четвртак, 24. март 2011.

Mahinacije


Na razvijenijim tržištima akcinarska društva kvartalno objavljuju svoje finansijske izvještaje. Osim toga, praksa je da se svi događaji značajni za poslovanje nekog akcionarskog društva objavljuju na njihovim veb-sajtovima, kao i na sajtu berze na kojoj su akcije listirane.
U želji da dođu do informacije koja može uticati na promenu cene akcija pre nego što ona (uopšte) bude objavljena, ulagači se često oslanjaju na insajderske informacije. Insajderima se smatraju svi koji imaju pristup važnim informacijama o poslovanju kompanije.
To mogu biti računovođe i revizori, ali i zaposleni ili povezana lica preduzeća. Informacije dobijene od njih špekulanti koriste da trgovanjem ostvare veću zaradu na berzi. Upravo „insajdersko trgovanje“ je najpoznatija mahinacija na berzi.
Ipak, nije pravilo da su sve informacije koje dođu od insajdera istinite i korisne, a neretko se pokaže da su i pogrešno protumačene. Na primer, zaposlenici preduzeća pojavljivanje novih kamiona u krugu preduzeća mogu protumačiti kao povećanje nabavki.
Povećanje narudžbi sirovina za preradu značilo bi povećanje proizvodnje i ostvarivanje većeg prihoda, a efekat toga je povećanje zarade po akciji i rast cene. Takvo tumačenje ukazuje na povećanu potražnju, a verovatno i cenu akcija tog preduzeća. Međutim, moguće je da se radi tek o promeni dobavljača. Interesantna strategija koju špekulanti koriste je takozvani front running. Suština je u tome da špekulant, pre nego što preporuči akciju svojoj „žrtvi“, prvo kupi te akcije za sebe, a nakon toga ih odjednom ili sukcesivno preprodaje, najčešće naglašavajući velike potencijalne dobitke. Ovu strategiju često primenjuju špekulanti na licima za koja saznaju da nameravaju da kupe neke akcije.
Jedna od najčešćih mahinacija jeste tzv. vozanje cene akcije. Uglavnom se vozaju akcije kojima se ne trguje često. Na primer, investitor koji namerava da smanji vrednost akcije ponudiće na prodaju manju količinu akcija. Recimo, akcije koje vrede jednu marku po akciji ponudiće po ceni od 0,80 KM (dozvoljenih 20 odsto manje od cene na otvaranju). Sutradan, na otvaranju trgovanja, početna cena te akcije biće 0,80 KM sa mogućnošću da na isti način bude oborena 20 odsto.
U željenom momentu, nakon što obori cenu, taj investitor može da kupi veliku količinu tih akcija po znatno manjoj ceni nego pre nekoliko dana. Deo ove strategije je ubeđivanje malih akcionara da je akcija mrtva, odnosno da za nju nema interesovanja, te će cena i dalje da pada. Ponekad ovakvi investitori svesno neznatno podignu cenu. Pri tome potvrđuju glasine da je to najviša cena koju akcija može da dostigne i nagovaraju ostale akcionare da, ako žele bar nešto da zarade, treba što pre da prodaju svoje akcije.
Nažalost, mnogi ulagači kasno uvide da nemaju znanja i(li) vremena da aktivno prate i analiziraju kretanja na tržištu i promene u poslovanju kompanija čijim hartijama se trguje na berzi. Ulagači bi trebalo da znaju osnovne rizike i da ulažu u akcije kompanija za koje je studiozna analiza pokazala da imaju dugoročnu perspektivu. Ukoliko traže savet, ili tip, za određenu naknadu, mogu da ga dobiju samo od investicionog savetnika.

понедељак, 21. март 2011.

Kompanije iz RS i dalje bez pravila o politici dividendi

U dodatku EuroBlica-Novac mi je objavljena izjava:

...Podsećajući da se dividende u RS isplaćuju od 2004. kada su “Telekom Srpske” i Banjalučka pivara na taj način isplatile deo dobiti iz 2003, investicioni menadžer u “Advantis Capital Management” Miloš Grujić kaže da na našem tržištu kapitala ne postoji politika plaćanja dividende. “Menadžeri akcionarskih društava još nisu uvideli moć i potrebu uvođenja dividendne politike. U praksi stranih kompanija, dividendna politika je najbolji način za jačanje povjerenja između vlasnika, menadžmenta i akcionara kompanije”, objašnjava Grujić.

