Da (pre)kopiramo uspješan pokret?! #BoljaSrpska

U subotu, 10. decembra, u kafiću “Lav”, u Banjaluci, održan je četvrti #TweetUpBL. Druženju su prisustvovali korisnici društvene mreže Tviter iz Banjaluke, Sarajeva, Zagreba, Beograda, Zenice, Mrkonjić Grada,… Osim za sjajna druženja i razmjene mišljenja i iskustava, ova prilika iskorištena je za lansiranje lokalizovane verzije servisa – Snajper.ba. Domaćin druženja, direktor Agencije za odnose s javnošću i marketing Prime Communications, Dragan Močević, svojski se potrudio da se svi gosti osjećaju podjednako važno i prijatno. Njegov trud prepoznali su i pomogli pokrovitelji druženja “M:tel” i “Hemofarm“. Mada zvuči kao otrcana fraza, ali zaista, od sveg srca se zahvaljujem organizatorima i svim učesnicima TweetUp-a. Uostalom, kako je bilo na druženju najbolje pokazuju fotografije (autor: AlfBL i autor: Plagosus), novinski članci (Tviteraši iz regiona u gradu na Vrbasu) blogovi: Cyber Bosanka - (Hoćemo #TweetUpBL četiri puta godišnje :)) Itseminar (Imate prijatelje), Zenica-Online (Dan i noć u Banjaluci), Ka5an (Štelovanje glave), Snajper blog (Lansiran Snajper.ba na #TweetUpBL), ByAlf  - ( Ekipa na okupu! #TweetUpBL),... i komentari učesnika skupa.

Kako to uvijek i biva, ljudi sličnih životnih shvatanja lako se nađu i još lakše zapričaju o temama koje su njima važne. Jedan od mnoštva divnih momenata tokom druženja tviteraša je bila prilika da popijem kafu sa najuticajnijim i najvrijednijim tviterašima u regiji Milkom Grmušom, Zoranom Torbicom i Ivanom Ćosićem. Tokom ugodnog druženja sa ljudima koji već deceniju hljeb zarađuju koristeći internet i poznastva stečena na njemu, pričali smo o idejama i načinima za postizanje konkretnih rezultata. Milko je na svom blogu jako lijepo sažeo srž našeg razgovora: “Nije dovoljno samo kritikovati. Zapravo, ništa nema od kritike koju ne prati i konkretan prijedlog. Znamo svi (ili makar većina nas) da stvari nisu dobre. Ali-kako ih mjenjati?” Ako nas 15 ispod neke vijesti ili blogposta u prostoru za komentare napiše kako je sve loše i trulo, a niko ne da sugestiju za rješenje, ništa nismo napravili već samo izgubili vrijeme, energiju i živce. Zbog toga su potrebni i akcija i primjer koji će da afirmišu pozitivne vrijednosti i koji mogu da okupe ljude koji žele da prevaziđu primitivne podjele s ciljem da se popravi sredina. 
Milkov tekst je pogodio u centar. Svima je važno je da se nešto konkretno brzo napravi. Možda su dizajniranje sajta, organizovanje udruženja i slični koraci suvišni. Možda treba bez spektakularnih naziva da animiramo ljude da daju svoj doprinos uljepšavanju našeg ambijenta. Odavno je jasno da su našem društvu potrebni pozitivni šokovi koji nemaju veze sa politikom, strankama ili bilo kakvim dodatnim bojenjem. Srđan Puhalo je u jednom svom tvitu jednostavno definisao kakva je politika koja nama treba: Politika je kada neko prepozna opšti interes i sputa svoj lični interes, da bi svi živjeli bolje.

"Bolja Srpska", možda zvuči tendenciozno i prepolitički, ali radi se o "na brzinu", u polušali, skovanoj metafori koja označava osnovnu ideju akcije.

