Moć uvjerenja

Jedan beduin je vodio karavan kamila. Svake bi im večeri skidao teret i vezivao kamile za klinove koje je zabijao u zemlju. Jedan kraj užeta bi vezao za kamilinu njušku, a drugi za klin. Tako vezane bi ih ostavio i mirno spavao.

Jedne je večeri počeo vezivati kamile kad je ustanovio da mu nedostaje klin i konopac za jednu kamilu.

Postavio je kamilu na njeno mjesto a zatim pravio pokrete rukama kao da joj vezuje konopac za njušku. Uzeo je čekić i udarao po zemlji kao da zabija klin, a na kraju pravio pokrete kao da konopac vezuje za klin.

I šta se dogodilo? Kamila se cijelu noć nije pomjerila.

Sljedećeg se jutra karavan spremao da krene. Svaku je kamilu odvezao osim one koja i nije bila vezana. Sve su se kamile podignule i krenule, sem te nevezane. Čovjek pomisli najgore.

Tad se sjetio da je sinoć i nju "zavezao".

Priđe joj malo je povuče za njušku, kao da odvezuje konopac. Zatim se sagne i s čekićem izbije navodni klin, a potom zamota navodno uže. Istog je časa kamila ustala, potrčala i pridružila se krdu.

Pouka: Uvjerenja nas čvršće vezuju od bilo kakvih konopaca.

Umijeće ćutanja

Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči ćutati.

Ernest Hemingvej

Jedаn mlаdić, poznаt u cijeloj Atini po svojoj brbljivosti, po ugledu nа druge i sаm odluči dа se upiše u Isokrаtovu Školu retorike. Isokrаt zаtrаži od njegа dа plаti duplo više nego što je to bio slučаj sа ostаlim učenicimа. Mlаdić se iznenаdi i zаmoli dа mu se kаže rаzlog.
- “Zа sumu koju obično plаćаju svi ostаli učenici”, – odgovori Isokrat “nаučiću te dа govoriš kаo što i njih učim. Međutim, ti ćeš plаtiti još toliko, jer trebаm dа te nаučim i nešto drugo – kako dа ćutiš.

DA ĆUTIŠ! To je jedna rijetkа vrlinа gdje su riječi odmjerene, gdje su riječi osmišljene, gdje su riječi britke. Jer, ćutаnje je silа. I potvrđeno je dа tišinа u rijetkim slučаjevimа ostаvljа izа sebe loše uspomene. Koliko smo se putа samo uvjerili, pа i spoznаli, dа se u mnogim riječimа izgovore i one suvišne, riječi lošeg prizvukа, riječi ispunjene zlobom, ironijom ili nečistotom!

O, dа smo samo ćutali! Koliko putа smo to sebi ponovili! Dа smo samo ćutаli! Tаdа ne bismo uvrijedili, ne bismo isprovocirali, ne bismo rаzočаrаli, ne bismo prevаrili, ne bismo iznevjerili, ne bismo učinili neprаvdu, ne bismo se otuđili, ne bismo zahlаdnjeli jedni premа drugimа.

Veomа je teškа tehnikа ćutаnjа kаd se nаpаdа egoizаm, kаd se udаrа nа nаše emocije, kаd se otkrivаju nаši nedostаci, kаd se predočаvаju nаše greške, kаd vjerujemo dа nаm je nаčinjenа neprаvdа, kаd vjerujemo dа nаm nije dolično ukazanа počаst…

Umijeće ćutanja 2: Dobri roditelji

Mladi bračni par uđe u najbolju prodavnicu u gradu. Muž i žena dugo su posmatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o plafonu, u veselom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pice i torte. Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.

“Vidite”, objašnjavala je žena, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i naveče.”

“Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije...”, nastavio je čovjek.

“Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, ponovo će žena, “I onda kad nas nema…Nešto što će je veseliti kad bude sama.”

“Žao mi je “, nasmiješi se ljubazno prodavačica. “Mi ne prodajemo roditelje!”

Preuzeto sa Mudre misli.com.

