti i da tako ostvare atraktivan prinos.

Prinos koji je moguće ostvariti ulaganjem u otvoreni investicioni fond je obično viši od prinosa koji se dobija na oročenu štednju. Oročena štednja jeste manje rizična jer je garantovana do određenog iznosa, ali je prinos ograničen samo na iznos kamate. S druge strane, ulagači u otvoreni investicioni fond mogu podići sredstva kad god to požele po trenutnoj vrijednosti investicione jedinice (udela), i pri tome prisvojiti svu prethodno akumuliranu dobit. Nije pravilo da je u kratkom roku prinos na uložena sredstva u fond veći od iznosa kamata na štednju. Međutim, ulagači koji višak sredstava ulože u investicione fondove, gotovo po pravilu, na duži rok ostvaruju veći prinos na ulog nego od kamatnih stopa na oročenu štednju.

Uspešnost društava za upravljanje investicionim fondovima zavisi najviše od situacije na tržištu kapitala. Kretanja na tržištu kapitala su ciklična, tako da se na svim berzama smenjuju periodi rasta i pada cijena hartija od vrijednosti. Takve promene se direktno odražavaju na vrijednost imovine otvorenih investicionih fondova, a posebno na fondove koji najveći deo imovine da ulažu u akcije. Osim kretanja na tržištu, vrijednost imovine investicionog fonda u velikoj meri zavisi i od iskustva, znanja, motivacije i stručnosti ljudi koji upravljaju investicionim fondovima.
Društvo za upravljanje investicionim fondovima je pravno lice koje organizuje, osniva i upravlja investicionim fondovima. Dakle, investicioni fond nije pravno lice, već institucija u okviru koje se prikuplja novac članova fonda. Društvo za upravljanje investicionim fondovima upravlja fondom tako što vodi investicionu politiku, donosi investicione odluke, vodi evidenciju o članovima fonda i vrijednosti njihovih udela u fondu.
Kod svih ulaganja, pogotovo na finansijskom tržištu, postoji verovatnoća smanjenja vrednosti ulaga odnosno rizik ulaganja. Međutim, pri ulaganju posebnu pažnju treba povesti o tome da se rizik ne meri samo kroz gubitak novca kao posledica pada vrijednosti investicione jedinice nekog fonda ili vrijednosti neke hartije od vrijednosti. Veoma bitan je momenat kupovine ili prodaje. Nije retkost da gubitak nastane usled propuštanja šanse da se u odreaguje u najboljem trenutku.
Sredstva fonda dozvoljeno je ulagati u akcije, obveznice, kao i ostale kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti, ali i udele drugih fondova i u depozite kod banaka. Zavisno od investicione politike i vrste fonda moguće su razne proporcije ovih instrumenta u portfelju fonda.
Ulaganje u investicione fondove nije privilegija ljudi koji raspolažu sa mnogo novca, već u njih može ulagati bilo ko, u skladu sa svojim mogućnostima. Da bi neko počeo sa ulaganjem u (otvoreni) investicioni fond, potrebno je da kupi barem jednu investicionu jedinicu po ceni koja važi na dan kupovine. Minimalni iznos uplate u otvoreni investicioni fond je vrijednost jedne investicione jedinice konkretnog fonda na određen dan. U Republici Srpskoj, u periodu javnog poziva, odnosno u periodu kada neki otvoreni investicioni fond prikuplja svoje početne uloge, vrijednost investicione jedinice iznosi 100 KM.
Nereteko društva za upravljanje klijentima koji žele da podignu uloženi novac, a koji su ga držali duže od dve godine, ne naplaćuju proviziju za povlačenje sredstava. Cilj je da ih upravo stimulišu da ulažu na duži period.

Jesmo li finansijski pismeni?

Na portalu Frontal.ba mi je obljavljen tekst.