Zadržavanje dobiti, kaže on, rukovodioci kompanija najčešće pravdaju težnjom za rastom i razvojem akcionarskog društva zbog povećanja buduće vrijednosti društva. Istovremeno, mali akcionari, u slučaju pozitivnog poslovanja, očekuju dividendu. Ako bi nekoliko kompanija koje imaju kontinuitet pozitivnog poslovanja, navodi on, ponudile dividendni prinos veći od kamatne stope u bankama ili od stope prinosa na obveznice, onda bi se u velikoj meri proširio broj malih ulagača koji su osnova svakog tržišta kapitala. “Dakle, ponuđena dividendna stopa prinosa mora biti barem veća od kamate koju isplaćuju poslovne banke”...

понедељак, 14. март 2011.

Dividende



Tokom 2010. “Telekom Srpske“ isplatio je dividendu od 78,6 miliona KM i međudividendu od 55,8 miliona, “HE na Trebišnjici” isplatile su 6,5 miliona, “HE na Drini” 4,4 miliona i “HE na Vrbasu” 2,7 miliona. Ukupan iznos isplaćenih dividendi u prošloj godini 149,92 miliona KM.

Mada standardi korporativnog upravljanja preporučuju usvajanje dividendne politike, naša akcionarska društva su, zbog mnogo razloga, još daleko od realizacije te preporuke. Uz teške uslove poslovanja, pogoršane efektima ekonomske krize, treba imati u vidu da mnogo akcionarskih društava ima većinskog vlasnika ili je većinski paket akcija u vlasništvu malog broja akcionara. Tako da je za isplaćivanje ili zadržavanje neto dobiti lako dati „razumno“ obrazloženje. Na primer, zadržavanje dobiti, uprkos zahtjevima malih akcionara za isplatom dividendi, najčešće se pravda težnjom za rastom i razvojem akcionarskog društva.
Upravo zbog balansiranja želja i mogućnosti rukovodstva i akcionara treba usvojiti dokument sa definisanim iznosima i rokovima isplata dividendi. Nema boljeg magneta za investitore od usvojene dividendne politike.
Na kraju krajeva, kada kompanije spoznaju da do sredstava za rast i razvoj kompanije pod boljim uslovima mogu doći na berzi nego zaduživanjem kod banaka, u velikoj prednosti biće one koje su održavale dobre odnose sa akcionarima, odnosno one koje su isplaćivale dividendu.

среда, 2. март 2011.

"Istiskivanje" u korist velikih



Zakonom predviđen, najbrži put za delistiranje jeste da se broj akcionara svede na manje od sto ili da akcionar koji stekne više od 95 odsto vlasništva obešteti ostale akcionare, a onda promijeni pravnu formu društva.