Moja ideja se već dugo “fermentira”, a odnosi se na "polu-gerilsko" uređivanja Banjaluke. Zašto "polugerilsko"? Jednostavno, mogu sam da očistim snijeg oko zgrade, da posadim i zalijem cvijeće, očistim smeće, ali mi administracija ne dozvoljava da sam krpam rupe po parkingu. :-)
Svi znamo kakve su ulice i trotoari u Banjaluci. Poznajem ljude koji su imali prilične štete na automobilima iozbiljne lomove kostiju zbog rupa u asfaltu. Apsurd je da treba nešto da se "munta" da se na legalan način začepe rupe ili otvoreni šahtovi preko kojih prelazimo svaki dan.
Momci iz banjalučkog naselja Starčevica su odavno prepoznali probleme i pokrenuli sličnu inicijativu. Suština cijele ideje je da nikom, bez obzira na obrazovanje, zdravlje ili socijalni status, nije teško da uzme lopatu, nađe rupe i zakrpi ih, ali na taj način nelegalno se radi posao za koji neko drugi dobija platu, a da ne kažem da se tako nekom “krade nekom hljeb iz usta”.
Moj prijedlog nije “otrkivanje tople vode” već samo smjernica da pokušamo da prekopiramo beogradski model  kako bi svima bila lakša i ljepša svakodnevnica.
Dakle, ideja je da se fotografišu rupe, oštećeni i(li) otvoreni šahtovi na trotoaru ili na cesti, te da se postavljanjem na fejsbuk, tviter ili na neki sajt (ili slanjem na mail predviđen za to) postavi slika sa približnim lociranjem adrese tako da svi mogu da vide o čemu se radi. Na taj način bismo skrenuli pažnju onih čiji je posao da popravljaju ulice - da ih čeka posao za koji su plaćeni. :-)

Zoran je naveo simpatičan primjer iz svog kvarta. Uslikao je rupu u svom komšiluku i poslao drugu koji je visoko pozicioniran u opštini. Nakon dva dana dobio je "obavještenje" da je ta rupa zajedno sa drugim u naselju "pokrpana".
Čak i da nijedna rupa ne bude zakrpljena ova akcija imaće korist. Društvene mreže biće korištene za još nešto osim za promociju lokala, hostesa i pića, a mi ćemo barem znati na kojim lokacijama treba da se krećemo sa "većom pažnjom". Sramota je da ljudi u najvećem gradu u Republici Srpskoj ispred bibilioteke lome noge zbog rupa u asfaltu.
Zbog simbolike “prvog koraka” stavljam dvije slike iste rupe. To je rupa u "tunelu" u mojoj zgradi (Voždovačka 6, Rosulje). Sve moje komšije i redovni gosti kafića u zgradi znaju sa nju i izbjegavaju je. Problem je  kad nam neko dolazi, a ne upozorimo ga na rupu Pri prolasku kroz tunel “nalegne” na tu rupu i iznervira se, a nerijetko bude i štete.

Blagovremeno djelovanje

Jedna banjalučka televizija već nekoliko sedmica organizuje skupove u formi okruglog stola. Učesnici tih skupova su predstavnici banaka, brokersko-dilerskih društava, osiguravajućih društava, agencije za bankarstvo, autori stručnih izdanja i studenti iz oblasti finansija. Ideja organizatora je da učesnici skupa, debatujući o ekonomskim i privrednim temama i odgovarajući na pitanja, približe građanima, ali i stručnoj javnosti aktuelnosti, zakonske okvire, probleme i potencijalna rјešenja iz oblasti o kojoj je okrugli sto posvećen.

Ovakvi skupovi često imaju sinergetski efekat, jer se kroz priču o aktuelnostima u raznim oblastima, osim prepoznavanja problema i predlaganja rješenja podiže svijest šire javnosti o načinima i potrebi štednje, ulaganja i osiguranja.

Na okruglom stolu, na kojem sam učestvovao, nakon uvodih izlaganja o stanju i perspektivana tržišta hartija od vrijednost najviše pažnje  je posvećeno poboljšanju korporativnog upravljanja i svijesti građana o značaju ulaganja i štednje za starost. Dakle, pu fokusu su bili ne samo vlasnici već i izdavaoci hartija od vrijednosti.

Stručnjaci se slažu da se, uprkos finansijskoj krizi, veliki gubici na berzi mogu pripisati nedovoljnom znanju učesnika o funkcionisanju institucija i tržišta hartija od vrijednosti. Zasigurno, sa ovim znanjem i iskustvom mnogi koji su se „zaigrali“  tokom euforije na berzi danas bi se drugačije ponašali. Veliki broj ljudi je skupo platio lekciju koja govori o tome da se na tržište kapitala ne „ulazi“ sa posuđenim novcem i kladioničarskim raspoloženjem.

Za razliku od većine zemalja u tranziciji, koje su „na vrat na nos“ izvršile privatizaciju, razvijene zemlje godinama nastoje da, osim zakonske zaštite, mnogo energije, novca i pažnje posvete preventivnom obrazovanju učesnika na finansijskim tržištima.

Mišljenje stručnjaka koji su od nastanka banjalučke berze uključeni u njeno funkcionisanje, je da bi se smanjila vjerovatnoća i posljedice ponašanja po obrascu koji se desio prije nekoliko godina, potrebno je, po uzoru na razvijene zemlje, uvesti već u školske udžbenike lekcije koje će obrađivati lične finansije. Ovakav način se odavno pokazao kao najjeftiniji i najefikasniji metod podizanja svijesti o ovom problemu. S tim u vezi, treba pozdraviti inicijativu banjalučke berze da se na ovaj način osavremeni škoski program.