Da li ste sigurni da znate tačne odgvore na pitanja: Koji je najpovoljniji kredit za kupovinu stana? Kakva je razlika između lizinga i kredita? Koliko više novca treba da vratim banci ako se kamatna stopa poveća za 0,2 procenta? Koliko plaćam „minus“ na kreditnoj kartici? Da li je sigurniji povrat uloženog novca ako kupim akcije ili obveznice?

Navedena su samo neka pitanja sa kojima se većina nas već srela ili će na njih ubrzo da naiđe. Cijena pogrešne odluke može biti veoma visoka. Na primjer, ako se kamatna stopa kredita za stan promijeni za „samo“ 0,2 procenata, ukupni troškovi za kupovinu stana, ma koliko dug rok otplate bio, porašće za više hiljada konvertibilnih maraka. Složićete se, poznavanjem principa formiranja i otplate anuitetnog plana odluka o načinu zaduživanja dodatno dobija na težini... Pročitajte čitav tekst na portalu Frontal.ba.

Obveznice RSRS

Devetog juna registrovana je peta emisija obveznica ratne štete RS (RSRS-O-E). Iznos emisije je 29.103.835 KM pri nominalnoj vrednosti obveznice je 1 KM. Obveznice dospevaju za 14 godina, od čega su 4 godine grejs period, a kamatna stopa od 1,5 odsto se računa na ostatak glavnice. Za ostvarenu kapitalnu dobit i kamatu dobijenu držanjem ovih obveznica i se ne plaća porez.
Iako ova emisija obveznica dospeva dve godine posle emisije RSRS-O-A, tokom juna protrgovano je čak 1.029.544 KM ili 3,54 odsto ukupnog iznosa emisije. Pri trenutnim cenama sve obveznice oznake RSRS nose gotovo identičan prinos do dospeća-oko 17 odsto To znači obveznice RSRS-O-A kupljene po ceni od 0,37 KM ili RSRS-O-E po 0,30 KM nose skoro isti prinos do dospeća.
Velika tražnja na “najmlađim” i “najjeftinijim” obveznicama može značiti da su kupci ovih obveznica ili poreski dužnici-koje ne zanimaju prinos ni rok dospijeća ili špekulanti-koji očekuju zaradnu u vidu rasta cene nakon završetka „visoke“ ponude.
Ovo nije poziv na kupovinu ili prodaju hartija od vrednosti samo bih istakao činjenicu da ko ovih dana proda obveznice RSRS-O-E dobija oko 0,30 KM po obveznici. Držanjem istih tokom narednih šest godina (4 godine kamate u grejs periodu i 2 godine isplate po 10% glavnice) dobio istu svotu. Isplata 80% glavnice i svih pripadajućih kamata do dospjeća bi bila, uz sav rizik i inflaciju, čisti, neoporezovani dobitak.

Tekst objavljen u "Fokusu"

Da li ste ikada posuđivali novac? Naravno da jeste. Bilo da ste zamolili roditelje za novac za kupovinu slatkiša ili ste posudili prijatelju „do prvog“ ili ste tražili kredit za stan stekli ste osnovna znanja o principima posuđivanja novca.
Upravo kao što ljudi trebaju novac, tako ga trebaju preduzeća, opštine i vlade. Preduzećima treba novac za rast i razvoj ili širenje na novo tržište, a vlade posuđuju novac za razne namjene, od izgradnje infrastrukture do realizacije različitih socijalnih programa.

