Jedan beduin je vodio karavan kamila. Svake bi im večeri skidao teret i vezivao kamile za klinove koje je zabijao u zemlju. Jedan kraj užeta bi vezao za kamilinu njušku, a drugi za klin. Tako vezane bi ih ostavio i mirno spavao.
Jedne je večeri počeo vezivati kamile kad je ustanovio da mu nedostaje klin i konopac za jednu kamilu.
Postavio je kamilu na njeno mjesto a zatim pravio pokrete rukama kao da joj vezuje konopac za njušku. Uzeo je čekić i udarao po zemlji kao da zabija klin, a na kraju pravio pokrete kao da konopac vezuje za klin.
I šta se dogodilo? Kamila se cijelu noć nije pomjerila.
Sljedećeg se jutra karavan spremao da krene. Svaku je kamilu odvezao osim one koja i nije bila vezana. Sve su se kamile podignule i krenule, sem te nevezane. Čovjek pomisli najgore.
Tad se sjetio da je sinoć i nju "zavezao".
Priđe joj malo je povuče za njušku, kao da odvezuje konopac. Zatim se sagne i s čekićem izbije navodni klin, a potom zamota navodno uže. Istog je časa kamila ustala, potrčala i pridružila se krdu.
Pouka: Uvjerenja nas čvršće vezuju od bilo kakvih konopaca.
Нема коментара:
Постави коментар