Kako nastaje politika kompanije

Izvršen je istraživački eksperiment nad majmunima. U kavez su uvedena četiri majmuna. Na sredini je postavljen visoki drveni stub na čijem vrhu se nalazio svežanj banana. Jedan od gladnih majmuna počeo se penjati uz stub kako bi došao do banana. Ali u trenutku kad je prišao vrlo blizu istraživači su ga zalili hladnim tušem. Majmun se ubrzo spustio sa stepenica i napustio pokušaj da se nahrani. Svaki je od majmuna pokušao isto i svakog je zaustavila hladna voda iz tuša. Nakon nekolko pokušaja i oni su konačno odustali. Zatim su istraživači izveli iz kaveza majmuna i doveli drugog, novog majmuna. Kad se pridošlica počeo penjanti prema banana ostali su ga zgrabili i povukli na pod. Nakon što mu se to nekolko puta desilo konačno je i on odustao pa nije više ni pokušavao. Istraživači su tako, jednog po jednog, zamjenjivali majmune. Svaki put bi novog majmuna ostali povlačili dolje prije nego što bi ovaj uspio stići do banana. Vremenom su u sobi ostali samo oni majmuni koji nikada nisu osjetili hladan tuš. Niti jedan od njih se nije želio prekršiti pravilo koje je zatekao kad je stupio u novu okolinu, a da ustvari nije imao pojma zašto.

Tako nastaje politika kompanije.

Prava istina

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je padala.
Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
"Dođi, djevojko", reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do uveče, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. "Mi sveštenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si to učinio?"
"Ja sam djevojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li je ti još uvijek nosiš?"

Ono što se dugima čini da je istina na osnovu onoga što radimo ponekad i nije prava istina.

Umijeće ratovanja

Sun-Cu (kineski: 孫子; 544-496. p.n.e ) kineski je mislilac, pisac, diplomat i general, te Konfučijev savremenik. Njegovo najpoznatije djelo je „Umijeće ratovanja” napisano je za vrijeme cara Ho Lua iz dinastije Wu. Original je napisan u trinaest poglavlja, i vjerojatno je najutjicajnina knjiga vojne misli uopšte. U njoj na sažet i jezgrovit način opisuje što je rat, kako ga voditi, kako ga izbjeći, kako pobijediti i kako časno podnijeti poraz. To djelo je i filozofski pristup temi, ne samo pragmatični. U 10. vijeku iz Japana dolaze misionari u Kinu gdje se susreću s tim djelom i u prepisu i prevodu na japanski jezik odnose ga u svoju zemlju gdje je imalo ogromnog uticaja na stvaranje nove filozofije ratovanja i stvaranje Bušido-kodeksa, filozofske potke samurajskog načina života.

Sun-Cu bio je savjetnik na dvorovima kineskih careva i značajno je utjecao na filozofsku misao cijele kineske kulture.

Neki od njegovih citata su:

• Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio.
• Pobijediti bez borbe je najbolje.
• Planiraj ono što je teško dok je još lako, čini ono što je veliko dok je malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još male. Iz tog razloga mudraci nikada ne čine ono što je veliko i to je razlog zašto oni tu veličinu mogu postići.
• Duboko znanje jest biti svjestan smetnji prije smetnji, biti svjestan opasnosti prije opasnosti, biti svjestan razaranja prije razaranja, biti svjestan nesreće prije nesreće. Snažna akcija jest treniranje tijela bez opterećenosti tijelom, vježbanje uma bez korištenja umom, radeći u svijetu, a da se ne bude pogođen svijetom, provodeći zadatke, a da se ne bude zatrpan zadacima.
  

Kada ratujete, čak i ako pobjeđujete, ako to traje duže vrijeme, vaše snage će oslabiti a oštrica vašeg napada biće otupljena; ako izvedete opsadu nekog utvrđenog grada, to će vam iscrpiti snagu. Ako vašu vojsku duže vrijeme držite na otvorenom prostoru, ostaćete bez dovoljne količine osnovnih zaliha. Oružane snage nose u sebi loš predznak – ako ih koristite duže nego što je to potrebno, biće velikih stradanja. Kao što je rečeno: „Oni koji vole da se bore i tako iscrpljuju svoju vojsku, ne mogu izbjeći vlastitu propast.”

Kada vaše oružane snage oslabe, oštrica vašeg napada otupi, vaša snaga se iscrpi a vaše zalihe se istroše, druga strana će iskoristiti vašu nemoć i dići se na noge. Tada vam ni mudri savjetnici, ako ih imate, ne mogu pomoći da stvari do kraja preokrenete u svoju korist. Prema tome, čuo sam za brza i neuspjela vojna dejstva, ali nikada nisam čuo da je dugotrajan rat urodio plodom. Nijednoj naciji dugotrajno vojno angažovanje ničega dobrog nije donijelo.

Rečeno je: budi brz kao grom koji udara prije nego što čovjek i pomisli da stavi šake na uši, brz kao munja koja sijevne brže od treptaja oka.