Problemi sa nedostatkom novca u velikoj mjeri se mogu smanjiti ili čak i riješiti emisijom obveznica. Najkraće rečeno, obveznice su dugoročne dužničke hartije od vrijednosti. Emitenti ih izdaju s ciljem da pribave novac za finansiranje različitih projekata, a investitori ih kupuju i drže s ciljem da ostvare prihod u vidu kamate. Po pravilu, novac uložen za kupovinu obveznica može, zavisno od vrste obveznica, da bude vraćen uvećan za kamatu odjednom-po roku dospjeća ili u ratama. Za razliku od akcija, kod kojih prihod može značajno da varira u kratkom periodu, smatra se da je prinos na obveznice siguran.
Emitenti obveznica mogu biti država ili njen entitet, opština ili grad i privredna društva. U skladu sa tim, zavisno od emitenta, razlikujemo državne, municipalne i korporatvine obveznice. Po pravilu, obveznice koje emituje država ili njen entitet nose manji rizik i sigurniji prinos u odnosu na akcije.
Prednosti ulaganja u obveznice, u poređenju sa ulaganjem u akcije, ogledaju se u tome što se u unaprijed poznatim vremenskim intervalima dobija poznat iznos novca-kamata. Za razliku razliku prihoda koji se ostvaruje držanjem obveznica isplata dividende je neizvjesna i uvijek zavisi od poslovnih rezultata i planova akcionarskog društva.
Pri posuđivanju novca od velikog značaja su uslovi pozajmljivanja. Ekonomisti vole da kažu da od ugleda i potreba onoga kome novac treba zavise visina duga, kamatna stopa i rok otplate zajma. Na razvijenim tržištima kapitala u određivanju ovih uslova značajnu ulogu igraju specijalizovane institucije-rejting agencije. Ove institucije rangiraju obveznice prema riziku, što u velikoj mjeri pomaže ulagačima da izaberu u koje obveznice da ulažu. Najpoznatije od njih su "Moody’s Investors Servie", "Standard & Poor’s" i "Fitch Ratings".
Na Banjalučkoj berzi trenutno je listirano jedanaest obveznica koje je emitovala Republika Srpska, šesnaest municipalnih obveznica, (od toga četiri opštine su već izvršile drugu emisiju obveznica) devet serija emitenta Brčko distrikta i deset korporativnih obveznica.
Pet obveznica su već delistirane, što znači da su njihovi emitenti ispunili svoje obaveze prema kupcima obveznica. U toku su emisije ili registracije još nekoliko obveznica privrednih društava i opština.
Stavljajući u odnos promet obveznica i akcija jasno je obveznice postaju izuzetno važan instrument na Banjalučkoj berzi.
Na primjer, Repubika Srpska emitovala je obveznice za izmirenje obaveza stare devizne štednje. Emitovane su tri serije obveznica (RSDS-O-A, RSDS-O-B, RSDS-O-C) nominalne vrijednosti 1 KM, sa rokom dospjeća od pet godina od dana emisije i fiksnu kamatna stopu d 2,5 polugodišnje. Ukupna vrijednost ovih emisija iznosi 298.085.500 KM. Ukupan promet u 2010. godini je iznosio 6.007.834 KM, a ukupan promet u prvoj polovini 2011. godine 4.241.762 KM. Trenutni prinos do dospijeća iznosi između 9 i 12% godišnje. Dosadašnje isplate po anutitetima iznose 149.047.209 KM.
Po osnovu izmirenja ratne štete Republika Srpska je do sada emitovala pet serija obveznica (RSRS-O-A, RSRS-O-B, RSRS-O-C, RSRS-O-D, RSRS-O-E). Dospjeće ovih obveznica je zavisno od serije 14 ili 15 godina sa 4 ili 5 godina grace perioda i fiksnom kamatnom stopom od 1,5% godišnje. Ukupna vrijednost ovih emisija iznosi 214.278.989 KM. Tokom prošle godine ukupan promet ovim obveznicama je bio 16.997.165 KM, a u prvoj polovini ove godine 7.581.070 KM. Prinos do dospijeća na ovih obveznica je oko 17-18% godišnje. Dosadašnje isplate po anutitetima 7.685.787 KM.
