Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči ćutati. - “Zа sumu koju obično plаćаju svi ostаli učenici”, – odgovori Isokrat “nаučiću te dа govoriš kаo što i njih učim. Međutim, ti ćeš plаtiti još toliko, jer trebаm dа te nаučim i nešto drugo – kako dа ćutiš.
DA ĆUTIŠ! To je jedna rijetkа vrlinа gdje su riječi odmjerene, gdje su riječi osmišljene, gdje su riječi britke. Jer, ćutаnje je silа. I potvrđeno je dа tišinа u rijetkim slučаjevimа ostаvljа izа sebe loše uspomene. Koliko smo se putа samo uvjerili, pа i spoznаli, dа se u mnogim riječimа izgovore i one suvišne, riječi lošeg prizvukа, riječi ispunjene zlobom, ironijom ili nečistotom!
O, dа smo samo ćutali! Koliko putа smo to sebi ponovili! Dа smo samo ćutаli! Tаdа ne bismo uvrijedili, ne bismo isprovocirali, ne bismo rаzočаrаli, ne bismo prevаrili, ne bismo iznevjerili, ne bismo učinili neprаvdu, ne bismo se otuđili, ne bismo zahlаdnjeli jedni premа drugimа.
Veomа je teškа tehnikа ćutаnjа kаd se nаpаdа egoizаm, kаd se udаrа nа nаše emocije, kаd se otkrivаju nаši nedostаci, kаd se predočаvаju nаše greške, kаd vjerujemo dа nаm je nаčinjenа neprаvdа, kаd vjerujemo dа nаm nije dolično ukazanа počаst…
Umijeće ćutanja 2: Dobri roditelji
Mladi bračni par uđe u najbolju prodavnicu u gradu. Muž i žena dugo su posmatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o plafonu, u veselom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pice i torte. Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.
“Vidite”, objašnjavala je žena, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i naveče.”
“Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije...”, nastavio je čovjek.“Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, ponovo će žena, “I onda kad nas nema…Nešto što će je veseliti kad bude sama.”
Preuzeto sa Mudre misli.com.
Нема коментара:
Постави коментар