Svaki radni dan počinjem manje više isto. Buđenje, doručak uz pogled u nebo (jako mnogo znači razvoj situacije na nebu-za slučaj da se sruši na mene ne isplati se ići na posao), odlazak na posao, jutarnja kafa, pripreme za trgovinu, provjeravanje stanja na berzama, gledanje cijena akcija, nafte, zlata, čitanje vijesti,…
Iz ustaljene rutine, pred samo otvaranje trgovine, jutros me prekinuo telefonski poziv mog dragog prijatelja.
- Buraz, imam nekih parica pa sam mislio da te pitam gdje da ih gurnem...
Mrzim ovakve razgovore. Kao i što to obično radim u razgovoru sa dragim prijateljima pojasnio sam mu da ne dajem savjete.
- Bratac, ulaganje je visokorizičan posao…
- Ma, znam, znam,.. Opa. Gledaj kud voziš, majmune! – Znači, telefonski poziv iz auta.– Ma, znam ja sve to samo slušao sam da su nam ovi telekomčići u regiji baš, ono, pravo dobri, pa kontam da ćušnem koju kintu na par dana, do mora, pa da se malo uplusam. A, jebi ih, rastu ovih dana svi. Jel da? A?
Buaaaaa... Ubiću se. Jubilarni, milionti put u životu vodim ovakav razgovor.
- Pa prvo uradi fundametalnu analizu, pa onda gledaš objave kompanija, pa poređenje sa konkurencijom, pa onda tehnička analiza,... pa odrediš target price, pa malo oslušneš glasine,.. pa malo, brate, uključiš malo i mozak.
- Dobro, dobro,... analizirao sam sad uz radio. Ima i nekih dividendica, hajd bolan, nemoj kenjat’ de reci šta da kupim.
- Druže, nije da te odgovaram od kupovine. Ali sačkaj malo. Razmisli, posavjetuj se. Čitaj. Na kraju, ja da znam šta je najbolje bio bih milioner.
- Haj’ jeb’ se... kupiću neki. Skontaću na kafi, uz novine, koji ću, pa da dam nalog. Svjedno ću da dobijem 10-ak posto. Pa da! Ćao!
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....
Trenutna mogućnost da uloži (čitaj: višak para), aktuelni razvoj situacije na berzama u regiji uz dobro raspoloženje i željom za easy money protiv mojih savjeta i usporavanja. Sjajno! Masu puta sam naletio na ’’investitore’’ koji donose odluku o ulaganju na osnovu (praktično) ničega. Članak iz novina, vijest sa dnevnika,...
Interesantno koliko puta sam naišao na rezon: ’’Eh, sad mi je uletilo neke love, idem na berzu par dana pa da nešto zaradim’’. Takvi zaključci su analogni dokazu po kojem leptir u prašumi Amazonije mašući krilima nanosi kišne oblake nad New York.
Da bi cijena nekog prozivoda porasla potrebno je da za njega vlada veće interesovanje nego proizvodnja. Proizvodi, kuće, akcije, fudbaleri i ostala ’’roba’’ dobija na vrijednosti kada dođe do poremećaja u odnosu ponuđenog i traženog. Cijene se često mijenjaju sa krajnim ciljem da se napravi nova ravnoteža. Svaki, ali baš, svaki, ekonomski sistem teži ka toj ravnoteži, stoga se i stalno koriguje. Onog momenta kad dođe do naglog rasta cijene u igru ulazi još više ’’investitora’’ privučenih većom cijenom i raspirenom nadom o povećanju bogatstva. Tada se trend rasta nastavlja. Vjetar u leđa novim tim investitorima još daje rastući broj učesnika na strani potražnje. Više tražnje diže cijenu.
Prije buma
trguju samo edukovani, kasnije dobro informisani, a onda, kako se vijesti o zaradi putem radija, interneta, kafane, horoskopa ili televizije šire trguju i svi željni brze zarade.
Kolaps nastaje onog trenutka kad na igranku dođe poslednji gost. Najneinformisaniji laik iz auta, koji mamuran, jako dobro raspoložen odlazi na kafu sa genijalnim planom da se obogati za par dana. Poslije njega, nema niko,... hm,... naivniji (da ne upotrijebim neki teži termin) da za neku akciju ponudi veću cijenu. Nakon njegovog ulaska je cijena na vrhu. On sam ju je naduvao. Kupovinom po cijeni skupljoj o prethodnog dana.Poslije cijene padaju, broj prodavaca se povećava a ‘’zlatni’’ recept se polako pokazuje kao neispravan. Svi trgovci polako postaji svjesni činjenice da u zemlji više nema neinformisanih i naivnih. Profesionalci se lagano izmiču a genijalce koji su svojom masovnom kupovinom naduvavali cijenu će da otrijezni totalni krah.
Dok god postoje ’’investitori’’ kao moj kolega sa početka priče, mirno ću da spavam jer znam da će uvijek moći barem predzadnji da iskočim iz voza koji juri u ponor.
Za one koji žele zaključak na kraju:
Pažljivim praćenjem i analiziranjem informacija se stiže do činjenica, a učenjem do znanja. Znanje je cement koje će da od cigli činjenica da napravi kuću. Ne dozvolite sebi da budete u stadu. Stado je slijepa rulja. Svaki član te rulje se osjeća siguran samo kad čuje one do sebe i osjeća da oni stoje na istoj podlozi kao on. Gdje se ušeta stado tu je krah na vidiku. Ili što kaže genijalni André Kostolany: Kad čuješ da taksisti pričaju o akcijama – odmah prodaj! Bolna, berzanskim igračima, odavno poznata činjenica je da manjina uvijek jako dobro zaradi i to uglavnom, preko leđa većine.
