MOL strahuje od ruskog napada

Nove mjere mađarskog MOL-a za zaštitu od neželjenog preuzimanja po ko zna koji put aktuelizuju priču o njegovoj vlasničkoj budućnosti. Austrijski OMV je na Budimpeštanskoj berzi 2003. godine kupio oko 10 odsto akcija MOL-a.

Nešto kasnije OMV je objavio ponudu za preuzimanje MOL-a. Menadžment MOL-a je svojim akcionarima savjetovao da se ne odazovu na ponudu već da zadrže akcije jer "MOL vrijedi više kao samostalna kompanija", što je uticalo na to da ponuda za preuzimanje ne uspije. Izrevoltiran neuspjehom, OMV podnosi tužbu kojom pokušava uskratiti glasačka prava akcijama koje su po njihovom mišljenju bile pod direktnom kontrolom menadžmenta. Cjelokupna mađarska privreda je stala u odbranu nezavisnosti MOL-a. Glavnu riječ je vodila najveća mađarska banka OTP. Na kraju je donesen zakon po kojem niko ne može steći više od dva odsto akcija MOL-a bez prethodne saglasnosti Vlade.

Sukob MOL-a i OMV-a se vodio i u vezi s privatizacijom hrvatske INA. MOL je uspio da pobijedi upravo OMV na tenderu za prodaju 25 odsto plus jedne akcije INA. Krajem 2008. godine su završili postupak preuzimanja INA kupovinom još 17,50 odsto akcija. Koristeći INA, MOL je ušao i na tržište BiH, kupujući sarajevski "Energopetrol".

Nakon neuspješnog pokušaja preuzimanja OMV se odlučio na defanzivnu strategiju čekanja. Ali ovo nije trajalo dugo. Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je OMV prodao svojih 21,2 odsto akcija MOL-a ruskom "Surguneftegazu", što je prouzrokovalo stanje "elementarne nepogode" u Budimpešti. Odmah je ova transakcija okarakterisana kao neprijateljska i jasno je stavljeno do znanja da eventualna ponuda za preuzimanje nije dobrodošla. Odmah se pristuplio redefinisanju akata MOL-a. Promijenjen je Statut, tako da se odluke Upravnog odbora MOL-a ne mogu donositi bez tročetvrtinske većine. Čak je i na Budimpeštanskoj berzi objavljeno obavještenje Upravnog odbora u kojem se, između ostalog, ističe da su MOL-u potrebni mehanizmi protiv pritajenog preuzimanja kontrole. Izvori naklonjeni Rusima već podsjećaju da su ovakvi potezi u sukobu s evropskim pravilima o zaštiti slobode tržišta.

Šta bi u suštini dobio "Surguneftegaz" ili neko drugi ko bi stekao većinsko vlasništvo? Kompanija koja se domogne kontrolnog paketa akcija u MOL-u dobija i sinergetsku vrijednost. Naime, prilikom zvaničnog ulaska u vlasničku strukturu INA isticano je da MOL stvaranje strateškog partnerstva s INA doživljava kao prirodnu nadogradnju svoje dugoročne strategije stvaranja jake naftne kompanije u srednjoj Evropi s mogućnošću regionalnog rasta.

Prodaja dijela INA MOL-u je odličan poslovni potez na jednom od najbrže rastućih tržišta s velikim potencijalom. MOL i INA su zajedno i veći i snažniji od OMV-a. U saradnji sa slovačkim "Slovnaftom" (čiji je 70-odstotni vlasnik) MOL je po količini proizvedenog goriva slabiji od poslovnog rivala, ali s INA dostiže do 530.000 barela dnevno. MOL i INA zajedno imaju velike šanse da svoje proizvode plasiraju na tržište Srbije, Slovenije, pa čak i Poljske, Češke i Slovačke. U odnosu na proizvođače iz Ruminije i Bugarske MOL ima i geografsku prednost.