Prema tome, oni koji nisu potpuno svjesni negativnih strana upotrebe oružane sile, ne mogu biti potpuno svjesni ni njenih prednosti. Oni koji znaju kako se ratuje, ne mobilišu svoje trupe dva puta i ne snabdijevaju ih hranom u tri navrata. To znači da se narod poziva u vojsku samo u jednom navratu i da se odmah postiže pobjeda – ne vraćajte se kući da biste sakupili nove trupe. Na samom početku ponesite svoje namirnice, a potom uzimajte hranu od neprijatelja.

Ako ponesete opremu iz svoje zemlje a hranu uzimate od neprijatelja, neće vam nedostajati ni oružja ni namirnica. Kada neka zemlja osiromaši zbog vojnog angažovanja, to biva stoga što prenosi namirnice do udaljenog mjesta. Ako prenosite namirnice do udaljenog mjesta, stanovništvo će osiromašiti. Oni koji su nastanjeni u blizini vojske, prodavaće stvari po višim cijenama. Zbog visokih cijena, veći dio naroda će osiromašiti.Kada se namirnice prenose do udaljenih mjesta, narod biva iscrpljen troškovima. Na tržištima koja su u blizini vojske dolazi do naglog skoka u cijeni robe. Zbog toga je dugotrajno vođenje rata pogubno za svaku državu. Kada su izvori snabdijevanja iscrpeni, zalihe se sakupljaju prinudnim putem. Kada se iscrpe moć i izvori zaliha, i zemlja postaje siromašna. Obični ljudi ostaju bez sedamdeset procenata svoga budžeta, dok država mora da utroši šezdeset posto nacionalnog bogatstva kako bi pokrila troškove uništene opreme.

Narod je osnovna snaga jedne države; hrana je najvažniji preduslov njegovog blagostanja. Vladar to mora da poštuje i da bude štedljiv. Stoga je mudar onaj general koji hranu otima od neprijatelja. Svaki kilogram hrane otet od neprijatelja ravan je dvadeset puta većoj količini hrane koju nabavljate sami. Za prenošenje jednog kilograma namirnica na veću udaljenost potrebno je dodatnih dvadest kilograma hrane. Prema tome, razjareni vojnici ubijaju neprijatelja, a nagrađeni vojnici otimaju njegova dobra. Ako nagradite svoje vojnike dijelom stečenog plijena, podstaknućete ih da se bore iz vlastitih pobuda, da bi se dočepali neprijateljevih dobara. Zato se kaže da tamo gdje ima dobrih nagrada ima i hrabrih boraca. Prema tome, nagradite onog ko u borbi dvokolica prvi zarobi najmanje deset dvokolica. Ako nagradite svakoga, neće biti dovoljno nagrada za sve. Zato nagradite jednoga da biste motivisali sve ostale.

Pridobijte zarobljenike na svoju stranu da bi se borili zajedno s vama. Lijepo se ophodite prema njima i brinite se za njih. Prema zarobljenim vojnicima treba se lijepo ophoditi da biste ih pridobili na svoju stranu. Tako se pobjeđuje protivnik, a istovremeno jača i vlastita moć. Ako se koristite neprijateljem da biste porazili neprijatelja, bićete jaki ma kuda da krenete. Prema tome, u ratu nije važna upornost, već pobjeda.

Upornost se ne isplati. Vojska je poput vatre – ako je ne ugasite, gorjeće dok se sama na ugasi. Na osnovu toga bivamo svjesni činjenice da se u rukama vojskovođe nalaze životi ljudi i sudbina nacije.

Nekima čitav život prođe u iščekivanju.

Jedan sveštenik sedeo je kraj prozora, spremajući se da napiše propoved o Proviđenju, kada je čuo buku kao od eksplozije i video ljude kako panično beže na sve strane. Ubrzo je čuo da je brana popustila, da reka nadolazi i da se ljudi evakuišu. Voda je uskoro počela da plavi ulicu ispod njega i, obuzdavajući paniku, rekao je u sebi: "Spremam propoved o Proviđenju i evo mi prilike da u praksi sprovedem ono što savetujem drugima. Neću pobeći, ostaću ovde i pouzdaću se u spas koji će doći božjim proviđenjem."
Kada je voda stigla do prozora, stigao je i čamac pun ljudi. "Uskačite, oče!" povikali su. "Ne, ne, deco moja", smireno je rekao sveštenik. "Uzdam se u božje proviđenje koje će me spasiti." Ipak, morao je da se popne na krov i, kada je voda stigla gore, prošao je još jedan čamac pun ljudi koji su ga zvali da se ukrca. Međutim, ponovo je odbio.
Na kraju, popeo se na vrh zvonika i, kada mu je voda stigla do kolena, poslali su patrolni čamac da ga spase. "Ne, hvala vam", rekao je, spokojno se osmehujući. "Ja verujem u Boga. On me neće ostaviti."
Kada se konačno udavio i stigao u raj, odmah je počeo sa žalopojkom upućenom Bogu: "Verovao sam u tebe! Zašto me nisi spasao?" "Ako ćemo pravo", rekao je Bog, "poslao sam ti čitava tri čamca!"

