Veliki broj njih prodao je automobile, nekretnine ili drugu imovinu i sav tako dobijen novac uložio u kupovinu akcija.
Neki su čak posuđivali novac, shvatajući svakodnevni rast prometa, broja novih ulagača i cijena akcija kao dobar signal za kupovinu akcija. Međutim, umjesto realizacije velikih dobitaka, za većinu novih akcionara počela je da se ostvaruje najveća noćna mora.
Teorija veće budale
Kako to uvijek biva pred završetak silovitog rasta indeksa, a ubrzo nakon prvih kupovina novih akcionara, povećava se broj prodajnih naloga. Takve prodaje veoma brzo „obaraju” cijene i mijenjaju raspoloženje na tržištu.
Smanjenje vrijednosti vlastite imovine ljude mnogo više pogađa nego što bi ih radovao njen rast za isti procenat. Najčešća reakcija na pad vrijednosti akcija je dokupljivanje po novim, još nižim, cijenama, jer su ljudi ubijeđeni da njihove akcije vrijede više i da kupovinom po novim cijenama samo povećavaju krajnji dobitak.
Kako njihova imovina vrijedi sve manje, tako sve više sumnjaju u zakonsku regulativu i rad institucija na tržištu kapitala, smatrajući da se sa njima neko grubo poigrao i da su prevareni.
Opisano stanje je među berzanskim posrednicima i teoretičarima poznato kao „teorija veće budale”. Šaljivi naziv ukazuje na činjenicu da je na berzi moguće zaraditi novac kupovinom akcija, bez obzira na njihovu trenutnu cijenu, a potom akcije preprodati i ostvariti profit. Naime, po ovoj „teoriji” gotovo uvijek će se naći neki ulagač („veća budala” sa istom logikom) koji je spreman da za akcije plati veću cijenu. „Najveća budala” postaje onaj koji posljednji kupi akcije - po najvišoj cijeni. Njegova nesreća je u tome što će on prvi osjetiti „pucanje balona”, jer neće imati kome da proda svoje akcije a da ne ostvari gubitak.
Racionalni investitori (ali i oni kojima se mogu dodijeliti epiteti „manipulatori” i „špekulanti”) povlače se „na vrijeme”, dok balon još raste, realizujući svoje dobitke. Optimizam na tržištu završava pucanjem balona.
Značaj edukacije
Smatra se da se ovi „baloni” najviše i naduvaju kada se na trgovini na berzi pojave slabo upućeni trgovci. Kada je zaslijepljenost konstantnim rastom akcija na vrhuncu, jako teško je racionalno trgovati.
Dolazak svake recesije dodatno naglasi značaj edukacije. Dio pada cijena hartija od vrijednosti se i objašnjava posljedicom ponašanja nedovoljno edukovanih investitora. Za razliku od zemalja u tranziciji, razvijene zemlje su odavno shvatile da, osim zakonske zaštite malih akcionara, mnogo truda i pažnje treba posvetiti njihovoj preventivnoj edukaciji.
Da bi se smanjila vjerovatnoća i posljedice ponavljanja opisanog scenarija potrebno je, po uzoru na razvijene zemlje, osavremeniti nastavne sadržaje iz oblasti finansijskih tržišta u osnovnim i srednjim školama. Uz to, i mediji bi trebalo da imaju više (edukativnog) sadržaja o finansijskom tržištu. U njihovim izvještajima treba da se nađe mjesta za komentare investicionih menadžera i savjetnika o trenutnom stanju na tržištu kapitala.
U Republici Srpskoj nijedna institucija, osim Banjalučke berze, do sada nije organizovala seminare o hartijama od vrijednosti za stanovništvo, menadžere privrednih društava, novinare i zaposlene u lokalnim zajednicama.
O edukaciji investitora je kasno misliti kada počne novi investicioni ciklus.