Pored svih neuspješnih preuzimanja državnih kompanija u regiji jugoistočne Evrope, jedini vrijedan "plijen" koji je OMV "zgrabio" je najveća rumunska naftna kompanija "Petrol SA". OMV je tokom 2004. godine od rumunske vlade kupio 51,01 odsto akcija "Petrola SA". Rumunski mediji su ovu prodaju oštro kritikovali tvrdeći da će OMV zloupotrijebiti dobijeni monopol, što se nedugo zatim i obistinilo. Kao rezultat tržišne pozicije, bili su u prilici da diktiraju cijenu goriva koja je u to doba u Rumuniji bila i do četiri puta skuplja od evropkog prosjeka. Danas je "Petrol" najveća korporacija u Rumuniji s prihodom od devet milijardi evra i s tržišnim učešćem od više od 50 odsto. "Petrol" u Moldaviji, prema tržišnom učešću, zauzima drugu poziciju, a u Bugarskoj treću. Najveća konkurencija "Petrolu" u Rumuniji je holandsko-rumunski konzorcijum "Rom Petrom", koji je zadnjih godina dostigao oko 35 odsto tržišnog učešća u Rumuniji, uz značajno pojačanje prisutnosti na tržištima Moldavije, Ukrajine, Bugarske i Albanije. Prošlu godinu su završili s prihodom od gotovo sedam milijardi evra. Poređenja radi, tržišna kapitalizacija "Petrola SA" je 14 puta veća od kapitalizacije "Rom Petroma".

U isto vrijeme, problemi u profitabilnosti komercijalne mreže, natjerali su menadžment OMV-a da proda 30 benzinskih stanica i započne pregovore o prodaji još 15 pumpi samo u Austriji. U posljednjih nekoliko sedmica češto se ponavljaju prošlogodišnje tvrdnje analitičara prema kojima OMV uveliko razmatra mogućnost zatvaranja do 25 benzinskih stanica za koje ne postoje kupci. Prema tim navodima, usljed snažnog smanjenog obima prodaje uzrokovanog produbljivanjem finansijsko-ekonomske krize, značajno je smanjena potrošnja goriva, pa se očekuje da će OMV prodati više od 100 svojih benzinskih pumpi u Austriji. Da ovakve spekulacije imaju osnova pokazalo je saopštenje OMV-a u kojem se ističe da se u narednom periodu naglasak stavlja na povećanje rasta kroz jačanje i širenje stanica na dobrim lokacijama i velikim prometima dok će pokušati prodati manje rentabilne objekte. Ovo će otvoriti prostor kompanijama koje su trenutno "pune gotovine" da zauzmu poziciju koja na duži rok može dati dobre efekte. Ovdje se prvenstveno misli na ruske i kineske kompanije. Slabljenje OMV-a otvara potencijalnu mogućnost preuzimanja od strane velikih svjetskih naftnih kompanija.

Ulazak velikih naftnih kompanija na tržište BiH je započet privatizacijom "Energopetrola". OMV je iznova pokazao aspiracije za širenje u regiji, ali je MOL ponovo dobio bitku. Ovog puta, zajedno s INA, preuzeo je 67 odsto "Energopetrola". Cjelokupna transakcija je iznosila ukupno 112,5 miliona evra, pri čemu je za preuzimanje većinskog državnog udjela i pokrivanje dospjelih dugovanja "Energopetrola" isplaćeno oko 37,5 miliona evra, dok je za osavremenjivanje kompanije u naredne tri godine konzorcijum INA/MOL preuzeo obavezu investiranja 75 miliona evra.

U istom periodu počeli su pregovori o privatizaciji Rafinerije nafte Brod, Rafinerije ulja Modriča i banjalučkog "Petrola", koji su uspješno završeni. Ulazak "NefteGazInkora" u vlasničku strukturu Rafinerije nafte Brod je zadao značajan udarac poslovanju rafinerija INA s obzirom na to da su gotovo svi naftni derivati koji su prodavani na pumpama u BiH do dolaska Rusa proizvedeni u rafinerijama Sisak i Rijeka.

Nakon konsolidacije Rafinerije nafte, "Optima grupa", kompanija kćerka "NefteGazInkora", kupila je za 12,8 miliona evra deset benzinskih pumpi kompanije "Zovko" na području Federacije BiH i distrikta Brčko. Slavko Šćepanović direktor "Optima grupe" potvrdio je ovu transakciju bez otkrivanja detalja i najavio:

"Ne mislimo da se zaustavimo samo na kupovini 'Zovka', već želimo da proširimo poslove na cijeli region. Pregovaramo s još nekoliko federalnih distributera kako bismo zauzeli vodeću poziciju na domaćem tržištu. Krajnji cilj nam je da osvojimo tržište regiona, kao što to već odavno čine Lukoil i OMV."

