I najbolji učenik na svijetu neće napredovati ako ima loše učitelje. Nije nikakva mudrost da je naš obrazovni sistem (ni kod komšija nije mnogo ljepše) godinama na jadnom nivou.
Budimo realni - nije knjiga za svakoga. U našim školama decenijama, uporno, držimo u istim klupama buduće doktore nauka, inžinjere i akademske građane, potencijalne nobelovce sa... heh, da ne potcijenim nijedno zanimanje, sa budućim KV ili NKV radnicima.
Dobrim dijelom zbog razumljive želje roditelja da im dijete završi dobre škole i stekne visok položaj u društvu uz dobar posao i platu veliki dio naših osnovaca završi u Gimnazijama. Mogu da navedem mnogo primjera u kojima su ljudi koji su završili gimnaziju a istima bi kopanje kanala bio prezahtjevan mentalni napor. Nisu ni Gimnazije ono što su nekad bile. Fuj,... šuplja teorija i laprdanje profesora koji ne znaju ni da upale računar nego još uvijek žive u vremenu radnih akcija i crvenih pasoša.
Nego, takvi osnovci završe i gimnaziju... Ma, i upišu se na fakultet. Ma, završe i fakultet,...
S druge strane, stručne škole su sasvim druga krajnost. Đaci koji imaju želju da rade i uče postaju jeftina radna snaga bez ikakve mogućnosti sopstvenog usavršavanja. Zarađivanje od obavljanja časnog zanata malim osnovcima više dođe kao prijetnja i kazna zbog loših rezultata u školi nego kao životni poziv.
Da stvar bude još gora u srednju školu se dolazi sa (ni)malo ikakvog (pred)znanja.
Hoću da kažem da nam je obrazovni sitem očajan. Užasan. Ne postoje epiteti da se opiše koliko nam je obrazovni sistem jadan.
A, fakulteti? Buahahahahahahaha... Naši fakulteti...
Sad sam tako bolno uzdahnuo.
Čast izuzecima, ali sa završenim fakultetom studenti imaju znanja tek tolika da mogu reći kako su, eto, išli na fakultet. Da stav bude gora, nerijetko imaju stav da su Bogom dani i sa nekom diplomicom očekuju ministarsku fotelju. Zaboravljajući pritom da do svakog statusa treba da se napreduje, radi i uči. Porazan je stav mladog čovjeka koji o sebi misli da u svakoj firmi samo na njega svo vrijeme čekaju. Na kraju svega, zamislite ministra koji ima 25 godina.
Katastrofa! Totalni haos!
Gušimo učenike koji imaju potencijala da se razviju u budućeg naučnika sa mentalitetom palanačkog kamiondžije.
Pa, dobro, kako da uvedemo naše školstvo u 21. vijek? Ima li rješenja?
Vjerujem da ima. Ali treba da priznamo sebi (i drugima) da smo u gabuli i da se fastforvardujemo 50-60 godina unaprijed. Složićete se sa mnom ako kažem da je fundamentalni preduslov napretka svakog naroda obrazovanje.
Nikad nisam bio u Irskoj. Dablin
Kako su, dođavola, uspjeli tako napredovati? Pa sistematičnim i isrkenim razmišljanjem a potom neškrtarećim ulaganjem u svoje školstvo. Uloženo je jako puno novca u pravedan i dobro organizovan sistem državne mature gdje svaki fakultet ističe predmete koji najviše vrijednuje. Još od osnovne škole djeca se pažljivo testiraju i smještaju u grupe sa sebi sličnima.
Ako netko nema novaca za školovanje, država će da mu plati – uz uslov ma položi irski. Upis na fakultete se vrši preko središnjeg organa, tako da nema upisa "preko štele." A, pazite sad ovo, meni najdraži podatak: više od 40 % ljudi od 25 do 33 godine ima završen fakultet.
Na svim fakultetima će uvijek biti stvari koje ne valjaju i to je neizbježno. Na nekima manje, na nekima više - ali će ih biti. U ovom području su već napravljeni neki koraci uvođenjem Bolonjskog procesa. Namjerno nisam rekao pomaci, nego koraci-unazad. Ovakvim potezima naši fakulteti su se samo udaljili od bolonjskog procesa.
