Umijeće ratovanja

Sun-Cu (kineski: 孫子; 544-496. p.n.e ) kineski je mislilac, pisac, diplomat i general, te Konfučijev savremenik. Njegovo najpoznatije djelo je „Umijeće ratovanja” napisano je za vrijeme cara Ho Lua iz dinastije Wu. Original je napisan u trinaest poglavlja, i vjerojatno je najutjicajnina knjiga vojne misli uopšte. U njoj na sažet i jezgrovit način opisuje što je rat, kako ga voditi, kako ga izbjeći, kako pobijediti i kako časno podnijeti poraz. To djelo je i filozofski pristup temi, ne samo pragmatični. U 10. vijeku iz Japana dolaze misionari u Kinu gdje se susreću s tim djelom i u prepisu i prevodu na japanski jezik odnose ga u svoju zemlju gdje je imalo ogromnog uticaja na stvaranje nove filozofije ratovanja i stvaranje Bušido-kodeksa, filozofske potke samurajskog načina života.

Sun-Cu bio je savjetnik na dvorovima kineskih careva i značajno je utjecao na filozofsku misao cijele kineske kulture.

Neki od njegovih citata su:

• Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio.
• Pobijediti bez borbe je najbolje.
• Planiraj ono što je teško dok je još lako, čini ono što je veliko dok je malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još male. Iz tog razloga mudraci nikada ne čine ono što je veliko i to je razlog zašto oni tu veličinu mogu postići.
• Duboko znanje jest biti svjestan smetnji prije smetnji, biti svjestan opasnosti prije opasnosti, biti svjestan razaranja prije razaranja, biti svjestan nesreće prije nesreće. Snažna akcija jest treniranje tijela bez opterećenosti tijelom, vježbanje uma bez korištenja umom, radeći u svijetu, a da se ne bude pogođen svijetom, provodeći zadatke, a da se ne bude zatrpan zadacima.
  

Kada ratujete, čak i ako pobjeđujete, ako to traje duže vrijeme, vaše snage će oslabiti a oštrica vašeg napada biće otupljena; ako izvedete opsadu nekog utvrđenog grada, to će vam iscrpiti snagu. Ako vašu vojsku duže vrijeme držite na otvorenom prostoru, ostaćete bez dovoljne količine osnovnih zaliha. Oružane snage nose u sebi loš predznak – ako ih koristite duže nego što je to potrebno, biće velikih stradanja. Kao što je rečeno: „Oni koji vole da se bore i tako iscrpljuju svoju vojsku, ne mogu izbjeći vlastitu propast.”

Kada vaše oružane snage oslabe, oštrica vašeg napada otupi, vaša snaga se iscrpi a vaše zalihe se istroše, druga strana će iskoristiti vašu nemoć i dići se na noge. Tada vam ni mudri savjetnici, ako ih imate, ne mogu pomoći da stvari do kraja preokrenete u svoju korist. Prema tome, čuo sam za brza i neuspjela vojna dejstva, ali nikada nisam čuo da je dugotrajan rat urodio plodom. Nijednoj naciji dugotrajno vojno angažovanje ničega dobrog nije donijelo.

Rečeno je: budi brz kao grom koji udara prije nego što čovjek i pomisli da stavi šake na uši, brz kao munja koja sijevne brže od treptaja oka.

Prema tome, oni koji nisu potpuno svjesni negativnih strana upotrebe oružane sile, ne mogu biti potpuno svjesni ni njenih prednosti. Oni koji znaju kako se ratuje, ne mobilišu svoje trupe dva puta i ne snabdijevaju ih hranom u tri navrata. To znači da se narod poziva u vojsku samo u jednom navratu i da se odmah postiže pobjeda – ne vraćajte se kući da biste sakupili nove trupe. Na samom početku ponesite svoje namirnice, a potom uzimajte hranu od neprijatelja.

Ako ponesete opremu iz svoje zemlje a hranu uzimate od neprijatelja, neće vam nedostajati ni oružja ni namirnica. Kada neka zemlja osiromaši zbog vojnog angažovanja, to biva stoga što prenosi namirnice do udaljenog mjesta. Ako prenosite namirnice do udaljenog mjesta, stanovništvo će osiromašiti. Oni koji su nastanjeni u blizini vojske, prodavaće stvari po višim cijenama. Zbog visokih cijena, veći dio naroda će osiromašiti.Kada se namirnice prenose do udaljenih mjesta, narod biva iscrpljen troškovima. Na tržištima koja su u blizini vojske dolazi do naglog skoka u cijeni robe. Zbog toga je dugotrajno vođenje rata pogubno za svaku državu. Kada su izvori snabdijevanja iscrpeni, zalihe se sakupljaju prinudnim putem. Kada se iscrpe moć i izvori zaliha, i zemlja postaje siromašna. Obični ljudi ostaju bez sedamdeset procenata svoga budžeta, dok država mora da utroši šezdeset posto nacionalnog bogatstva kako bi pokrila troškove uništene opreme.

Narod je osnovna snaga jedne države; hrana je najvažniji preduslov njegovog blagostanja. Vladar to mora da poštuje i da bude štedljiv. Stoga je mudar onaj general koji hranu otima od neprijatelja. Svaki kilogram hrane otet od neprijatelja ravan je dvadeset puta većoj količini hrane koju nabavljate sami. Za prenošenje jednog kilograma namirnica na veću udaljenost potrebno je dodatnih dvadest kilograma hrane. Prema tome, razjareni vojnici ubijaju neprijatelja, a nagrađeni vojnici otimaju njegova dobra. Ako nagradite svoje vojnike dijelom stečenog plijena, podstaknućete ih da se bore iz vlastitih pobuda, da bi se dočepali neprijateljevih dobara. Zato se kaže da tamo gdje ima dobrih nagrada ima i hrabrih boraca. Prema tome, nagradite onog ko u borbi dvokolica prvi zarobi najmanje deset dvokolica. Ako nagradite svakoga, neće biti dovoljno nagrada za sve. Zato nagradite jednoga da biste motivisali sve ostale.

Pridobijte zarobljenike na svoju stranu da bi se borili zajedno s vama. Lijepo se ophodite prema njima i brinite se za njih. Prema zarobljenim vojnicima treba se lijepo ophoditi da biste ih pridobili na svoju stranu. Tako se pobjeđuje protivnik, a istovremeno jača i vlastita moć. Ako se koristite neprijateljem da biste porazili neprijatelja, bićete jaki ma kuda da krenete. Prema tome, u ratu nije važna upornost, već pobjeda.

Upornost se ne isplati. Vojska je poput vatre – ako je ne ugasite, gorjeće dok se sama na ugasi. Na osnovu toga bivamo svjesni činjenice da se u rukama vojskovođe nalaze životi ljudi i sudbina nacije.