"Opišite kako se može izmjeriti visina nebodera običnim barometrom" - bilo je pitanje na nekom ispitu iz fizike na Univerzitetu u Kopenhagenu.
Jedan od studenata je odgovorio: "Oko vrha barometra zavežete kraj podužeg kanapa i polako spustite barometar sa krova nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Dužina kanapa uvežana za dužinu barometra je, u stvari, visina nebodera".
Ovaj poprilično orginalni odgovor je do te mjere iznervirao profesora, da je student pao na ispitu i bio isključen iz slušanja fizike na ovom univerzitetu.
Student se pozvao na svoja osnovna prava sa obrazloženjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, tako da je univerzitet imenovao posebnu nezavisnu komisiju koja je trebalo da ocijeni ovaj slučaj.
Predsednik komisije je odlučio da je odgovor zaista bio tačan, ali da nije relevantan kao dokaz poznavanja materije, u ovom slučaju fizike. Da bi rješili pat situaciju, odlučeno je da student može da istupi pred specijalnu komisiju i da ima šest minuta da da usmeni odgovor na ovo pitanje, kako bi pokazao da poznaje osnovne principe fizike. Pet minuta je student sjedeo razmišljajući i ne progovarajući ni riječ.
Predsjednik komisije ga je upozorio da vrijeme ističe i da ima još samo jedan minut da da odgovor na postavljeno pitanje.
Na to je student odgovorio kako ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, ali da ne može da se odluči koji bi da da kao konačan odgovor.
Još jednom mu je savjetovano da požuri, posle čega je student odgovorio kako sljedi:
- Kao prvo, mogli bi da ponesemo barometar na vrh nebodera, bacimo ga sa ivice i izmjerimo vreme koje mu treba da dotakne tlo. Visina nebodera bi u tom slucaju bila h=0,5g×t2. Jedino što bi se barometar u tom slučaju razbio.
- Ili, u slučaju da sija sunce, mogli bi da izmjerimo dužinu barometra, izmjeriti visinu njegove sjenke, zatim izmjeriti visinu sjenke nebodera i proporcionalnom aritmetikom izračunamo visinu nebodera.
- Ako baš želite da budete naučni na visokom nivou, mogli bi zavezati kraći kanap na kraj barometra, i pustiti ga da se klati kao klatno, najpre na tlu, a onda na vrhu nebodera. Visina odgovara odstupanju gravitacione sile koja djeluje na tako napravljeno klatno, T = 2p2×(l/g).
- Četvrto rješenje, a u slučaju da neboder ima stepenice za nuždu, bilo bi i najjednostavnije: svaki sprat stepeništa izmeriti u dužinama barometra i na vrhu samo sabrati tako izmjerene dužine.
- A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rešenje, što ja pretpostavaljam da vi očekujete, mogli bi da iskoristite barometar da izmjerite vazdušni pritisak na tlu, zatim na krovu, i razliku u milibarima iskoristite za izračunavanje visine zgrade.
- Elem, kako nas stalno podstičete da vježbamo nezavisnost razuma u primeni naučnih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo pokucati na vrata domara u tom neboderu i reći mu: "Daću vam svoj novi barometar
ako kažete koliko je visoka ova zgrada oko koje se vi brinete".
Jedan od studenata je odgovorio: "Oko vrha barometra zavežete kraj podužeg kanapa i polako spustite barometar sa krova nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Dužina kanapa uvežana za dužinu barometra je, u stvari, visina nebodera".
Ovaj poprilično orginalni odgovor je do te mjere iznervirao profesora, da je student pao na ispitu i bio isključen iz slušanja fizike na ovom univerzitetu.
Student se pozvao na svoja osnovna prava sa obrazloženjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, tako da je univerzitet imenovao posebnu nezavisnu komisiju koja je trebalo da ocijeni ovaj slučaj.
Predsednik komisije je odlučio da je odgovor zaista bio tačan, ali da nije relevantan kao dokaz poznavanja materije, u ovom slučaju fizike. Da bi rješili pat situaciju, odlučeno je da student može da istupi pred specijalnu komisiju i da ima šest minuta da da usmeni odgovor na ovo pitanje, kako bi pokazao da poznaje osnovne principe fizike. Pet minuta je student sjedeo razmišljajući i ne progovarajući ni riječ.
Predsjednik komisije ga je upozorio da vrijeme ističe i da ima još samo jedan minut da da odgovor na postavljeno pitanje.
Na to je student odgovorio kako ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, ali da ne može da se odluči koji bi da da kao konačan odgovor.
Još jednom mu je savjetovano da požuri, posle čega je student odgovorio kako sljedi:
- Kao prvo, mogli bi da ponesemo barometar na vrh nebodera, bacimo ga sa ivice i izmjerimo vreme koje mu treba da dotakne tlo. Visina nebodera bi u tom slucaju bila h=0,5g×t2. Jedino što bi se barometar u tom slučaju razbio.
- Ili, u slučaju da sija sunce, mogli bi da izmjerimo dužinu barometra, izmjeriti visinu njegove sjenke, zatim izmjeriti visinu sjenke nebodera i proporcionalnom aritmetikom izračunamo visinu nebodera.
- Ako baš želite da budete naučni na visokom nivou, mogli bi zavezati kraći kanap na kraj barometra, i pustiti ga da se klati kao klatno, najpre na tlu, a onda na vrhu nebodera. Visina odgovara odstupanju gravitacione sile koja djeluje na tako napravljeno klatno, T = 2p2×(l/g).
- Četvrto rješenje, a u slučaju da neboder ima stepenice za nuždu, bilo bi i najjednostavnije: svaki sprat stepeništa izmeriti u dužinama barometra i na vrhu samo sabrati tako izmjerene dužine.
- A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rešenje, što ja pretpostavaljam da vi očekujete, mogli bi da iskoristite barometar da izmjerite vazdušni pritisak na tlu, zatim na krovu, i razliku u milibarima iskoristite za izračunavanje visine zgrade.
- Elem, kako nas stalno podstičete da vježbamo nezavisnost razuma u primeni naučnih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo pokucati na vrata domara u tom neboderu i reći mu: "Daću vam svoj novi barometar
ako kažete koliko je visoka ova zgrada oko koje se vi brinete".
Ne treba ni pominjati da je student položio ispit, a posle je bio prvi Danac koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku:
http://hr.wikipedia.org/wiki/
http://hr.wikipedia.org/wiki/
Нема коментара:
Постави коментар