Sa velikim brojem akcija društava listiranih na Banjalučkoj berzi nije se trgovano više od dvije godine. Imajući u vidu finansijske izveštaje odnosno poslovanje i atraktivnost akcija tih društava, ako bi jedan dio tih akcija bio delistiran sa berze za njima ne bi trebalo previše žaliti.
Naime, na berzama u zemljama Istočne Evrope aktivno se trguje sa oko 150 hartija od vrijednosti, a godišnji prometi su i do dvadeset puta veći nego na berzama u bivšoj Jugoslaviji. Imajući u vidu iskustva, promete i trenutno stanje na tim berzama, delistiranje nekoliko kompanija ne bi ugrozilo funksionisanje tržišta kapitala i trgovanja na našoj berzi.
Ruku na srce, određenom broju otvorenih akcionarskih društava mora se priznati niz logičnih razloga za delistiranje sa berze, i to eliminisanje zahtjeva i pritisaka manjinskih akcionara, promjena pravne forme ili spajanje sa drugim privrednim društvom.
Zakonom predviđen, najbrži put za delistiranje jeste da se broj akcionara svede na manje od sto ili da akcionar koji stekne više od 95 odsto vlasništva obešteti ostale akcionare, a onda promijeni pravnu formu društva. Ova druga radnja se u praksi naziva "squeeze out" (engl. istiskivanje).
Iz pozicije većinskog akcionara, radi se o sasvim logičnom i očekivanom potezu. Nakon pada cijena akcija na berzi, većinski akcionar kupovinom akcija po niskim cijenama povećava svoj udio i kontrolu u vlasništvu društva. Nakon što stekne stoodstotnu kontrolu nad društvom može se osloboditi svih "troškova i zahtjeva" koje status otvorenog akcionarskog društva donosi. Onda može da promijeni pravnu formu društva u d.o.o. i tako društvo prilagoditi svojim planovima, na primjer, da ga pripoji nekom koncernu.
Prema članu 438. Zakona o privrednim društvima Republike Srpske lice koje u postupku preuzimanja javnom ponudom otkupi najmanje 95 odsto akcija ciljnog društva u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti u odnosu na ukupan broj akcija ima pravo da kupi i akcije na koje se javna ponuda odnosila od akcionara koji nisu prihvatili prodaju akcija po toj cijeni pod uslovima iz te ponude. Po sljedećem članu istog zakona akcionar koji stekne 95 odsto akcija drugog društva (većinski akcionar), obavezan je da kupi akcije preostalih akcionara (manjinski akcionari) na njihov zahtjev.
Dakle, za razliku od procesa preuzimanja akcionarskih društava koji je ustanovljen u korist malih akcionara, "squeeze out" je pravni instrument koji ide u korist velikog akcionara. Osim toga, u postupku preuzimanja, manjinski akcionari imaju mogućnost izbora, u procesu "squeeze outa" nisu u prilici da biraju da li će prihvatiti ponudu većinskog akcionara. Zbog toga se dešava da neupućeni mali akcionari neosnovano prigovoraju da su im akcije u procesu "squeeze outa" oduzete bez njihove saglasnosti.
Većinskom akcionaru se savjetuje da, prije nego što krene sa procesom istiskivanja, napravi procjenu vrijednosti društva. Osim analize bilansa i novčanih tokova, preporučuje se stavljanje vrijednosti akcije u odnos sa dobitkom po akciji ili knjigovodstvenom vrijednošću po akciji. Dobijeni rezultati se obično upoređuju sa rezultatima iz ranijeg perioda i sa rezultatima konkurentskih kompanija. Za ovakve analize najbolje se konsultovati sa investicionim savjetnikom ili drugim ekspertom. Konsultacije su poželjne ne samo zbog kvantitativne analize već i zbog skretanja pažnje na sve (ne)prilike koje će imati društvo u momentu kada bude donesena odluka o istiskivanju. Dakle, veoma je važno da većinski akcionar ima jasnu sliku stvarne vrijednosti akcije i očekivanja poslovanja društva u naredih nekoliko godina.
Prije početka procesa "squeeze outa" većinski akcionar obično pregleda listu manjinskih akcionara. Uvid u stanje vlasništva nad akcijama glavni akcionar može tražiti u Centralnom registru hartija od vrijednosti (CRHOV) ili u knjizi akcionara emitenta i na taj način utvrditi (ne)opterećenost pojedinih akcija. Svaki akcionar ima pravo i obavezu da ažurira svoje podatke u CRHOV-u, a obaveza emitenta je ažurira svoju evidenciju akcionara. Usklađivanje podataka se preporučuje jer se može naići na vlasničke pozicije gdje nije regulisano vlasništvo odnosno nasljedstvo nad akcijama pravnog ili fizičkog lica ili ne postoji ispravna adresa. Ovakvim akcionarima je nemoguće izvršiti isplatitu te će njihova sredstva biti deponovana kod CRHOV-a. Iz ovih razloga emitent treba pokušati doći do "spornih" akcionara da bi se kompletirale evidencije kako bi se otklonile mogućnosti da neki neuki akcionar nikad i ne sazna za deponovana sredstva.

Najinteresantniji primjeri istiskivanja malih akcionara
Primjeri najinteresantnijih istiskivanja malih akcionara u regionu su "Centropromet" d.d. (sadašnji vlasnik "Konzum" d.d.), "Merkur", (preuzeo ga konzorcijum "Marfin", "Sava", "Banka Koper", "Euro Veneto" i "Interfin naložbe"), "Splitska banka" (Societe Generale istisnula male akcionare), OTP banka, "DDOR" Novi (Fondiaria - SAI sada posjeduje 100 odsto akcijskog kapitala DDOR-a Novi Sad),...
Međutim, ima i primjera propalih pokušaj istiskivanja. Na primjer, u 2004. godini Trgovački sud u Zagrebu poništio je Skupštinu akcionara "Siemensa" i tako poništio odluku o prenosu akcija malih akcionara na većinskog vlasnika "Siemens" Austriju. Presuda je donesena nakon što je Visoki trgovački sud slučaj vratio prvostepenom sudu zbog povrede nekih odredbi parničkog postupka. Skupština je formalno poništena zbog proceduralnih smetnji. Međutim, pravi razlog je nezadovoljstvo akcionara visinom ponuđene odštete. "Siemens" je ponudio 292 kune po akciji, dok su akcionari zahtjevali 1.634 kune. U međuvremenu, stekli su se zakonski uslovi za ono što je "Siemens" htio izbjeći - izlistavanje akcija na berzi jer je imao preko 100 akcionara.