Na, nedavno održanoj, konferenciji Banjalučke berze poseban naglasak stavljen je na važnost zaštite i edukacije svih učesnika na tržištu kapitala. Osim zakonske zaštite više pažnje treba posvetiti preventivnoj edukaciji malih akcionara. Do većine njih, obično iz „pete ruke”, stižu vesti o neverovatnim dobicima poznanika na berzi. Nestripljivi, a bez iskustva u ulaganju, požure da kupe hartije, makar se zadužili, jer se cene hartija koje oni favorizuju i broj novih ulagača svakim danom povećavaju. Medijska propraćenost aktivnosti na tržištu i početni, nerealizovani, dobici im jačaju iluziju da su „odigrali na sigurno”.
Nedugo posle prvih kupovina, needukovanih novih malih ulagača veliki i racionalni investitori povlače ogroman kapital stvarajući višak ponude akcija nad tražnjom. Tada počinje pad koji menja raspoloženje na tržištu.
Poznato je da ulagače mnogo snažnije pogađa gubitak vrednosti imovine nego što ih raduje njen rast. U šoku, gledajući kako se vrednost njihove imovine smanjuje, dokupljuju još akcija jer “znaju” da te akcije vrede više. Kako sredstava nestaju, a akcije usled objava loših vesti dalje gube na vrednosti, tako sve više cene tradicionalni oblik štednje ubeđeni kako su „prevareni” jer su im “tamo neki“ skupo prodali “bezvredne” akcije.
Tek tada poneki spoznaju da treba ulagati oprezno, u hartije sa jasnom i dugoročnom perspektivom za koje je studiozna analiza pokazala da su potcenjene.
Tek tada poneki spoznaju da treba ulagati oprezno, u hartije sa jasnom i dugoročnom perspektivom za koje je studiozna analiza pokazala da su potcenjene.