Republika Srpska je emitovala dvije serije obveznica za izmirenje obaveze prema dobavljačima (RSOD-O-A, RSOD-O-B). Rok dospjeća je petnaest godina, od čega je pet godina grace period a fiksna kamatna stopa od 1,5% godišnje. Ukupna vrijednost tih emisija iznosi 2.278.255 KM. Tokom prošle godine ukupan promet ovim obveznicama iznosio je 11.593 KM. Pri trenutnim cijenama prinos do dospijeća na ove obveznice je između 15 i 18% godišnje. Do sada je isplaćeno 94.387 KM.
Za izmirenje opštih obaveza Republika Srpska Republika Srpska je emitovala 2.908.047 obveznica nominalne vrijednosti 1 KM (RSIO-O-A) na rok od petnaest godina, od čega je pet godina grace period a fiksna kamatna stopa od 1,5% godišnje. Ukupan promet u prvoj polovini 2011. godine iznosi 11.361,73 KM, a pri ovoj cijeni prinos do dospijeća iznosi oko 18% godišnje. Do sada je isplaćeno 87.241 KM.
Sve obaveze koje Republika Srpska ima po osnovu isplate obveznica ne bi trebale doći u pitanje jer i pod pretpostavkom da budžet RS ostane isti visina ovih obaveza ni u jednoj godini ne bi prešla 5% ukupnog budžeta. Prema tome, kupci već navedenih obveznica nemaju razloga da brinu da će otplata duga i kamata doći u pitanje.
Prva opština u Bosni i Hercegovini koja je prepoznala priliku da emisijom municipalnih obveznica prikupi sredstva za realizaciju nekog projekta je opština Laktaši. Ova opština je u prvoj emisiji emitovala obveznice ukupne vrijednosti 10.000.000 KM sa namjerom da se prikupljenim sredstvima finansira izgradnja sportske dvorane. Nakon ove emisije obveznice su emitovali grad Banja Luka te opštine Gradiška, Šamac, Bijeljina, Istočni Stari Grad, Brod, Kotor Varoš, Srbac, Lopare, Kneževo i Novi Grad. Danas na Banjalučkoj berzi su listirane obveznice 12 opština, od kojih su već četiri emitovale drugu seriju obveznica emitovale su obveznice ukupne vrijednosti 66.595.000 miliona KM.
Prosječna kamatna stopa koju nose obvaznice opština Republike Srpske je viša od 6 posto. Prag dozvoljenog zaduživanja opština iznosi 18 posto opštinskog budžeta, tako da kupci obveznica nemaju razloga da brinu da će otplata duga i kamata doći u pitanje. Do sada su sve opštine svoje obaveze prema kupcima isplaćivale tačno u dan. Do sada, ukupan promet munucipalnim obveznicama iznosi 6.135.220,31 KM ili 9,21% od ukupne vrijednosti svih emisija municipalnih obveznica.
Izdavanje akcija je privilegija akcionarskih društava, dok korporativne obveznice mogu da emituju i privredna društva koja nisu akcionarska. Korporativne obveznice su u suštini ugovori kojim se privredna društva obavezuju da će kupvima ovih hartija periodično isplaćivati glavni dug uvećan za kamatu. U posljednjih nekoliko godina privredna društva, ali i ulagači pokazuju značajno povećanje interesa za korporativne obveznice. Motiv za investiranje u korporativne obveznice je potencijalno viši prinos u odnosu na državne ili obveznice emitovane od strane organa lokalne samouprave. Osim toga, ako dođe likvidacije ili otvaranja stečaja nad preduzećem vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu na vlasnike akcija u naplati svojih potraživanja iz likvidacione odnosno stečajne mase.
Na Banjalučkoj berzi deset privrednih društava je emitovalo obveznice u ukupnoj vrijednosti od 59.557.000 KM - Već dvije serije korporativnih obveznica su delistirane (BLKB-O-A i VBBB-O-A).
Dosadašnje emisije obveznica obilježio je manjak različitih grupa investitora na strani primarne tražnje i nerazvijena sekundarna trgovina. Međutim, evidentno je da investitori imaju mnogo više povjerenja u tržište i emitente obveznica. Stoga, u budućnosti treba očekivati jačanje uloge institucionalnih investitora, u primarnoj i sekundarnoj tražnji, učešće IRB-a u sekundarnoj trgovini i još veću zainteresovanost kompanija za izdavanje dužničkih kratkoročnih i dugoročnih hartija od vrijednosti za finansiranje novih projekata, a ne samo rješavanje starih ili naslijeđenih problema.