Kratke poučne priče

Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje

"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:

Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.

I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

Velika zla svinja i tri nevina vučeta

Velika Zla Svinja odlučila da pojede tri vuka. Odmah je otrčala do šume. Prilično zadihana uspjela da je nađe dom vučića. Prvi vuk je, naravno, obitavao u kućici od slame. Svinja nije pravila uvod, onako nestrpljiva da vidi kako će joj stvar sa duvanjem ići, nego je odmah uzela da duva i duva. Slamenjača se, pogađate, nije ni pomerila. Vuk koje je bio unutra, nije ni opazioda se napolju nešto dešava. Svinja se na to, onako velika i sva zla, potpuno pokunjila. Nije ni pokušala da oduva kućicu od dasaka drugog vučeta, a pogotovo ne kućicu od cigala onog trećeg, nego se brže bolje vratila svojoj.

Pouka 1: Svinje nemaju kapacitet pluća kao vukovi, te im nije uputno da se bave oduvavanjem vučećih kućica.

Pouka 2: Mitovi su neponovljivi iz prostog razloga što su ponavljanja neostvariva baš kao i sami mitovi.

Pouka 3: Ako neko odluči nešto da uradi, najbolje je da to zna da uradi prije nego li ode na radno mjesto. U suprotnom, otići će kući pokunjen (bolja verzija), ili će nastaviti da radi kritikovan, (gora verzija).

Priča o mravu

Jednom davno, živeo je srećan i vrijedan rav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je jako vrijedan i sretan. Jednom rječju, bio je srećan dok je radio. Pkevušio je vesele pesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolisao. Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog obima posla oko papira morali su da zaposle nekog ko bi pripremao papire i izveštaje. Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.

A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.

Izveštaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izveštajima koje je dobijao od Bubamare i uskoro je počeo da zahtjeva: uporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd. Da bi se zadovoljio direktorov zahtev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili nov računar sa štampačem. Srećni i vredni mrav je i dalje radio kao i pre. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neki računar. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagovati. Kreirao je novo radno mesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrednog mrava. Na novo radno mesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamenio celokupni namestaj u svojoj kancelariji i na zahtev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i nov računar sa ravnim, LCD ekranom.

Broj računara je narastao i morao je da se kupi i instalira i mrezni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je uzgred bio njegov pomoćnik u predhodnoj firmi). I tako je zaposlio Stenicu. U isto vreme Mrav je postajao sve manje srećan i sve manje produktivan. Opet je tražio racunar. Opet mu nisu odobrili. Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora da naruči studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim
direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažovanja agencije za te potrebe.

Skupa studija je uradjena i Cvrčak je počeo da primenjuje predložene motivacione metode. Svuda je okačio motivacione plakate. Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stenicu na motivacione treninge u poznata ljetovalista.

Mrav je i dalje, ali nevoljno, radio. Čitao je motivacione poruke na plakatima i nikako nije mogao da nadje nadredjene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega.

I tako je vreme teklo.

Direktor Stršljen je i dalje dobijao redovno svoje perfektne izveštaje ali su oni počeli da pokazuju da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je da reaguje.

Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospodju Sovu. Sovin zadatak je bio da izvrši potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i da predloži resenja da bi firma poslovala rentabilno.

Nakon tri meseca, Gospodja Sova je direktoru predala sledeći izveštaj:
"U firmi je previše zaposlenih!"

Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:

MRAVA.

Naravoučenije:

Nikada nemoj da budes srećan i vredan mrav.

Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
Nesposobnima ne trebaju nadzornici.

Ako si uprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati da radiš za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stenicu i Sovu. Ali tada nećeš moci da radiš ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš da se družiš sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stenicama i sovama.