U projektu banjalučke berze „virtuelna berza“ učestvuje oko pedeset škola iz Republike Srpske. Primjera radi, ako kroz taj proces 1.000 školaraca godišnje stekne osnovna znanja o funksionisanju kapitala, za pet godina biće 5.000 punoljetnih ljudi koji imaju izgrađenu osnovu za ponašanje na tržištu kapitala, odnosno razvijenu svijest o vođenju ličnih finasnija, ulaganju, štednji i osiguranju. To je značajan broj kada imamo u vidu činjenicu da su predmeti vezani za finansijske instrumente i berzansko poslovanje izučavani samo na završnim  godinama ekonomskih fakulteta. Osim Banjalučke berze, nijedna institucija nije organizovala seminare ili okrugle stolove namijenjene građanima, menadžerima privrednih društava i novinarima na teme vezane za hartije od vrijednosti.

U opis posla zaposlenih na berzi ne treba da ulazi učenje stanovništva, ali valjda je ovo specifično podneblje. Danas, deset godina nakon zavšetka privatizacije, mnogo ljudi ne zna gdje su „završili njihovi vaučeri“. Nevjerovatno je da se na računima profitabilnih akcionarskih društava u Republici Srpskoj, prema grubim procjenama, po osnovu dividende akcionara nakupio “uspavani” kapital u iznosu od oko 27 miliona KM. Samo u bilansima “Telekoma Srpske”, najprofitabilne kompanije u Republici Srpskoj, kao obaveza se vodi oko 20 miliona KM neisplaćenih dividendi. Taj novac nije moguće isplatiti zbog nepotpunih podataka o akcionarima. Radi se onima koji ne znaju da poseduju akcije “Telekoma” ili vjeruju da se radi o zanemarljivom novcu, ili su promijenili adresu, banku,... Na listi akcionara možda ima i onih koji su umrli, a nije sprovedena sudska rasprava.

Znajući sve to, potpuno suludo djeluje napor da onima koji ne brinu o svojoj i podoričnoj imovini pokazujete kako treba ulagati ili štediti. Zato, da bi se iskorijenile usađene negativne navike, mališane treba na vrijeme učiti kako da najbolje raspolažu novcem.

Snižen kreditni rejting BiH uzrokovaće povećanje kamata, smanjenje investicija i zaposlenosti

Na ovom blogu sam već spominjao Standard & Poor's, jednu od najuticjajnijih svjetskih agencija. Kao što mnogi već znaju, ova agencija je tokom sedmice snizila kreditni rejting Bosne i Hercegovine sa B+ na B, uz napomenu da su moguća i dalja sniženja. Razlog ovog sniženja je nestabilna politička situacija i neusvajanje državnog budžeta.

Sadašnja pozicija BiH znači da je ona zemlja sa spekulativnom kreditnom sposobnosti i da ima jako visok kreditni rizik. Otrpilike, nalazi se jednu stepenicu iznad kreditnog rizika koji označava “smeće”. Komparacije radi, BiH ima kreditni rizik kao Kamboža i Honduras, a sve zemlje iz regiona, osim Grčke, su bolje rangirne od BiH.

Stručnjaci se slažu  da će sniženje kreditnog rejtinga BiH  imati teške posljedice po BiH. Zasigurno, ovo sniženje kreditnog rejtinga će izazvati smanjenje (ionako minornog) iznosa stranih investicija, ali i rast bankarskih kamata za pravna i fizička lica, odnosno za privredu i građane BiH. Uz to, stopa po kojoj se BiH može zadužiti će da poraste, kao i kamate na obveznice koje bi BiH emitovala. Ovo će da se desi jer će, laički rečeno, novac koji banke iz BiH dobijaju biti skuplji. 

Dakle, cijena stranog kapitala za naše tržište će porasti, što će vjerovatno usporiti investicioni ciklus. To je samo po sebi dovoljan razlog da se strani investitori uzdrže ili odreknu od ulaganja u našu zemlju.

Šta prosječan građanin BiH može da uradi po ovom pitanju? Nažalost, ne mnogo. Osim što treba da ima u vidu činjenicu iz  naslova možda bi mogao da bolje razmisli kad bude glasao sljedećim izborima. Da ponovim, ovo smanjenje je posljedica nestabilne političke situacije i neusvajanja budžeta. Ako bi nas drugi političari odveli u još goru situaciju onda ovima svaka čast!