Prema njegovim riječima, sve više naftaša iz Federacije BiH odlučuje se na kupovinu goriva iz Broda, prvenstveno zbog nižih cijena i troškova transporta.

Po svoj prilici "Optima grupa" pregovaraće sa još nekoliko federalnih distributera čije pumpe želi da preuzme. Ovom transakcijom je ukupan broj pumpi ruskog "NefteGazInkora" u BiH porastao na 88.

Prodaja 21,2 odsto OMV-ovog udjela u MOL-u ruskom "Surgutneftegazu" mogla bi imati dugoročne posljedice na čitav region. Može se očekivati da se "Surgutneftegaz" neće zaustaviti na tome. Eventualni uspjeh u preuzimanju kontrole nad MOL-om bi rezultirao preuzimanjem kontrole nad hrvatskom INA, slovačkim "Slovnaftom" i sarajevskim "Energopetrolom" koji bi se našli u vlasništvu "Surgutneftegaza", jer je MOL sa 47 odsto najveći akcionar INA, dok je dominantni akcionar "Slovnafta".

Preuzimanjem slovenačkog "Petrola", ruske kompanije bi imale otvoren put za dalje širenje na zapad. Stiče se utisak da propast pregovora o spajanju slovenačkog "Petrola" i "Lukoila" i nije bila slučajna.

Eventualno preuzimanje OMV-a od strane neke zapadne kompanije zaoštrava "naftnu igru" u regiji, dok eventualno preuzimanje od strane "Lukoila" ili "Gazproma" znači da bi ove kompanije zagospodarile naftnim tržištem na teritoriji od Beča do Crnog mora.

Tekst je objavljen u Nezavisnim novinama, a prenijeli su ga portal Capital.ba, SWOT, Energyobserver,

Pohod ruskih divova na region

"Puška koja se pojavi u prvom činu pozorišne drame, u posljednjem činu će sigurno da opali", kaže poznata dramaturška aksioma Antona Pavloviča Čehova.

S obzirom na to da je u jugoistočnoj Evropi u devedesetim godinama prošlog vijeka započela transformacija iz dogovorne u tržišnu ekonomiju uslijedila je i privatizacija, odnosno korporatizacija nekadašnjih državnih naftnih giganata. Ovo je otvorilo prostor za ponovni ruski ulazak na naftnu pozornicu regije sa koje su otišli rušenjem Berlinskog zida. Od početka 2004. godine do danas cijene akcija mađarskog MOL-a, austrijskog OMV-a, hrvatske INA prvo su dostigle nebo pa onda i dno. Vjerovatni razlozi su: najave o liberalizaciji tržišta, porast profita u sekundarnom segmentu (prerada i marketing), ulazak pojedinih zemalja regije u Evropsku uniju, rast cijena nafte, početak finansijske krize i sl. Izgledi za ovaj sektor su još obećavajući, ponajviše zahvaljujući promjenama u međunarodnom sektoru za preradu nafte. Procjenjuje se da će rast potražnje za prerađenim naftnim proizvodina rasti dva do tri odsto na godišnjem nivou. Kako stvari sada stoje čini se da predstava, bar u ovom regionu ulazi u posljedni čin. Izgleda da su ove kompanije prve bezazlene nastupe ruskih naftnih kompanija u regionu trebalo da shvate veoma ozbiljno.

Prvo veliko pojavljivanje ruskih kompanija u naftnom sektoru u jugoistočnoj Evropi desilo se 1998. kada je "Lukoil" za 101 milion dolara kupio 58 odsto vlasništva najveće rafinerije u jugoistočnoj Evropi "Neftochim" u Burgasu u Bugarskoj. Za posljednjih deset godina u razvoj i modernizaciju "Neftochima" "Lukoil" je uložio oko 300 miliona dolara, što je svrstalo "Lukoil" u jednu od najvećih kompanija u Bugarskoj te dovelo do toga da oko četvrtinu svih poreskih prihoda Bugarska prikupi upravo od "Lukoila".