Nažalost, cijela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

Momo Kapor - Istok i Zapad

Na Istoku, službenici rade od sedam do tri. Na Zapadu, od devet do pet. Službenički Istok se budi u pola šest. Činovnički Zapad u sedam.

Mamurni Istok baulja kroz maglovito zimsko jutro, psujući posao, državu, život, sudbinu. Istok je poluobrijan. To je zbog toga što se brijao sinoć, da bi ujutru mogao duže da spava.

Glatko izbrijani Zapad vozi se ćutke metroom. Istok priča političke viceve u pretrpanom autobusu. Zapad čita novine. Potpuna tišina. Niko ni sa kim ne razgovara.

Istok se zaljubljuje u nepoznatu službenicu sa zelenim očima između tri autobuske stanice. Naravno, on stiže u pola osam na posao i kaže ljutito šefu: Šta je? Pa nismo, valjda, na Zapadu?

Zapad počinje da radi u devet. U to vreme Istok već polako počinje da dolazi sebi. Popio je tri kafe i pročitao u novinama šta se događa na Zapadu. Do pola deset, Istok razgovara o tome šta je sinoć bilo na televiziji.

Zapad već uveliko radi. On ne može da prepriča šta se sve događalo na dvadeset i sedam televizijskih kanala, jer niko nije gledao isti program.

U pola jedanaest, Istok koji je imao dva sata prednosti nad Zapadom, odlazi na zasluženi doručak, koji se plaća bonovima. Kao da je celoga jutra kopao, on doručkuje glavu u škembetu, gulaše, pljeskavice, bureke, tripice, čorbaste pasulje, jagnjetinu sa kupusom, podvarke i ostala lakša jela. Posle žvače čačkalicu i popije tri piva, odlikovana na svetskoj izložbi.

Zapad ima pauzu za ručak između dvanaest i trinaest časova. On stojeći pojede sendvič sa hladnom piletinom (belo meso) i popije 7 UP. Zatim se vrati na posao. U hodniku kuće u kojoj radi popio je prvu instant-kafu iz kartonske šolje.

Istok već ima prednost od tri piva i dva vinjaka. Usput, čuo je za neku rasprodaju, pa je skoknuo da vidi o čemu se radi i vratio se posle dva sata u kancelariju.

Zapad se dogovorio da sastanak Sindikata bude održan u subotu, kada se ne radi. Odlučivaće se o mogućem štrajku. Istok je preko Sindikata dobio zaleđenu juneću polutku, koju će strpati u zamrzivač. Okrvavljeno odelo odneo je na hemijsko češćenje. U tri po podne Istok se vraca kući. Pre toga svraća na pihtije i još jedno pivo.

Zapad i dalje radi.

Istok ruča. Porodica ide na prstima, jer se tata premorio na poslu.

Zapad i dalje radi.

Istok je prilegao na divan i uskoro hrče, pošto je prethodno novinama prekrio lice zbog muva. Bude ga u 19h30 da gleda televizijski dnevnik. Istok ima hiljadu primedbi na ekonomsku situaciju.

Zapad i dalje radi.

Pošto je odgledao vesti, Istok se baca na lakšu večeru: kuvana svinjska kolenica sa renom i crnjak od tasta sa sela. Šest sati: Zapad se vraća kući. Nema snage da čita novine u podzemnoj železnici. Zapad je iscedio sve iz Zapada.

Istok je svežiji uveče, nego ujutru! On vec igra karte sa kumovima i otvara treću bocu crnjaka. Na smrt umorni Zapad zbacuje mokasine sa nogu i pije viski da dođe sebi. Ruši se u fotelju i gleda treperave televizijske slike ne shvatajući, uopšte, sadržaj. Pita se, ima li život bilo kakvog smisla? Kuda sve to vodi? Zatim bezvoljno večera: bleda atlantska riba bez ukusa i bareno povrće. Čaša belog vina.

U tom trenutku, Istok je već u prednosti za pet boca crnjaka.

Zapad odlazi rano na spavanje. Sutra je radni dan. Zapad će živeti samo preko vikenda. Od petka u pet po podne, do nedelje uveče.

Istoku je svaki dan praznik. Ne bih živeo na Zapadu, kaže ženi, da mi daju million dnevno!

Zapad uzima pilulu za spavanje.

Istok lakomisleno pozajmljuje novac od Zapada.

Zapad odobrava kredite, da bi živeo od kamata sa Istoka.

I Istok i Zapad spavaju kao bebe i sanjaju u bojicama.