Ante Marković

Posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća/premijer SFRJ Ante Marković, poznat i kao reformator koji je krajem 1989. godine pokrenuo ambiciozan program ekonomskih reformi, ostaće upamćen kao jedan od najpopularnijih političara na ovim prostorima. Ostavku je podnio 20. decembra 1991. godine i od tada je uglavnom živio na relaciji Beč-Sarajevo i bavio se konsultantskim poslovima za velike kompanije i vlade. Između ostalih, savjetovao je i Vladu Republike Makedonije.
Stručna javnost smatra da Ante Marković nije bio šarlatan, već da je nesumnjivo posjedovao veliko znanje iz ekonomije što mu je omogućilo da vuče poteze koji će ga dovesti daleko ispred njegovih savremenika. Zbog započetih (i, nažalost, nikad stvarno završenih) reformi, koje su kao posljedicu oporavka od hiperinflacije imale tek privremeni rast standarda za vrijeme njegovog mandata, u narodu se stvorila skoro urbana legenda o „vremenu Ante Markovića". Marković je za dvije godine stabilizovao jugoslovenski dinar (uveo fiksni kurs dinara prema njemačkoj marki u odnosu 1:7), smanjio inflaciju i počeo privatizaciju podjelom akcija preduzeća radnicima. Ubijeđen sam da bi i danas, ako biste tražili od ljudi da uporede „ono“ i „ovo“ vrijeme, velika većina potvrdila da je samo u „ono doba“ imala „plate od po nekoliko hiljada maraka“ i putovala „svuda sa crvenim pasošem“. Kad se o SFRJ povede riječ, uz priče o uspjesima sportista bivše nam zemlje, najviše volim da slušam ljude kako se sa sjetom sjećaju tog vremena.

Većina studenata ekonomije sjeća se da je već na prvim predavanjima upoređivala lančane indekse zavoda za statistiku. Ovi indeksi pokazuju kretanje realnih plata u svim zemljama SFRJ. Kao polazna osnova uzeta je plata iz 1953. godine kao baza 100. Posmatrajući ove indekse, jasno je da su građani Srbije 1989. zaista imali visoku prosečnu realnu platu - indeks 317,6. Sljedeće godine indeks realne plate spustio se na nivo iz 1988. kad je iznosio je 247,7. Međutim, posmatrajući čitav period nakon Drugog svjetskog rata, građani Srbije najveću platu imali su 1979. godine. Tad je posmatrani indeks iznosio 352,5. Međutim, veću platu nego u vrijeme Markovića građani su imali samo još 1976., 1977. i 1978. godine.

Na blogu Tržišno rešenje, s pravom porede, Avramovića i Markovića. Daću sebi slobodu da prekopiram tekst sa njihovog bloga:

"Slična stvar se dogodila i 1994. sa Avramovićem, gde je zaustavljanje hiperinflacije monetarnom reformom opet izazvalo nagli porast standarda. Ali ove stvari nisu bile posebno teorijski ili tehnički zahtvene. Za njih nisu potrebni ekonomski čarobnjaci nego politička volja. Marković, kao i Avramović, iako su obojica retki nesumnjivo pozitivni karakteri sa bilo kakvim učešćem u vlasti 1990-ih, nisu imali čarobni štapić ili vanzemaljsko znanje, nego pre svega politički mandat da sprovedu relativno jednostavnu monetarnu reformu..."

Ko ima vremena neka pročita i ostatak teksta. Sjajan je, kao i čitav blog.

 Pobogu, zašto Marković nije ostao premijer kad je bio tako popularan i zašto se država raspala?

Jednostavno je to - Antu Markovića nazivali su novim i modernim političarem, nije bio nacionalista već se zalagao za održavanje Jugoslavije i ekonomski napredak zemlje. Za njegov mandat vezan je i mit o „četiri milijarde dolara“. Naime, upravo u doba kada se u Jugoslaviji mogao „namirisati rat“, tadašnja Evropska zajednica navodno je nudila četiri milijarde dolara SFRJ, odmah i bez ikakvih političkih uslova, samo da se država ne raspadne. U istinitost ove vijesti, nažalost, nikad nismo mogli da se uvjerimo jer su u to doba već zakucavani posljednji ekseri u mrtvački kovčeg SFRJ.

Za Markovićeve ideje bilo je već kasno. Zemlju je ubrzo zahvatio krvavi rat čije posljedice i danas osjećamo. Najveći apsurd predstavlja činjenica da se zemlja još „još nije ni ohladila“, a lideri novonastalih državica pričali su o ulasku u novu (Evopsku) uniju. Uniju u kojoj sve zemlje nastale raspadom SFRJ treba da jednog dana budu bez granica, pod istom zastavom i da koriste istu valutu.

