Intervencija države u domaći finansijski je nužna da bi se umanjio uticaj krize i to nije "povrtak crvenih"

Ovih dana sam više puta čuo kako se ”komunizam na velika vrata vraća i da je na vidiku propast surovog kapitalizma”. Kreditna kriza koja je prvo potresla SAD, a zatim se prelila na cijeli svijet, uzrokovala je državni intervencionizam kojim su vlade ušle u proces saniranja (da ne upotrijebim teži glagol, spašavanja) svojih finansijskih institucija. Ovaj potez je revitalizacija finansijskog sektora i pokušaj zaustavljanja sunovrata ekonomskog života. Pravi kapitalisti su se oduvijek protivili državnom intervencionizmu, smatrajući ga velikim zlom koja će zatrovati tržište utemeljeno na laissez-faireu - doktrini koja tvrdi da ekonomski sistemi najbolje funkcionišu upravo bez ikakve pomoći vlade. Ipak, kako se kriza “otela kontroli” moralo se potegnuti za tom nepopularnom im mjerom. Iako mnogi smatraju kako je takav oblik reagovanja nespojiv s kapitalističkom ideologijom, istorija pokazuje da to i nije u potpunosti točno.
Iz listanja hrpe časopisa i uživanja u pivu, u hladu omiljenog kafića, trgnu me dobro poznati promukli, ispušeni, glas lokalnog filozofa.
- Mali, vraćamo se u komunizam, moji opet dolaze - dobacuje mi preko flaše “klipa”, dobro poznata sijeda glava.
- Ne kontam?! - u startu pokušavam da učtivo, ali i prisno, stavim do znanja uvaženom sagovorniku da me zanima samo suština zaključka a ne detaljna analiza od zime na Kozari 1939. pa preko Drugog svjetskog rata cijepanja Evrope pa do danas.
- Vidi! - dobacuje mi “Glas” star dva dana: - I Garo (šarmatni sijedi gospodin na ovaj način izražava i svoje cijenjeno mišljenje o trenutnom predsjedniku SAD Obami) uleće svojim bankama sa državnim kapitalom. Opet Država kupuje banke! Ha, moji opet vode. Amerika trula! Gotova! Ha!
- Pa, ne bih baš da Vam se suprotstavljam - i dalje pokušavajući da skratim debatu a ne uvrijedim sagovornika - ali bojim se da malo miješate intervencionizam i regulaciju.
- Miješam kurac! – zagalami, crveneći se u licu - Vidi, bolan! Opet ćemo svi biti crveni!
- Uz dužno poštovanje, mislim da niste u pravu. Ovo što Garina administracija sada radi u Americi samo potvrđuje opažanje Džordža Soroša od prije desetak godina da su USA jedina država u svijetu koja je u stanju efikasno regulisati svoju ekonomiju.
- Ma, u stanju je,... da ne lajem sad. – osvrće se po lokalu kao da traži podršku u svojoj tvrdnji - Jebo te Soroš! Da je u stanju, ne bi ni došlo do krize. Nije u stanju! Zato se i svijet vraća komunizmu. Ima da Rusija i Kina pokore cijelu Evropu.
-Pa nije baš tako. Suština američke ekonomije je fleksibilnost, u granicama regulisanim zakonima. U kapitalizmu se radi o samoregulaciji, prepuštanju tržištu, a ako ne krene na bolje tek onda Država pronalazi rješenja.
- Ha! Prc! Eto, ti,… Sam kažeš. Država! Mali, moji pobjeđuju sigurno!
- Pa, dobro, Država! Ali to, ne znači pobjeda komunizma nego interevencionizam.
- Nije, nego komunizam. Nemaš ti pojma. Pobijediće državna regulacija, Ruje će zavladati svijetom i onda mogu mirno u grob!
- SAD ima dugu istoriju državnog intervencionizma. Država je uskakala i prije Prvog svjetskog rata, kada je pruzela željeznice, pa nakon krize 1929. pa onda New Deal, pa neki vid Trumanove nacioanlizacije željeznice i čeličana, pa reakcije poslije Drugog svjetskog rata,... Ovo što sada Amerika radi je samo nastavak te politike kontinuiteta. Kod njih je je tržište zakon, a iznad zakona tržišta je zakon države koji to tržište reguliše.
Tako da nije to komunizam.
Čim sam zatvorio usta postao sam svjestan da sam neiskusno upao u penzosovu igru. Više sam pričao od njega, a otišao sam i dalje u istoriju. Sad mi ne gine lekcija o Marksovom kapitalu,... A napolju je +30.
Marks, Hegelova Filozofija, devetnaesti vijek,... Najebo sam! A nema teorije da pobjegnem. Namignuo sam konobaru da nam obojici donese "po još jednu", odložio svoje časopise i nagnuo se prema uvaženom sagovorniku po još jednu lekciju iz istorije.
Što mi je u životu bilo potrebno ovo ubjeđivanje! Sam sebi sam kriv!