Momo Kapor - Očevi i deca

Nedavno sam se u Frankfurtu vozio cudnim prevoznim sredstvom; bila je to neka vrsta evropske riske, samo njen vlasnik nije trcao nego je okretao pedala bicikla dok smo mi sedeli natrkiveni iza njega.Prolazio je kroz pesacke zone, preko trotoara i zabranjenih trgova. Veoma uctiiv mlad covek koji je govorio savrseno engleski i koji je za voznju naplatio deset evra.

Dok me je vozio mislio sam na zapadne i istocne oceve i decu.

Ne moze se reci da Istok vise voli svoju decu, nego Zapad svoju. Ipak istocna deca ostaju mnogo duze u porodicnom gnezdu nego zapadna.

Zbog toga se na istoku ostaje mnogo duze mlad. U tenutku kada se zapadni pedesetogodisnjak vec povlaci iz biznisa u mirovinu na svoj ranc, njegov vrsnjak na istoku vazi jos uvek za mladog, perspektivnog coveka, kome, nazalost, smetaju stariji!

U jednom istocnom i jednom zapadnom gradu, rodili su se istoga dana mali Istok i mali Zapad. Od istih bolesti pelcovani, ali se nisu zaposlili u istom danu.

Dok je mali Istok sutirao loptu, malog Zapada tata zaposlio da raznosi novine po ulici. Sa dvanaest godina zaradio svoj prvi novac.

"Na Zapadu u tvojim godinama vec zaradjuju!" vikao je otac Istoka po kuci.

"Pusti dete neka se ispava..." branila ga mama Istok. "Kad nismo mogli mi, neka bar on..."

I dok su malog Istoka terali da svira klavir (za koji, ocigledno, nije imao smisla),da uci violinu i mrtve jezike, mali Zapad je posle skole raznosio kafe po radnjama u svom kraju. Sa osamnaest godina, imao je vec solidnu ustedjevinu i dobre poslovne veze.

Kada se mali Istok upisao na fakultet, mali Zapad je vec napustio ocevu kucu i iznajmio svoj apartman. I dok je mali Istok cvileci izmolio dzeparac, mali Zapad je pozajmio familiji novac, koji mu je uredno vracen uz kamatu.

Mali Istok je dugo i bezbrizno studirao drustvene nauke.

Mali Zapad je prekinuo skolovanje.On nije imao vremena za predugo studiranje. Ako su mu potrebni zubari, uvesce gotove iz Srbije. Ako mu trebaju arhitekte, platice najbogatije diplomirane, opet iz Sribje. Ako mu je potreban novac, uzece

ga od kamata naravno od Srbije.

Mali Istok jos uvek pita majku;

"Kevo, sta ima za rucak?"

Mali Zapad se preselio u sasvim drugi grad, jedanput godisnje cestita svojim praznike.

Najzad, mali Istok je nekako zavrsio fakultet, odsluzio vojsku i ozenio se, pa stanuje kod tate i mame u polovini od jedne i po sobe.Otac mu na sve strane trazi posao, dok on redovno ucestvuje u razgovorima na tribinama onezaposlenosti mlade generacije. Uzgred ima vec dvadeset sedam godina i jos u zivotu nije zaradio ni jedan jedini dinar. On i njegova supruga (koja jos studira) zive od onoga sto im daju roditelji. Majka jos uvek kuva i tera svog srednjovecnog sina da se toplije obuce jer napolju duva. Otac deli citav niz korisnih saveta. Majka jos uvek ne moze da zaspi dok joj se dete ne vrati kuci. Mali Istok zivi, tako, u nekoj vrsti produzenog boravka u decijem vrticu.

Mali Zapad, koji je sada veliki, odveo je decu da posete dedu koji zivi na drugom kraju zemlje.

Mali Istok je, najzad, dobio dozvolu da zastakli terasu i tako prosiri sobu za dnevni boravak.

Stari Zapad umire sam u starckom domu. Time ja platio cenu samostalnosti malog Zapada. Oci mu sklapa dezurna bolnicarka. Mali Zapad nasledjuje njegovu ustedjevinu i zivotno osiguranje.

Stari Istok sedi jos uvek na svom mestu u celu stola i njemu se prvo sipa corba u tanjir. I dalje deli citav niz korisnih saveta. Mali Istok ce jednoga dana sesti na njegovo mesto.

Nece naslediti nista, sem visokog pritiska i navike da deli besmislene savete. Nece naslediti nista, sem visokog pritiska i navike da deli besmislene savete.