Političari uđu u sportski klub, a država ga sponzoriše

Uvijek mi je bilo interesantan način biranja organa upravljanja i organizacije u sportskim klubovima. Posebno interesantan mi je taj koncept i pravilnici povezani sa njim u regiji.
Izgleda da u tom procesu najviše udjela ima-politika. Neobično je kako se nađe način za prelijevanje novca poreskih obveznika ili dobiti javnih privrednih društava.
Možda u tome treba tražiti odgovor na pitanje zašto klubovi iz regije takmičenja završavaju u ranim fazama svih takmičenja.
Ko ima vremena neka preleti komentare na povezan članak iz Blica. Neki od komentara su bolni za čitanje. Jedan od njih mi je posebno "upao u oči": "... profit treba da se ulaže u projekte društvene odgovornosti, a teško da bi se sponzorisanje kluba partijskog prijatelja moglo svrstati u to...".

Do parkinga preko berze

Učestvujem u saobraćaju kao vozač, pješak i biciklista i ubijeđen sam da Banjaluci na mnogo mjesta nedostaju šire ulice, parking mjesta i javne garaže.Prvi korak u rješavanju ovih problema može biti odluka gradskih vlasti o emisiji obveznica.

Podsjećam da Banjaluka već ima iskustva sa emisijom obveznica. Naime, 2008. godine godine grad je emitovao obveznice u visini od sedam miliona KM. Kamata stopa od 5,75 odsto na ostatak glavnice isplaćivana je svakih šest mjeseci. Od novca prikupljenog ovom emisijiom finansiran je projekat izgradnje mosta preko Vrbasa kod fabrike "Incel. Period vraćanja ovog novca je bio tri godine, tako da su ove obveznice, još ljetos, delistirane.

Kada se stave u odnos promet svih obveznica i ukupan promet na Banjalučkoj berzi vidi se da obveznice čine sve važniji tržišni materijal. U poređenju sa rizikom ulaganja u akcije, obveznice su manje rizične. Prema tome, za očekivati je da će još rasti interes za ovakav vid ulaganja i prikupljanja sredstava. U tom slučaju tržište kapitala bi ojačalo jednu od funkcija postojanja-alokaciju kapitala. Budući da još ne postoji razvijeno tržište novca to je način da višak novca iz štednje ili sa drugih pozicija lakše pređe kod onih kojima je potreban za izvođenje raznih projekata, a kupci obveznica će da ostvare profit u vidu kamate na posuđena sredstva.
Prosječna kamatna stopa na, do sada emitovane, municipalne obveznice u RS iznosi između pet i 6,75 odsto. Ako bi Banjaluka emitovala obveznice sa kamatnom stopom u tom rasponu kupci tih obveznica bi dobijali veći prinos nego na oročenu štednju. U tom slučaju ima smisla pretpostavka da će i institucionalni investitori poput najzjačanijih učesnika na tržištu kapitala Republike Srpske, IRB RS-e, PREF-a, investicionih fondova i banaka “izaći” iz pozicija koje nose manji prinos i kupiti te obveznice.

O kakvom potencijalu za ulaganje se radi govori i podatak da zatvoreni investicioni fondovi na banjalučkoj berzi upravljaju imovinom od gotovo 384 miliona KM. Od toga 352,11 miliona drže u akcijama, 6,88 miliona u obveznicama, 17,37 miliona u depozitima i plasmanima, 5,15 miliona u gotovini, oko 1,51 miliona u nekretninama i 630 hiljada u drugim hartijama.
Barijere za ulaganje u obveznice su strah uzrokovan nespremnošću i nedovoljnom edukacijom učesnika na tržištu, ali i drugi problemi u poslovanju investitora. Na primjer, osiguravajuća društva su, po teoriji, uz društva za upravljanje investionim fondovima i banke najznačajni institucionalni investitori. Međutim, osiguravajuća društva kod nas nemaju zaposlene investicione menadžere koji bi analizirali prednosti i nedostatke ulaganja u obveznice. Među osiguravajućim kućama Grawe osiguranje je najsvjetliji primjer ponašanja na tržištu kapitala i značajan kupac municipalnih obveznica. Nažalost, osiguravajuća društva u RS muče mnogo veći problemi od ulaganja viška novca.
Recimo da Banja Luka javnosti prezentuje projekat, za nove parkinge, javne graže ili sanaciju ulica, vrijedan deset miliona maraka. Do novca može da dođe izdavanjem obveznica.
Bilo koja kombinacija isplate sa periodom otplate u rasponu od pet do 15 godina, sa kamatom između 5,5 i 6,75 odsto godišnje i polugodišnjom isplatom ne daje godišnju otplatu veću od 2,4 miliona KM. To je, otprilike, bio iznos godišnje otplate tokom prošle emisije. Zakonski prag dozvoljenog zaduživanja opština je 18 odsto od ostvarenih prihoda koja prethodi godini zaduženja. Prema tome, čak i da dođe do dramatičnog smanjenja budžeta, otplata duga po obveznicama neće biti ugrožena.
Emisije municipalnih obveznica uspjele su najviše zahvaljujući IRB. No, za obveznice sve veći interes pokazuju PREF, osiguravajuće kuće, banke i drugi institucinalni investitori, ali i manji-oprezniji investitori. Argument za ovu tvrdnju je činjenica da su sve obveznice koje je nedavno emitovala opština Zvornik kupljene, a da IRB RS nije kupila nijednu.
Dakle, postoje volja, prostor, potreba i interes(i) za izdavanje municipalnih obveznica.

