Izjava iz Fokusa

U Banjalučkom dnevnom listu "Fokus" objavljena je moja, neznatno izmijenjena, izjava sa juče održanog seminara "Ulaganje u obveznice".

Seminar, na kojem sam bio predavač, održan je 28.04.2011. godine, u organizaciji Poslovnog udruženja ovlaštenih učesnika na tržištu kapitala Republike Srpske.
Da biste pročitali izjavu kliknite na sličicu lijevo.

Greenfield

Započeti “grinfild” (engl. greenfield) investiciju znači započeti graditi na ledini. Počev od otkupa zemljišta, preko izgradnje pogona sve do zapošljavanja radnika i pokretanja proizvodnog ciklusa. Strane grinfild investicije povećavaju zaposlenost, znanje i stručnu osposobljenost domaćih radnika, ali i pune državnu kasu, pošto novoformirane firme kćerke stranih kompanija, uredno plaćaju porez i dovode do povećavanja izvoza. Uz to, strane korporacije moraju da nađu podizvođače, kooperante, u državi u kojoj počinju projekat. Kao najvažniji sinergetski efekat ovih investicija navodi se primoravanje domaćih saradnika i zaposlenih da usvoje stroge standarde i pravila poslovanja.

Prvo pitanje koje zanima strane ulagače je nivo sigurnosti njihovog kapitala, odnosno koliki je kod nas “politički” rizik. Možda smo se navikli na političke nesuglasice i trzavice, ali strancima zatečeno stanje deluje mnogo ozbiljnije nego što ga mi doživljavamo. Primjera radi, analitičari procjenjuju da su mnoge strane investicije izgubljene za Srbiju tokom 2008. godine, jer se inostranim ulagačima nije svidjelo što se na formiranje Vlade čeka više od pola godine.

Ipak, stranim investicijama odgovara fiksiran devizni kurs i niska cijena rada u Republici Srpskoj zbog čega bi se moglo reći da im naš politički rizik i nije velika barijera. Recimo, velika većina banaka upravo je u stranom vlasništvu. Sudeći po tome, postoje druge (veće) barijere za dolazak stranih investitora. Po prirodi stvari postoje i investotori koji bi i ulagali u rizičnu zemlju, jer bi imali veće učešće i znanje na tržištu od onih koji bi pristizali kada se politički rizik smanji.

Pri trenutnim uslovima potrebno je nekoliko mjeseci da se dobiju potrebne dozvole za gradnju, a od početka pripremanja zemljišta do završetka izgradnje većeg objekta prođu i do dve godine! Za to vreme investitor ima samo rashode, a vjerovatno propušta druge poslovne prilike. Na primjer, u Velikoj Britaniji osnivanje preduzeća traje nekoliko sati, a dobijanje potrebnih dozvola čeka se nekoliko dana.

Prilikom grinfild investicija gradi se izvan gradova, jer je građevinsko zemljište jeftinije. Prema nekim istraživanjima, u EU veliki je broj ljudi koji ne bi hteli da putuju, recimo, 35 kilometara na posao. Poznajući stanje na ovdašnjem tržištu rada, nije pretjerivanje ako se kaže da bi se sigurno pronašli radnici adekvatnih kvalifikacija kojima ovakvo putovanje svaki dan ne bi bio problem.

I dok pokušavamo da nađemo odgovor na pitanje zašto ima malo grinfild investicija u RS, investitori se, za sada, odlučuju samo za brownfield investicije-kupuju preduzeća koja su (ili na putu da budu) u stečaju. U takvim slučajevima oni se pojavljuju kao neka vrsta spasioca imovine firme koju plate jako malo u odnosu na koristi koje imaju od nje. Pri tom nisu u obavezi da zadrže radnike, ne moraju da se nose sa ranijim obavezama ili problemima sa naplatom potraživanja. Drugim riječima, sviđalo se to nama ili ne, u zemljama bivše Jugoslavije trend je da investitor čeka da firma ode u stečaj pa da je tek onda kupi.

Edukovanje (malih) ulagača

Na portalu Frontal.ba mi je obljavljen tekst.

Vijesti sa svjetskih berzi već nekoliko sedmica podsjećaju na one od prije nekoliko godina. Poznato je da je mnogo ljudi tokom 2006. i 2007. godine bez ikakvog znanja o funkcionisanju tržišta kapitala, a ohrabreni „dobrim vijestima” sa berze, počelo da kupuje akcije.

Veliki broj njih prodao je automobile, nekretnine ili drugu imovinu i sav tako dobijen novac uložio u kupovinu akcija.

Neki su čak posuđivali novac, shvatajući svakodnevni rast prometa, broja novih ulagača i cijena akcija kao dobar signal za kupovinu akcija. Međutim, umjesto realizacije velikih dobitaka, za većinu novih akcionara počela je da se ostvaruje najveća noćna mora.