Pa kako onda da i nas sunce ogrije? Teško!
Ispravan model bi bio: Copy/Paste irski model, sa našom gramatikom i istorijom. Pa da lijepo investiramo u naše kadrove.
Doduše, nije baš sve ni u fakultetu. Treba da radimo i na svom mentalitetu. Podsjećanja radi prema rezultatima koje su mi ustupile moje kolege: devet od deset studenata sa bosanskih fakulteta ispite sprema tek iz obavezne literature. Vjerujem da ima onih koji ni tu obaveznu ne vide nego čitaju iz nekakvih skripti. I ovo ima svoje za i protiv. Dobar dio profesora zna materiju samo iz svoje knjige (nemojmo se ni tu zavaravati), jedan dio ’’pušta’’ sa određenim rupama a nije isključen ni „APP faktor” („ako prođe-prođe faktor”). Pa kako da očekujemo da dobijemo eksperta kad 90% diplomiranih kadrova diplomira ’’na skriptama’’. Diskutabilno je od kakvih autora i koliko starih udžbenika je onaj jedan jado širio svoja saznanja. Njemu niko osim ljubazne tetke i biblioteke nije posvetio ni minut svog dragocjenog vremena. Na kraju i kad proširi svoje vidike teško da će i dobiti prilku da se istakne i prezentuje svoje vještine.
Ruku na srce, jako mali broj naših ljudi (majstora, medicinskih tehničara, sportista,...) stvarno radi na sebi. ‘’All life learning’’ kod nas kao da ne postoji. Ne znam tačno koliki, ali vjerujem da je ogroman broj onih čija edukacija završava po dobijanju sertifikata za koji su se ’’školovali’’.
Pa, ljudi moji, jako je teško pomagati nekome ko sam sebi ne pomaže. Budimo iskreni, ulaganje u ogroman procenat naših studenata jednako je glupo kao i pokušaj guranja lokomotive uz Himalaje.
Na kraju, sve i kad bismo htjeli da usvojimo irski sistem obrazovanja, njegova implementacija kod naših (korumpiranih) staromodnih profesora bi teško išla. Tu bi najmanji problem bio ono naše daj navuci kumovom malom, zlatan je momak.
Da konkretizujem. Treba da:- uložimo u edukaciju učitelja u širem smislu (obuka nastavnika i profesora uz prekvalifikacije, semininare i okrugle stolove koje će voditi stručnjaci koji bi za uložene napore bili adekvatno plaćeni;
- gradacija učenika prema njihovim stvarnim sposobnostima
- pravljenja modela škola prema uzoru na Irce
- popravljanje imidža (ljepša zvuči od razuma) našeg naroda. Obrazložiti ljudima da niko nije u stanju da im znanje ''ulije'' u glavu.
Prije svega ovoga neophodna je opširna studija. Nju prave pravi eksperti, pedagozi, sociolozi i profesori uz konsultacije sa učenicima. Treba da modifikujemo i upgrade-ujemo postojeće nastavne programe. Primjera radi, lektire nisu mijenjanje već trideset godina.
Sve je ovo lijepo. No,... zahtijeva i ulaganja-para. Mi tih para nemamo. Uz ovakav maćehinski stav države prema svojim stanovnicima nikad neće ni biti para za prave stvari. Naša Vlada za ’’nabavku osnovnih sredstava’’- kupovinu luskuznog audija izdvoji 230.000 KM. Usred krize! Za taj novac moglo je da se kupi sedam najnovijih renoovih megana. Svakako sa njim idu najdalje do Sarajeva.
Jebiga, mladi će nam i dalje odlaziti, obrazovni sistem još gori, narod još više nezadovoljniji, rupe će se širiti, ali... možemo se pohvaliti kako u jeku najveće svjetske krize kupujemo nove automobile. Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat' kô što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova,... Buahahaha...
Ne mogu dalje!
Нема коментара:
Постави коментар