Iz ustaljene rutine, pred samo otvaranje trgovine, jutros me prekinuo telefonski poziv mog dragog prijatelja.
- Buraz, imam nekih parica pa sam mislio da te pitam gdje da ih gurnem...
Mrzim ovakve razgovore. Kao i što to obično radim u razgovoru sa dragim prijateljima pojasnio sam mu da ne dajem savjete.
- Bratac, ulaganje je visokorizičan posao…
- Ma, znam, znam,.. Opa. Gledaj kud voziš, majmune! – Znači, telefonski poziv iz auta.– Ma, znam ja sve to samo slušao sam da su nam ovi telekomčići u regiji baš, ono, pravo dobri, pa kontam da ćušnem koju kintu na par dana, do mora, pa da se malo uplusam. A, jebi ih, rastu ovih dana svi. Jel da? A?
Buaaaaa... Ubiću se. Jubilarni, milionti put u životu vodim ovakav razgovor.
- Pa prvo uradi fundametalnu analizu, pa onda gledaš objave kompanija, pa poređenje sa konkurencijom, pa onda tehnička analiza,... pa odrediš target price, pa malo oslušneš glasine,.. pa malo, brate, uključiš malo i mozak.
- Dobro, dobro,... analizirao sam sad uz radio. Ima i nekih dividendica, hajd bolan, nemoj kenjat’ de reci šta da kupim.
- Druže, nije da te odgovaram od kupovine. Ali sačkaj malo. Razmisli, posavjetuj se. Čitaj. Na kraju, ja da znam šta je najbolje bio bih milioner.
- Haj’ jeb’ se... kupiću neki. Skontaću na kafi, uz novine, koji ću, pa da dam nalog. Svjedno ću da dobijem 10-ak posto. Pa da! Ćao!
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....
Trenutna mogućnost da uloži (čitaj: višak para), aktuelni razvoj situacije na berzama u regiji uz dobro raspoloženje i željom za easy money protiv mojih savjeta i usporavanja. Sjajno! Masu puta sam naletio na ’’investitore’’ koji donose odluku o ulaganju na osnovu (praktično) ničega. Članak iz novina, vijest sa dnevnika,...
Interesantno koliko puta sam naišao na rezon: ’’Eh, sad mi je uletilo neke love, idem na berzu par dana pa da nešto zaradim’’. Takvi zaključci su analogni dokazu po kojem leptir u prašumi Amazonije mašući krilima nanosi kišne oblake nad New York.
Da bi cijena nekog prozivoda porasla potrebno je da za njega vlada veće interesovanje nego proizvodnja. Proizvodi, kuće, akcije, fudbaleri i ostala ’’roba’’ dobija na vrijednosti kada dođe do poremećaja u odnosu ponuđenog i traženog. Cijene se često mijenjaju sa krajnim ciljem da se napravi nova ravnoteža. Svaki, ali baš, svaki, ekonomski sistem teži ka toj ravnoteži, stoga se i stalno koriguje. Onog momenta kad dođe do naglog rasta cijene u igru ulazi još više ’’investitora’’ privučenih većom cijenom i raspirenom nadom o povećanju bogatstva. Tada se trend rasta nastavlja. Vjetar u leđa novim tim investitorima još daje rastući broj učesnika na strani potražnje. Više tražnje diže cijenu.
Prije buma
trguju samo edukovani, kasnije dobro informisani, a onda, kako se vijesti o zaradi putem radija, interneta, kafane, horoskopa ili televizije šire trguju i svi željni brze zarade.Kolaps nastaje onog trenutka kad na igranku dođe poslednji gost. Najneinformisaniji laik iz auta, koji mamuran, jako dobro raspoložen odlazi na kafu sa genijalnim planom da se obogati za par dana. Poslije njega, nema niko,... hm,... naivniji (da ne upotrijebim neki teži termin) da za neku akciju ponudi veću cijenu. Nakon njegovog ulaska je cijena na vrhu. On sam ju je naduvao. Kupovinom po cijeni skupljoj o prethodnog dana.Poslije cijene padaju, broj prodavaca se povećava a ‘’zlatni’’ recept se polako pokazuje kao neispravan. Svi trgovci polako postaji svjesni činjenice da u zemlji više nema neinformisanih i naivnih. Profesionalci se lagano izmiču a genijalce koji su svojom masovnom kupovinom naduvavali cijenu će da otrijezni totalni krah.
Dok god postoje ’’investitori’’ kao moj kolega sa početka priče, mirno ću da spavam jer znam da će uvijek moći barem predzadnji da iskočim iz voza koji juri u ponor.
Za one koji žele zaključak na kraju:
Pažljivim praćenjem i analiziranjem informacija se stiže do činjenica, a učenjem do znanja. Znanje je cement koje će da od cigli činjenica da napravi kuću. Ne dozvolite sebi da budete u stadu. Stado je slijepa rulja. Svaki član te rulje se osjeća siguran samo kad čuje one do sebe i osjeća da oni stoje na istoj podlozi kao on. Gdje se ušeta stado tu je krah na vidiku. Ili što kaže genijalni André Kostolany: Kad čuješ da taksisti pričaju o akcijama – odmah prodaj! Bolna, berzanskim igračima, odavno poznata činjenica je da manjina uvijek jako dobro zaradi i to uglavnom, preko leđa većine.
Нема коментара:
Постави коментар