четвртак, 14. октобар 2010.

Obveznice grade infrastrukturu


U aprilu 2007. godine usvojen je Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske, kojim je omogućeno da se gradovi i opštine u Republici Srpskoj, uz saglasnost ministarstva finansija mogu zadužiti emisijom obveznica.
Prva lokalna zajednica koja je prepoznala priliku da kroz zaduženje emisijom municipalnih obveznica prikupi sredstva za realizaciju nekog projekta je opština Laktaši. Odbornici Skupštine opštine Laktaši usvojili su Odluku o prvoj emisiji obveznica ukupne vrijednosti 10.000.000 KM s ciljem da se prikupljenim sredstvima finansira izgradnja sportske dvorane. Emisijom ovih obvezna započela je nova era u razvoju finansijskog tržišta Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, jer su primjer Laktaša pratili grad Banja Luka te opštine Gradiška, Šamac, Bijeljina, Kotor Varoš, Istočni Stari Grad, Srbac i Lopare. Ukupna vrijednost ovih obveznica je 46,2175 miliona KM.
Municipalne obveznice izdaju organi lokalne samouprave, gradovi, opštine ili druge lokalne zajednice s ciljem da brzo dođu do sredstva za pokrivanje tekućeg budžetskog deficita, izgradnju kapaciteta za proizvodnju i distribuciju toplotne energije, unapređenje vodosnabdjevanja, izgradnje puteva, sportsko-rekreacionih centara, škola ili za finansiranje sličnih projekata po povoljnijim uslovima nego da se kreditno zadužuju kod banaka. Na ovaj način se stvaraju uslovi za brži razvoj realnog sektora povećava se standard življenja na lokalnom nivou.
Kupci obveznica ostvaruju pravo na isplatu glavnice i pripadajućih kamata. Kamate se najčešće isplaćuju polugodišnje, dok glavnica može da bude isplaćena po po dospjeću ili periodično, zajedno sa kamatama. Prosječna kamatna stopa koju nose obvaznice opština Republike Srpske je viša od 6 posto,a prema pomenutom zakonu prag dozvoljenog zaduživanja opština iznosi 18 posto opštinskog budžeta, tako da kupci obveznica nemaju razloga da brinu da će otplata duga i kamata doći u pitanje.
Ovi razlozi naveli su mnoge ulagače, ali i potencijalne emitente da bolje razmotre mogućnosti koje nudi trgovina ovim obveznicama.
Opštine su na ovaj način u prilici da same diktiraju uslove svog zaduženja, u smislu načina rasporeda sredstava za realizaciju projekata, odabira visine kamatne stope i dužine odnosno načina vraćanja pozajmljenih sredstava. Zbog transparentnosti čitavog procesa emisije obveznica opština-emitent se tokom i nakon emisije obveznica nalazi u fokusu pažnje javnosti i na taj način lokalna vlast je u prilici da istakne razlike u odnosu na druge lokalne samouprave. Naime, prije početka emisije obveznica emitenti, posredstom medija i agenta emisije, upoznaju potencijalne investitore i širu javnost sa iznosom i načinom otplate duga kao i o načinu realizacije i koristi od projekta za koji se prikupljaju sredstva sredstava.
Dobar primer iz regije da se obveznicama lokalne samouprave može unaprijediti razvoj lokalnih zajednica su Hrvatska i Crna Gora. Trenutno su na Zagrebačkoj berzi listirane municipalne obveznice osam emitenata, a na berzi u Podgorici mogućnost emitovanja obveznica do sada iskoristilo već petnaest lokalnih zajednica.
Na Beogradskoj berzi trenutno nema municipalnih obveznica, ali neke opštine su odavno izrazile interesovanje za prikupljanje sredstava putem emisije obveznica. Interesantno je da je Grad Beograd zapravo ima iskustva u emitovanju obveznica. Emisija municipalnih obveznica nominalne vrijednosti 16,4 miliona američkih dolara, sa rokom dospjeća od sedam godina, izvršena je još 1977. godine za potrebe završetka „Sava centra“. Garant te emisije bila je Beogradska banka, a pokrovitelji su bile su čak četiri inostrane banke.
Emisije opštinskih obveznica u Republici Srpskoj su uspjele najviše zahvaljujući Investiciono-razvojnoj banci RS. Međutim, sigurno da je daljim emisijama kvalitetnih opštinskih obveznica treba očekivati veće interesovanje drugih institucionalnih investitora, prije svega investicionih fondova i osiguravajućih društava, a i investitori koji imaju veću averziju prema riziku će biti u prilici da se upoznaju sa funkcionisanjem tržišta kapitala. Na taj način bi i naše tržište kapitala potvrdilo svoju osnovnu ulogu i tako postalo generator ukupnog ekonomskog razvoja Republike Srpske jer bi omogućavalo prikupljanje i alokaciju sredstva.
Primjer:
Ulagač koji je iskoristio priliku da za 1.000 KM pri emisiji kupi 10 obveznica opštine Banja Luka (oznaka na berzi:BLMI-O-A) prema otplatnom planu svakih pola godina dobija 166,67 KM glavnice uvećanih za kamatu na ostatak glavnice po kamatnoj stopi od 5,75 posto godišnje na ostatak glavnice. Nakon prvih pola godine držanja tih deset obveznica ulagač je dobio 166,67 KM i još 28,75 KM na ime kamata. Nakon sljedećih pola godine dobio je još 166,67 KM, ali ovaj put kamata se računa na ostatak glavnice, koja iznosi 833,33 KM te je ulagač iz primjera na ime kamate primio 23,96 KM. Nakon trećeg polugodišta ostalo je još pola ukupne glavnice te je i kamata manja i iznosi 19,17 KM, i tako redom dok se, prema otplatnom planu, ne isplate sve obaveze emitenta prema vlasnicima obveznica.

Trezorski zapisi


Nema barijera da se Republika Srpska još aktivnije uključi u razvoj tržišta kapitala. Prema trenutnoj zakonskoj regulativi može da emituje trezorske zapise u visini od oko 60 miliona u toku jedne godine.
Trezorski zapisi su kratkoročne hartije od vrednosti, čija naplata pristiže poslije 30, 90, 180 ili 360 dana, koje najčešće zbog prevazilaženja budžetskih poteškoća emituje država ili njen entitet. Upis trezorskih zapisa se vrši na aukcijama na kojima se oni prodaju uz diskont, a cena se menja pri kasnijim trgovinama. Budući da se emituju na kratak rok i da za njih garantuje država prinosi na trazorske zapise nisu mnogo visoki, ali su sigurni te bi se pojavljivanju ovog instrumenta obradovale domaće brokerske kuće, banke, osiguravajuća društva, investicioni fondovi i novoformirani penzioni rezervni fond.
Trenutno, zbog nedostatka adekvatnih finansijskih instrumenata na domaćem tržištu osiguravajuća društva nemaju gde da ulože kratkoročno raspoloživi novac, a banke na računima kod CBBiH drže preko milijardu KM iznad obaveznih rezervi, pri čemu ostvaruju minimalne prinose po osnovu kamate.
Osim što bi njihova emisija donela osveženje i dinamiku na domaćem tržištu kapitala, sredstva prikupljena na ovaj način bi se mogla iskoristiti za subvencionisanje poljoprivrednih proizvođača, finansiranje robnih rezervi, a jedan dio ovih sredstava bi se vratio u budžet po osnovu plaćanja PDV-a i drugih poreza.