I ja ustupam (medijski) prostor #ustupamoprostor

Oduševljen idejom i podstaknut željom da i ja dam svoj mali doprinos ovoj akciji prenosim post sa bloga čuvene blogerke Mahlat:
Ivan Ćosić je, podstaknut Draganinim tekstom napisao: “Hajde mi da na svojim blogovima “damo svoj medijski prostor” društveno odgovornim reklamama. I to stvarno, za sve naše čitaoce, da ne čekamo od Komercijalne banke (ili bilo koga drugog) da ustupaju svoj prostor na TV-u već da mi svoj prostor na Internetu ustupimo ovim sjajnim kampanjama.”
I tako je nastalo #ustupamoprostor
Ovo sam kopirala od Miloja Sekulića, da ne objašnjavam i ja.
Bilo bi dobro da pročitate i post Istoka Pavlovića.
Društvena odgovornost se ne reklamira – Miloje Sekulić
Ha’jte drugovi i drugarice blogeri u akciju."
I drugi blogeri su se pridružili akciji. Navešću samo neke: Saša Jovanović, Peđa Milićević, Dragan Varagić,...

Stop trgovini decom

Kampanja organizacije Astra -- Anti Trafficking Action

maliVEliki ljudi

Kampanja organizacije maliVEliki ljudi

Bolje da znaš

Kampanja projekta Podrška u borbi protiv HIV/AIDS-a

Ujedinjeni protiv droge

Kampanja Ujedinjeni protiv droge

Osobe u razvoju

Kampanja organizacije Deèje srce


Bitka za bebe
Kampanja Bitka za bebe

Licemjerno rangiranje

Ovaj tekst je trebao da bude objavljen ljetos u jednom časopisu, ali su planove poremetili godišnji odmori i još neke zafrkancije tako da do sada nije vidio svjetlo dana. Niko nije kriv. Nema ljutnje. Prosto, desili su se određeni, nevažni, nesporazumi. Mislim da je tekst interesantan pa ću ga postaviti na blog ovom prilikom.

Zadatak rejting agencije je da, na osnovu analize i procjene, utvrdi sposobnost nekog emitenta hartija od vrijednosti da izvršava svoje obaveze. S tim ciljem rejting agencije određuju nečiji kreditni rejting kako bi investitori ili kreditori lakše donijeli odluke o svojim akcijama.

Najpoznatije međunarodne agencije za kreditni rejting su Moody's Investors Service, Standard & Poor's i Fitch. Ove agencije imaju, prema kriterijima kreditne sposobnosti i kreditnog rizika, nekoliko vrsta oznaka rejtinga. Oznake se označavaju slovima i u okviru svake kategorije postoje nivoi rejtinga. Pri određivanju nivoa, agencija Moody's Investors Service za označavanje nivoa rejtinga koristi brojeve, a Standard & Poor'ss i Fitch koriste „+“ ili „-“. U zavisnosti od razvoja događaja, agencije mogu dati pozitivna, stabilna, negativna i promjenjiva očekivanja. Ocjene ispod BBB/Baa se ne smataraju investicionim već špekulativnim nivoom i često se označavaju kao „junk“ (smeće).