Teorija veće budale

Kako to uvijek biva pred završetak silovitog rasta indeksa, a ubrzo nakon prvih kupovina novih akcionara, povećava se broj prodajnih naloga. Takve prodaje veoma brzo „obaraju” cijene i mijenjaju raspoloženje na tržištu.
Smanjenje vrijednosti vlastite imovine ljude mnogo više pogađa nego što bi ih radovao njen rast za isti procenat. Najčešća reakcija na pad vrijednosti akcija je dokupljivanje po novim, još nižim, cijenama, jer su ljudi ubijeđeni da njihove akcije vrijede više i da kupovinom po novim cijenama samo povećavaju krajnji dobitak.
Kako njihova imovina vrijedi sve manje, tako sve više sumnjaju u zakonsku regulativu i rad institucija na tržištu kapitala, smatrajući da se sa njima neko grubo poigrao i da su prevareni.
Opisano stanje je među berzanskim posrednicima i teoretičarima poznato kao „teorija veće budale”. Šaljivi naziv ukazuje na činjenicu da je na berzi moguće zaraditi novac kupovinom akcija, bez obzira na njihovu trenutnu cijenu, a potom akcije preprodati i ostvariti profit. Naime, po ovoj „teoriji” gotovo uvijek će se naći neki ulagač („veća budala” sa istom logikom) koji je spreman da za akcije plati veću cijenu. „Najveća budala” postaje onaj koji posljednji kupi akcije - po najvišoj cijeni. Njegova nesreća je u tome što će on prvi osjetiti „pucanje balona”, jer neće imati kome da proda svoje akcije a da ne ostvari gubitak.
Racionalni investitori (ali i oni kojima se mogu dodijeliti epiteti „manipulatori” i „špekulanti”) povlače se „na vrijeme”, dok balon još raste, realizujući svoje dobitke. Optimizam na tržištu završava pucanjem balona.

Značaj edukacije

Smatra se da se ovi „baloni” najviše i naduvaju kada se na trgovini na berzi pojave slabo upućeni trgovci. Kada je zaslijepljenost konstantnim rastom akcija na vrhuncu, jako teško je racionalno trgovati.
Dolazak svake recesije dodatno naglasi značaj edukacije. Dio pada cijena hartija od vrijednosti se i objašnjava posljedicom ponašanja nedovoljno edukovanih investitora. Za razliku od zemalja u tranziciji, razvijene zemlje su odavno shvatile da, osim zakonske zaštite malih akcionara, mnogo truda i pažnje treba posvetiti njihovoj preventivnoj edukaciji.
Da bi se smanjila vjerovatnoća i posljedice ponavljanja opisanog scenarija potrebno je, po uzoru na razvijene zemlje, osavremeniti nastavne sadržaje iz oblasti finansijskih tržišta u osnovnim i srednjim školama. Uz to, i mediji bi trebalo da imaju više (edukativnog) sadržaja o finansijskom tržištu. U njihovim izvještajima treba da se nađe mjesta za komentare investicionih menadžera i savjetnika o trenutnom stanju na tržištu kapitala.
U Republici Srpskoj nijedna institucija, osim Banjalučke berze, do sada nije organizovala seminare o hartijama od vrijednosti za stanovništvo, menadžere privrednih društava, novinare i zaposlene u lokalnim zajednicama.

O edukaciji investitora je kasno misliti kada počne novi investicioni ciklus.

Nove hartije

Među hartijama od vrednosti na Banjalučkoj berzi uskoro će se pojaviti trezorski zapisi.
Zaduživanje emisijom trezorskih zapisa tokom godine ne može preći iznos od pet odsto redovnih prihoda ostvarenih u prethodnoj budžetskoj godini. To znači da je maksimalan iznos emitovane glavnice i kamate zaduživanja tokom ove godine 65 miliona KM.
Prema Odluci o kratkoročnom zaduživanju Republike Srpske emisijom trezorskih zapisa, kamatna stopa po osnovu ove vrste zaduživanja može da iznosi relevantni Euribor uvećan za 4,25 odsto.
Uredbom o uslovima, postupku emisije i elementima tržišta trezorskih zapisa propisano je da se trezorski zapisi emituju u nominalnoj vrednosti od 10.000 KM. Pod pretpostavkom da relevantni dvanaestomesečni EURIBOR iznosi 1,78 odsto, ukupna vrednost kamatne stope zaduženja iznosila bi 6,03 odsto. Ukratko, vrednost trezorskog zapisa, čija naplata dospeva za 12 meseci, bi bila 9.438,6462 KM.
Značaj trezorskih zapisa za finansijsko tržište Republike Srpske je višestruk. Trezorski zapisi će predstavljati osveženje na berzi i osnovu za formiranje tržišta novca. Srpska će lakše finansirati deficit nastao usled neusklađenih gotovinskih tokova, a banke, osiguravajuća društva, investicioni fondovi i ostali investitori će konačno moći da raspoloživ novac ulagažu u kratkoročne hartije od vrednosti koje nose siguran i atraktivan prinos.