Ovaj tekst nije moje djelo već je preuzet sa sajta http://investitor.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=1323&Itemid=31%20target=
Ovdašnjim građanima, koji su se početkom 2007. počeli masovno „igrati na berzi“ i koji su pri tome, nažalost, izgubili dosta novca, najpametnija moguća investicija tih dana bila je zapravo - knjiga. Da su kojim slučajem početkom pretprošle godine „uložili“ samo 8 KM u sjajnu knjigu „Izazov berze“ André Kostolanya, danas bi njihove investicije u vrijednosne papire bile pozitivne a ne negativne.
No, nažalost, ovdašnji građani razmišljali su na slijedeći način: ko će u vrijeme opšte berzanske euforije razmišljati o knjigama, kada berza raste po petnaest do dvadeset posto dnevno i kada imam pouzdane informacije od prijatelja da će akcije FDS sigurno narasti sa 300 na 600 KM za par mjeseci.
Na njihovu žalost, akcije FDS i pored „pouzdanih informacija“ nisu narasle na 600 KM nego su pale na 90 KM, a dnevni rast berze brzo se pretvorio u gotovo višemjesečni pad. Ono što je u cijelom ovom slučaju još tužnije je činjenica da su građani ove zemlje sve to mogli unaprijed pročitati i s velikom dozom sigurnosti i predvidjeti da su samo odvojili 8 KM i par sati svog vremena i pokušali saznati šta o svemu tome kaže André Kostolany, jedan od najvećih berzanskih špekulanata svih vremena, čovjek koji je aktivno trgovao na čak 78 berzi širom svijeta, više od 65 godina!
Da su, dakle, početkom 2007. samo pročitali samo jedan pasus iz Kostolanyeve knjige znali bi da u februaru i martu te godine trebaju prodavati a ne kupovati akcije. Najveći berzanski špekulant je lijepo napisao: „pri visokim prometima i stalnom rastu vrijednosti akcijaene treba kupovati nego prodavati“. Veoma jednostavno. U februaru i martu dnevni promet na SASE je kao po pravilu iznosio rekordnih petnaest do dvadeset miliona KM, a vrijednost apsolutno svih akcija je rasla u prosjeku između pet i deset posto dnevno! Znači - tada su se dionice trebale prodavati, a ne kupovati. A koliko je to bila dobra preporuka, svjedoči sadašnje stanje na bh. tržištima kapitala.
No, ostavimo sada po strani ono što je bilo i pogledajmo šta Kostolany kaže za siutiaciju kakva je danas na našim berzama. Ovaj mađarski špekulant, između ostalog, kaže: „Likvidnost uvijek ima vodeću ulogu na berzi. Berza ne može da raste bez likvidnosti. Ona se ponaša kao i ciganski svirači u staroj Mađarskoj: 'Koliko para - toliko muzike'. Novac je muzika ili pogonsko gorivo berze“.
Ne treba onda biti baš previše lucidan pa zaključiti da su naše berze sada u jako lošem stanju. Uposlenici s berze stalno po medijima pominju kako je „likvidnost loša“, što zapravo znači da nema novca. To potvrđuju i iznosi prometa na berzama. Na Sarajevskoj berzi dnevni promet ovih dana zna pasti i na sto hiljada KM, a na Banjalučkoj berzi počesto ode i ispod toga. I pri tome pada vrijednost akcija.
Kostolany o tome kaže i slijedeće: „Čvrsto sam uvjeren da je pad cijena kod malog prometa loš znak. Jer signalizira daljnji pad. Pad cijena kod velikog prometa je dobar, i što je veći promet to je bolje, jer papiri u velikom broju prelaze u ruke čvrstih. S druge strane, rastući kursevi pri velikom prometu su loš znak jer kolebljivi tada kupuju vrijednosne papire. Što je veći promet to je znak da su se kolebljivi uključili - a to je loše!“
Čvrsti i kolebljivi su Kostolanyeve specifične definicije investitora na berzama. Pojednostavljeno, čvrsti su oni s znanjem i velikim iskustvom na berzama, a kolebljivi svi ostali, koji zapravo nemaju pojma šta rade nego kupuju dionice kada svi počnu da pričaju o tome. Kolebljivi su se, dakle, početkom 2007. uključili na Sarajevsku berzu, upravo u trenutku kada su i promet i vrijednost dionica vrtoglavo rasli. A to je, kako kaže Kostolany, loše! I zaista je bilo loše.
Iz samo ovih par rečenica mađarskog špekulanta građani BiH koji i dalje žele da „igraju na berzi“ mogu puno naučiti. Prvo, trebaju da prate likvidnost. Ako je ona mala kao sada, to je loš znak. Kada počne da raste likvidnost na berzi, potencijalni ulagači bi se trebali pripremiti. Kada počne da raste promet i počne da pada vrijednost akcija, treba kupovati. Čim počne da raste promet i vrijednost akcija, treba se ponovo pripremiti. A kada svi počnu pričati o berzi - to vam je siguran znak da treba prodavati dionice. Jednostavno, zar ne. Problem je samo u tome što 99 posto „igrača“ na berzi nikada neće ni pokušati da pročita ovo ili bilo šta slično i što će se, zapravo, ponašati upravo suprotno od opisanog. No, to je, ako ništa drugo, dobro bar za one koji znaju i hoće da čitaju.