"Lukoil" je nastavio sa širenjem u regiji, pa je avgusta 2003. godine kupio oko 80 odsto kapitala drugog najvećeg distributera nafte u Srbiji, "Beopetrola", po cijeni od 117 miliona evra uz obavezu investiranja 85 miliona evra u periodu od pet godina. "Beopetrol" je u to vrijeme kontrolisao oko 17 odsto tržišta naftnih derivata u Srbiji, i imao više od 180 benzinskih stanica i niz skladišta.

Tokom 2005. godine "Lukoil" je ušao i na prilično zatvoreno tržište Makedonije. Dosadašnje investicije "Lukoila" u Makedoniju iznose nešto više od 12 miliona evra.

Već 2006. godine "Lukoil" je nastavio sa širenjem ulaskom na tržište Crne Gore. Za oko 26,5 miliona evra kupljena je mreža benzinskih stanica kompanije "Rokšped". Danas "Lukoil" ima mrežu od devet svojih stanica u Crnoj Gori, što je oko 20 odsto učešća na tržištu Crne Gore.

Nakon završenog posla u Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj "Lukoil" je svoj pohod na regiju nastavio, te je u avgustu 2006. objavljeno da je potpisan predugovor o stvaranju zajedničke kompanije sa slovenačkim "Petrolom". Tokom pregovora veoma malo informacija je objavljivano u medijima. U javnosti se spekulisalo o različitim ciframa i informacijama od najava da će slovenački partner imati udio od 51 odsto vlasništva, preko unapređenja sofisticiranog modela prodaje, izgradnje i preuzimanja još benzinskih pumpi pa do planova o prodaji zajedničke kompanije već 2009. godine. Da su pregovori s "Lukoilom" bili veliko iznenađenje bilo je jasno svima. Nešto prije pregovora s "Lukoilom" objavljena je strategija razvoja "Petrola" do 2010. godine. U tom dokumentu je jasno naznačeno kako bi "Petrol" bio organizovan kao holding sa četiri poslovna područja: energetika, ekologija, gasna i naftna djelatnost. O "Lukoilu" nije bilo ni riječi. Doduše, u planu su bile izražene želje "strateškog povezivanja s partnerima koji imaju vlastite izvore". Sudeći po tome, u vrijeme izrade strategije već se pregovaralo s potencijalnim parterima uz pomoć kojih bi "Petrol" kao akcionarsko društvo bio među najuticajnijim kompanijama u regiji. Očigledno, "Lukoil" im je ponudio argumente za spajanje koji se teško odbijaju. A, onda - preokret. Pregovori se prekidaju. U objavama sa obje strane naglašavaju kako neće biti neprijateljskog preuzimanja.

Tokom naredne dvije godine "Lukoil" je pokušao da kupi maloprodajnu mrežu hrvatskih benzinskih pumpi "Tifon" sa tržišnim učešćem od oko sedam odsto. Takav posao bi "Lukoilu" vjerovatno omogućio da dodatno oslabi INA, međutim bolje uslove je ponudio mađarski MOL i bukvalno pred nosom pokvario posao.

Svoju priliku za ulazak na tržište Hrvatske "Lukoil" je iskoristio 2008. godine kada je kupio devet benzinskih pumpi "Europa Milla" u Hrvatskoj i još 75 stanica u Bugarskoj koje su nekad bile u vlasništvu bugarskog "Petrola". Prema procjenama "Lukoil" trenutno u ovom dijelu Evrope posjeduje oko 400 benzinskih stanica, a prema planovima očekuje se da će se ovaj broj udvostručiti u narednih nekoliko godina.

Nakon propadanja spajanja "Petrola" s "Lukoilom", "Petrol" se okrenuo vlastitim snagama pa je do kraja godine u svom vlasništvu imao još 380 sagrađenih benzinskih pumpi. Prema državama: 307 u Sloveniji, 26 u Bosni i Hercegovini, 32 u Hrvatskoj i pet u Srbiji. Ali, priče o poslovnom povezivanju se ne prekidaju. Prvo se pred izbore u Sloveniji pojavila vijest o "sigurnom" partnerstvu MOL-a i "Petrola". Neslužbeno se moglo čuti da je informaciju lansirala baš Uprava "Petrola" u želji da u trenutku promjene vlasti u Sloveniji zaštiti kompaniju i sebe. Malo po izbijanju ove vijesti i mađarski "Mol" i slovenački "Petrol" demantovali su napise medija o pregovorima o strateškom povezivanju ove dvije kompanije. Nezavisno od svih spekulacija, osnovni problem slovenačkog Petrola i dalje ostaje nedostatak rafinerijskih kapaciteta.