Moody's Investors Service		Standard &Poor's		Fitch		Kratak opis kategorije rejtinga
Investicioni nivo
Dugi rok	Kratak rok	Dugi rok	Kratak rok	Dugi rok	Kratak rok
Aaa	P-1	AAA	A-1+	AAA	F1+	Najbolja kreditna sposobnost, minimalan kreditni rizik. Izuzetno jak kapacitet za izmirivanje obaveza.
Aa1		AA+		AA+		Visoka kreditna sposobnost, veoma nizak kreditni rizik.
Aa2		AA		AA
Aa3		AA-		AA-
A1		A+	A-1	A+	F1	Srednjevisoka kreditna sposobnost, nizak kreditni rizik. Snažna sposobnost da se ispune obveze, ali je dužnik nešto više osjetljiv na promjene.
A2		A		A
A3	P-2	A-	A-2	A-	F2
Baa1		BBB+		BBB+		Srednja kreditna sposobnost, umjeren kreditni rizik.
Baa2	P-3	BBB	A-3	BBB	F3
Baa3		BBB-		BBB-
Ba1	-	BB+	B	BB+	B	Kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan kreditni rizik.
Ba2		BB		BB
Ba3		BB-		BB-
B1		B+		B+		Spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik
B2		B		B
B3		B-		B-
Caa1		CCC+	C	CCC	C	Loša kreditna sposobnost, veoma visok kreditni rizik.
Caa2		CCC
Caa3		CCC-
Ca		CC				Visokospekulativna kreditna sposobnost, izvjesno neizvršavanje obaveza. "In default" - bankrot.
C		C
		D	-	DDD	-
				DDD
				D

Tabela 1 – Pregled oznaka rejtinga

Ministarstvo finansija i trezora BiH je u ime Bosne i Hercegovine ugovorilo praćenje kreditnog rejtinga BiH sa dvije međunarodne rejting agencije Moody's Investors Service i Standard &Poor's. Agencija Moody's Investors Service angažovana je 2003. godine. Već 2004. godine Bosna i Hercegovina dobila svoj prvi kreditni rejting. Agencija Standard &Poors angažovana je 2008. godine, i krajem te godine je dodijelila rejting BiH. Ljudi iz ovih agencija kontinuirano prate stanje u Bosni i Hercegovini i najmanje jednom godišnje dolaze u misiju kako bi u razgovorima s zvaničnicima i predstavnicima institucija i entiteta u BiH, ali i predstavnicima međunarodne zajednice stekli potpunu sliku o stanju i perspektivama u BiH.

Agencija Moody's Investors Service				Agencija Standard & Poor's
Rejting	Datum	Aktivnost		Rejting	Datum	Aktivnost
B2/negativni izgledi	16. 5. 2011.	izgled izmijenjen		B+/negativni izgledi	28. 7. 2011.	izgled izmijenjen
B2/stabilni izgledi	17. 5. 2006.	povećan rejting		B+/stabilni izgledi	8. 12. 2009.	potvrđen rejting
B3/pozitivni izgledi	29. 3. 2004.	dodijeljen rejting		B+/stabilni izgledi	22. 12. 2008.	dodijeljen rejting

Tabela 2 – Istorija rejtinga BiH

Kao rezultat svojih analiza, agencija Standard &Poor's je 28. jula objavila da izmijenila Bosni i Hercegovini izgled sa stabilnog na negativan izgled kreditnog rejtinga „B+". Agencija Moody's Investors Service izmijenila je Bosni i Hercegovini izgled sa stabilnog na negativan izgled kreditnog rejtinga „B2" još 16. maja.

Ove promjene prognoze uzrokovane procjenom agencija da će „vjerovatno doći do sniženja rejtinga BiH ukoliko politička klima nastavi negativno da utiče na upravljanje javnim sektorom i na zaduženost države“. U saopštenju se navodi da kako BiH, ni devet mjeseci nakon opštih izbora nema vladu na državnom nivou, ta situacija bi mogla "ugroziti usvajanje budžeta za 2011. godinu, kao i okvirni fiskalni dogovor za period između 2012. i 2014, na kojem će se bazirati budući budžeti“. U istom saopštenju agencije su potvrdile ocjenu kratkoročnog rejtinga Bosne i Hercegovine od B.

Prema ocjenama agencija, među zemljama u regionu, Bosna i Hercegovina ima bolji rejting samo od Makedonije, Srbije i Grčke.

