Inicijalna javna ponuda (IPO)

Male porodične ili ortačke kompanije se tokom razvoja sreću sa potrebom prikupljanja novih sredstava za potrebe širenja proizvodnje, istraživanja ili osvajanja novih tržišta, izmirenja zaduženosti, diversifikovanja poslovanja, kupovine novih postrojenja ili opreme.
Inicijalna javna ponuda (eng. initial public offering - IPO) je način da takve kompanije dođu do sredstava na način da povećaju svoju vrijednost, prošire vlasničku strukturu i izađu u javnost emisijom akcija. Za IPO po pravilu su najviše zainteresovani: menadžment firme, njeni radnici i dobavljači jer su najbolje upoznati sa uslugama ili proizvodima, tržištem i imidžom kompanije.

Završetkom prve inicijalne javne ponude u Bosni i Hercegovini, kompanije “Fratello Trade” a.d. Banja Luka, tržište kapitala pokazalo je da može vršiti svoju osnovnu funkciju - prikupljanja kapitala. Iako u međuvremenu nije bilo inicijalnih javnih ponuda, sigurno je da postoji interes određenih privatnih firmi za finansiranjem i razvoj poslovanja na ovaj način.

Veliki psihološki problem za postojeće vlasnike je gubljenje apsolutne kontrole i mogućnosti samostalnog upravljanja u njihovoj kompaniji.

Pitanje koje se samo nameće, a na koje postojeći vlasnici kompanija treba da odgovore jeste: Da li su zarad stvaranja većeg profita spremni da se odreknu dela vlasništva nad kompanijom?

Manje loše nego prethodne godine

Prošle godine na Banjalučkoj berzi promet je pao za 34 odsto, indeksi se nisu oporavili još od udara iz 2007. godine, nekoliko brokerskih kuća i jedno društvo za upravljanje investicionim fondovima su zatvoreni.

Vrijednost akcija kompanija na Sarajevskoj i Banjalučkoj berzi, izražene kroz indekse SASX-10 i BIRS, u prosjeku su izgubile 13,9 odnosno 3,5 odsto. Komparacije radi, glavni indeksi na podgoričkim berzama NEX i Montenegro su rasli 41,7 odnosno 31,2 odsto. Slijede ih indeks Makedonske berze MBI10 sa rastom od 31 odsto, beogradski BELEX15 sa 21,5 odsto, hrvatski CROBEX sa 13 odsto i slovenački SBI20 sa 11,4 odsto.

No, nije sve crno. Stvoren je zajednički indeks Banjalučke i Sarajevske berze, kroz javne ponude akcija i obveznica na berzi je prikupljeno preko 30 miliona KM svježeg kapitala. Formirano je tržište obveznica: različitih emitenata, kamatnih stopa i anuitetnih planova i na taj način stvoreni su uslovi za ulaganje za investitore koji imaju veću averziju prema riziku. Objavljene su prve informacije i preporuke vezane za kompanije sa berze na vodećem svetskom finansijskom servisu "Bloomberg". Berza je uvela FIX protokol i u toku je proces uvezivanja u projekat X-net sa Atinskom berzom.

U toku ove godine možemo očekivati odgovore na pitanja: Da li su akcije u Bosni i Hercegovini podcenjene u odnosu na susedne zemlje? Zašto su inostrani investitori izgubili interes za ulaganje u finansijske instrumente na našem tržištu?

Obveznice kao osvježenje

Imajući u vidu ostvaren promet tokom 2009. godine očigledno je da su obveznice postale važan tržišni materijal na Banjalučkoj berzi. Zbog manjeg rizika nego kod ulaganja u akcije, treba očekivati da će interes ovakav vid ulaganja još rasti.

Većina trgovaca vodila se klasičnim principima investiranja na berzi-zaradom, ali i željom da izmire ranije poreske obaveze. Namjera Vlade je emitovanjem obveznica rešiti više problema: izmiriti dug nastao po osnovu ratne štete, dug prema dobavljačima i dug prema starim deviznim štedišama. Čini se da u oni koji državi nisu plaćali porez do kraja 2007. najbolje prošli jer su imali priliku da izmire svoje obaveze za malo više od trećine iznosa duga i to bez ikakvih kamata.
Kao alternativnu opciju država je imala na raspolaganju blokadu računa svim dužnicima. Tada bi mnoga preduzeća proglasila bankrot, radnike otpustila a državi stvorila još veći problem. Ovako su vlasnici obveznica unovčili obveznice, poreski dužnici očistili bilanse i olakšali uslove za poslovanje ili zaduživanje u budućnosti, povećana je likvidnost na berzi a stvorena je baza za buduće kvalitetnije ulaganje institucionalnih investitora u obveznice.
Ipak, ova uredba može dovesti i do negativnih efekata. Preduzeća mogu ponovo svjesno praviti dugove očekujući da Vlada opet dozvoli ovakav vid izmirivanja obaveza ili da planiraju stvorene obaveze pokriti emisijom sopstvenih obveznica.