Sa velikim brojem akcija društava listiranih na Banjalučkoj berzi nije se trgovano više od dvije godine. Imajući u vidu finansijske izveštaje odnosno poslovanje i atraktivnost akcija tih društava, ako bi jedan dio tih akcija bio delistiran sa berze za njima ne bi trebalo previše žaliti.
Naime, na berzama u zemljama Istočne Evrope aktivno se trguje sa oko 150 hartija od vrijednosti, a godišnji prometi su i do dvadeset puta veći nego na berzama u bivšoj Jugoslaviji. Imajući u vidu iskustva, promete i trenutno stanje na tim berzama, delistiranje nekoliko kompanija ne bi ugrozilo funksionisanje tržišta kapitala i trgovanja na našoj berzi.
Ruku na srce, određenom broju otvorenih akcionarskih društava mora se priznati niz logičnih razloga za delistiranje sa berze, i to eliminisanje zahtjeva i pritisaka manjinskih akcionara, promjena pravne forme ili spajanje sa drugim privrednim društvom.
Zakonom predviđen, najbrži put za delistiranje jeste da se broj akcionara svede na manje od sto ili da akcionar koji stekne više od 95 odsto vlasništva obešteti ostale akcionare, a onda promijeni pravnu formu društva. Ova druga radnja se u praksi naziva "squeeze out" (engl. istiskivanje).
Iz pozicije većinskog akcionara, radi se o sasvim logičnom i očekivanom potezu. Nakon pada cijena akcija na berzi, većinski akcionar kupovinom akcija po niskim cijenama povećava svoj udio i kontrolu u vlasništvu društva. Nakon što stekne stoodstotnu kontrolu nad društvom može se osloboditi svih "troškova i zahtjeva" koje status otvorenog akcionarskog društva donosi. Onda može da promijeni pravnu formu društva u d.o.o. i tako društvo prilagoditi svojim planovima, na primjer, da ga pripoji nekom koncernu.
Prema članu 438. Zakona o privrednim društvima Republike Srpske lice koje u postupku preuzimanja javnom ponudom otkupi najmanje 95 odsto akcija ciljnog društva u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti u odnosu na ukupan broj akcija ima pravo da kupi i akcije na koje se javna ponuda odnosila od akcionara koji nisu prihvatili prodaju akcija po toj cijeni pod uslovima iz te ponude. Po sljedećem članu istog zakona akcionar koji stekne 95 odsto akcija drugog društva (većinski akcionar), obavezan je da kupi akcije preostalih akcionara (manjinski akcionari) na njihov zahtjev.
Dakle, za razliku od procesa preuzimanja akcionarskih društava koji je ustanovljen u korist malih akcionara, "squeeze out" je pravni instrument koji ide u korist velikog akcionara. Osim toga, u postupku preuzimanja, manjinski akcionari imaju mogućnost izbora, u procesu "squeeze outa" nisu u prilici da biraju da li će prihvatiti ponudu većinskog akcionara. Zbog toga se dešava da neupućeni mali akcionari neosnovano prigovoraju da su im akcije u procesu "squeeze outa" oduzete bez njihove saglasnosti.
Većinskom akcionaru se savjetuje da, prije nego što krene sa procesom istiskivanja, napravi procjenu vrijednosti društva. Osim analize bilansa i novčanih tokova, preporučuje se stavljanje vrijednosti akcije u odnos sa dobitkom po akciji ili knjigovodstvenom vrijednošću po akciji. Dobijeni rezultati se obično upoređuju sa rezultatima iz ranijeg perioda i sa rezultatima konkurentskih kompanija. Za ovakve analize najbolje se konsultovati sa investicionim savjetnikom ili drugim ekspertom. Konsultacije su poželjne ne samo zbog kvantitativne analize već i zbog skretanja pažnje na sve (ne)prilike koje će imati društvo u momentu kada bude donesena odluka o istiskivanju. Dakle, veoma je važno da većinski akcionar ima jasnu sliku stvarne vrijednosti akcije i očekivanja poslovanja društva u naredih nekoliko godina.
Prije početka procesa "squeeze outa" većinski akcionar obično pregleda listu manjinskih akcionara. Uvid u stanje vlasništva nad akcijama glavni akcionar može tražiti u Centralnom registru hartija od vrijednosti (CRHOV) ili u knjizi akcionara emitenta i na taj način utvrditi (ne)opterećenost pojedinih akcija. Svaki akcionar ima pravo i obavezu da ažurira svoje podatke u CRHOV-u, a obaveza emitenta je ažurira svoju evidenciju akcionara. Usklađivanje podataka se preporučuje jer se može naići na vlasničke pozicije gdje nije regulisano vlasništvo odnosno nasljedstvo nad akcijama pravnog ili fizičkog lica ili ne postoji ispravna adresa. Ovakvim akcionarima je nemoguće izvršiti isplatitu te će njihova sredstva biti deponovana kod CRHOV-a. Iz ovih razloga emitent treba pokušati doći do "spornih" akcionara da bi se kompletirale evidencije kako bi se otklonile mogućnosti da neki neuki akcionar nikad i ne sazna za deponovana sredstva.
Najinteresantniji primjeri istiskivanja malih akcionara
Primjeri najinteresantnijih istiskivanja malih akcionara u regionu su "Centropromet" d.d. (sadašnji vlasnik "Konzum" d.d.), "Merkur", (preuzeo ga konzorcijum "Marfin", "Sava", "Banka Koper", "Euro Veneto" i "Interfin naložbe"), "Splitska banka" (Societe Generale istisnula male akcionare), OTP banka, "DDOR" Novi (Fondiaria - SAI sada posjeduje 100 odsto akcijskog kapitala DDOR-a Novi Sad),...
Međutim, ima i primjera propalih pokušaj istiskivanja. Na primjer, u 2004. godini Trgovački sud u Zagrebu poništio je Skupštinu akcionara "Siemensa" i tako poništio odluku o prenosu akcija malih akcionara na većinskog vlasnika "Siemens" Austriju. Presuda je donesena nakon što je Visoki trgovački sud slučaj vratio prvostepenom sudu zbog povrede nekih odredbi parničkog postupka. Skupština je formalno poništena zbog proceduralnih smetnji. Međutim, pravi razlog je nezadovoljstvo akcionara visinom ponuđene odštete. "Siemens" je ponudio 292 kune po akciji, dok su akcionari zahtjevali 1.634 kune. U međuvremenu, stekli su se zakonski uslovi za ono što je "Siemens" htio izbjeći - izlistavanje akcija na berzi jer je imao preko 100 akcionara.
Нема коментара:
Постави коментар