Država	Moody's Investors Service	Standard &Poor's*/Fitch
Slovenija	Aa2/stabilan	AA/negativan
Bugarska	Baa2/stabilan	BBB/stabilan
Mađarska	Baa3/negativan	BBB-/negativan
Rumunija	Baa3/stabilan	BB+/stabilan
Hrvatska	Baa3/stabilan	BBB-/negativan
Crna Gora	Ba3/stabilan	BB/negativan
Albanija	B1/stabilan	B+/stabilan
Bosna i Hercegovina	B2/negativan	B+/negativan
Makedonija	-	BB/stabilan
Srbija	-	BB/stabilan
Grčka	Ca/promjenjiv	CC/negativan

Tabela 3 – Kreditni rejting zamalja u regionu

Nakon, uglavnom opravdanog, smanjivanja kreditnog rejtinga evropskim zemljama dogodilo se nešto doskoro nesamislivo. Po prvi put od 1917. godine smanjen je i američki kreditni rejting. Agencija Standard &Poor's je spustila kreditni rejting najvećoj svjetskoj ekonomiji sa AAA na AA+. Prvi dan trgovanja nakon tog smanjenja najvažniji indeksi na američkim berzama su pali između četiri i šest posto.

Iako bi ova odluka S&P-a mogla gurnuti američku ekonomiju, ali i čitav svijet, u novu u recesiju, niko ne može da se otme utisku da je američki kreditni rejting odavno trebao biti doveden u pitanje.

Prije svega, već dugo se čuju oštre kritike na rad ovih agencija zbog smanjivanja rejtinga PIGS zamalja (Portugalija, Irska, Grčka i Španija) i zagovaraju se reforme finansijskog sistema po kojem bi rejting agencije imale manji uticaj. Zapravo, najčešća kritika se odnosi na dvostuke aršine triju vodećih agencija za kreditni rejting po pitanju rejtiga SAD-a i drugih zemalja.

Treba imati u vidu da se pri procjeni kreditnog rejtinga ne posmatra samo ukupni iznos duga, već i dinamika rasta zaduženja i vladine mjere u kontrolisanju i saniranju duga. Većina ekonomskih analitičara se slaže da je dug zemlja sa periferije evrozone prešao prag održivosti, ali da se ne može poreći da vlade ovih zemalja nastoje da poprave stanje sproveđenjem bolnih i nepopularnih reformi. U prilog toj tvrdnji idu i česti masovni protesti u Grčkoj. Bez sumnje, vlade ovih zemalja su spremne da povuku poteze koji ih mogu koštati (ne)uspjeha na sljedećim izborima. Ruku na srce, čini se da su te mjere došle prekasno i da se insistira na pogrešnim stvarima jer smanjenje državne potrošnje tokom recesije samo produbljuje smanjenje BDP-a i zaposlenosti što može da generiše još veću krizu.

Međutim, „bode oči“ činjenica da „jake zemlje“ Evrope i SAD-a već godinama povećavaju dugove, a agencije uporno ignorišu teškoće oko dogovora za saniranje dugova. Konkretno, dogovor između demokrata i republikanaca je postignut postignut uz tešku mugu iako su SAD-e bile na rubu nove recesije.

Uz takvo stanje u SAD-u, s pravom se poteže pitanje zašto je S&Pili Moody's nisu ranije snizili američki kreditni rejting. Da li se američke agencije za kreditni rejting vode profesionalizmom, patriotizmom ili nečim trećim?

Dvostruki aršini nisu jedina nedosljednost u radu agencija za kreditni rejting. Do prije četrdesetak godina investitori koji su htjeli nepristrasne informacije o bonitetu emitenata hartija od vrijednosti plaćali su agencije su rejting agencije za njihov rad. Od tada su "Big Three" agencije (S&P, Moody 's, i Fitch) počele primati uplate od strane emitenata koje su ocjenjivali. Logično, ovakav potez podstakao je optužbe da se te ocjene ne mogu više uzeti kao nepristrasne. Od tada raste zabrinutost da emitenti i države zapravo „kupuju“ ocjene agencija kako bi privukli investitore. Upravo ove „kupovine“ navode se kao jedan od najvećih uzroka posljednje hipotekarne krize.

U svojoj kolumni u New York Timesu, nobelovac Pol Krugman je ukazao na nedostatak kredibiliteta rejting agencija. Optužio ih da su posljednju krizu generisale upravo svojim bahatim ponašanjem. Podsjetio je da kako ove agencije nisu prepoznale razne probleme i da su banku Lehman Brothers mjesec dana pred bankrot, nagrađivali s visokim rejtingom.

Ovakvo ponašanje rejting agencija tokom posljednjih godina podsjeća na ponašanje starih bokserkih trenera koji šetaju po dvorani te oštro, ali ne bez razloga, kritikuju formu i ponašanje svih prisutnih boksera i sugerišu mjere za popravku njihove forme, ali se zbog poštovanja, straha ili nekog trećeg razloga ustručavaju da ukažu na, svima poznate, propuste u radu, moralno i fizički posrnulog, kontraverznog, bivšeg šampiona.