субота, 12. фебруар 2011.

Stvarnost


Povjerioci i radnici se uvek teško odlučuju za pokretanje stečajnog postupka. Ako sumnjaju u budućnost poslovanja preduzeća treba da uz pomoć priznatog konsultanta iskreno (pro)ocjene situaciju u preduzeću. Odugovlačenje pokretanja stečajnog postupka i čekanje „boljih vremena“ često vodi u još veće probleme i uvećavanje dugova što za posljedicu ima smanjenje vrednosti imovine i šansi da se namire povjerioci i radnici.
Gašenje privrednog subjekta izaziva teške socijalne, ekonomske pa i političke posledice: radnici ostaju bez posla, radni staž im je nepovezan, a često ne postoji nikakav socijalni program za njih. S druge strane, stečaj je način dođu do barem dijela svojih potraživanja.
Zbog neizvjesnosti ishoda stečajnog postupka i načina unovčenja imovine preduzeća povjerioci priželjkuju reorganizaciju. Ta, zakonom predviđena mogućnost, jeste poželjan, ali najmanje vjerovatan ishod stečajnog postupka.
Treba pogledati istini u oči, a ne hraniti iluziju da je reorganizacija uvek moguća. Vreme često pokaže da pokušaji reorganizacije i nastavka poslovanja propadnu, a stečajna masa i vrijeme se uzalud potroše. Najveći apsurd i tragedija je da se reorganizovanom preduzeću ponovne finansijski problemi ili stečaj.
Ruku na srce, da su radnici i povjerioci o trošenju i čuvanju imovine i imidža preduzeća vodili računa prije nekoliko godina stečaj u mnogim preduzećima bi bio izbjegnut.

Нема коментара:

Постави коментар