Uzaludni napori

U Republici Srpskoj u toku je više od 230 stečajnih postupaka. U ambijentu, u kojem mnoga privredna društava zbog prijeteće nesposobnosti za plaćanje ili prezaduženosti strepe za svoj opstanak, nije na odmet spomenuti “ljekove”, koje je za ove (ne)prilike predvidio Zakon o stečajnom postupku.
Stečajni postupak se otvara kad su obaveze dužnika veće od imovine, zbog namirenja povjerilaca unovčenjem dužnikove imovine i srazmjernom raspodjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.
Povjerioci zbog dužine, neizvesnosti ishoda stečajnog postupka i načina unovčenja imovine dužnika priželjkuju reorganizaciju, očekujući brzu isplatu svih svojih potraživanja. Međutim reorganizacija, kojom bi se uredilo dalje poslovanje i odnosi dužnika prema povjeriocima, jeste poželjan, ali najmanje vjerovatan ishod stečajnog postupka dužnika.
Uz saglasnost povjerilaca, dužniku se može omogućiti da: zadrži svu ili deo imovine za nastavak poslovanja, prenese imovinu na druga lica, proda ili raspodjeli imovinu, pretvori potraživanja povjerilaca u uloge, smanji ili odgodi isplatu obaveza ili obaveze pretvoriti u kredit. Moguće je da se dužnik spoji sa drugim subjektima ili da emituje nove akcije.
Nažalost, dosadašnja praksa je pokazala da se ovim merama agonija produžava, a stečajna masa se uzalud troši, jer je za revitalizaciju poslovanja osim saglasnosti povjerilca uglavnom potrebno obezbjediti jaku finansijsku inekciju u vidu gotovine.