Nakon dugih pregovora s Vladom Srbije "Gazprom" je krajem prošle godine kupio 51 odsto vlasništva u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Kompanija koja posjeduje oko 500 benzinskih stanica, osam terminala i 44 skladišta, zapošljava 13.500 radnika, posjeduje dvije rafinerije (u Pančevu i Novom Sadu) te distribuira naftu i gas kupljena je za 400 miliona evra uz obavezu novog vlasnika da će do 2012. godine uložiti još 500 milona evra.

"Gazprom" je najveća ruska kompanija i najveći eksploatator zemnog gasa na svijetu - kontroliše 16 odsto svjetskih rezervi gasa. Osnovana je 1989. godine, a danas zapošljava preko 430.000 radnika. Akcijama "Gazproma" se javno trguje na Moskovskoj i na Londonskoj berzi. Prema tržišnoj kapitalizaciji u decembru 2008. "Gazprom" je treća najveća korporacija na svijetu. Prema procjenama ruskih analitičara očekuje se da će se tržišna kapitalizacija kompanije do 2017. godine učetvorostručiti i preći iznos od 1.000 milijardi dolara i time bi postala najveća svjetska korporacija.

Samo što se stišala bura u vezi s povezivanjem "Lukoila" i slovenačkog "Petrola" uslijedila je nova. Nedavno je list "Delo" je, pozivajući se (opet) na neslužbene izvore, objavio da je ruski energetski gigant "Gazprom" zainteresovan za kupovinu "Petrola". Vodeći slovenački list navodi da je "Petrol" zanimljiva meta "Gazpromu" zbog trenutno niske cijene "Petrolovih" akcija. Spekulacije o ulasku "Gazproma" list potkrepljuje i najavama skorašnjeg potpisivanja sporazuma Rusije i Slovenije o gradnji gasovoda "Južni tok". U tom slučaju bi "Gazprom" mogao ući u "Petrol", onako kako je ušao u NIS. Tvrdnju da gdje ima dima ima i vatre potvrdio je šef "Gazpromnefta" Aleksandar Đukov istakavši da se pregovori još ne vode, ali da "Gazrpromneft" "razmatra takvu mogućnost".

"NIS širi preradu i zainteresovani smo za prodajnu mrežu gdje bi se ti proizvodi prodavali", istakao je Aleksandar Đukov.

Slovenački ministar ekonomije Matej Lahovnik brzo je demantovao spekulacije o prodaji "Petrola" gigantu "Gazpromu". Prema njegovim riječima, država, preko svojih paradržavnih fondova, raspolaže s trideset odsto akcija "Petrola", te "ne prodaje i ne namjerava prodati svoj udio u 'Petrolu'".

"Nijednom riječju nismo se dotakli pitanja 'Petrola'. Svaki akcionar može da ponudi svoj udio bilo kome, ali činjenica je da država svoje akcije ne nudi."

Ovo je bio način da se investitorima pošalje poruka da svako ko bi želio da kupi udio u "Petrolu" mora poštovati postavljena pravila, odnosno zakonsku regulativu koja vrijedi u Sloveniji. Na taj način Rusima je, barem privremeno, strogo ograničen ulazak na tržište naftnih derivata Slovenije.

Do kraja 2004. godine "Gazprom" je bio jedini dobavljač gasa za Bosnu i Hercegovinu, Estoniju, Finsku, Makedoniju, Letoniju, Litvaniju, Moldaviju i Slovačku, te dobavljao 97 odsto gasa za Bugarsku, 89 odsto za Mađarsku, 86 odsto za Poljsku, 66 odsto za Češku, 65 odsto za Tursku, 65 odsto za Austriju, oko 40 odsto za Rumuniju, 36 odsto za Njemačku, 27 odsto za Italiju i 25 odsto za Francusku. Evropska unija zajedno dobija oko 25 odsto zaliha gasa od ove kompanije. Osim zaliha gasa i najveće mreže naftovoda i gasovoda na svijetu takođe se bavi bankarstvom, osiguranjem, medijima, građevinarstvom i poljoprivredom.

Tekst je objavljen u Nezavisnim novinama, a prenijeli su ga portal Capital.ba, Zepter invest, Vesti.rs,