среда, 29. фебруар 2012.

Barter sistem


Na portalu Frontal je objavljen moj blogpost o barter poslovima.
Kod nas, nesumnjivo, vladaju loši dužničko - povjerilački odnosi. Ruku na srce i državne institucije i poreski obveznici se teško odriču prakse iz doba socijalizma. Stariji čitaoci se sjećaju da su se tada krediti podizali sa namjerom da se ne vrate u punom iznosu. Tada je nastala već izlizana metafora – „bespovratni kredit“.

Teška, često nemoguća, naplata potraživanja ne samo da predstavlja problem u privlačenju inostranih investitora, već uopšte za poslovanje u zemlji. Ekonomski stručnjaci i analitičari ističu da se nekažnjavanje preduzeća koja su veliki dužnici i gubitaši, umjesto zaštite povjerilaca i vlasnika kapitala, pravda brigom za sudbinu radnika. Selektivno „gledanje kroz prste“ je socijalizacija ekonomskih odnosa i opiranje tržišnoj ekonomiji. Htjeli takvo stanje ili ne, takav ambijent finansiraju poreski obveznici, ali nema sumnje da ekonomija koja više brine o zaštiti dužnika nego o zaštiti povjerilaca nema perspektivu.
U vrijeme opšte nelikvidnosti na tržištu na kojem nema „bespovratnih kredita“ i na kojem privrednici i država nastoje da svoje proizvode i usluge što prije naplate, a rijetki svoje obaveze izvršavaju na vrijeme, priča o uvođenju barter sistema ima sve više smisla jer bi velikom broju privrednika barter omogućio da „dođu do daha“.
Barter poslovi su najsličniji kompenzaciji. Zapravo, u slobodnom prevodu, „bartering“ predstavlja trampu roba i usluga bez upotrebe novca. Na selima odavno poznat princip razmjene kukuruza za gorivo na razvijenim tržištima je evoluirao u moderan sistem razmjene. Razlika između kompenzacije i bartera je u tome što je kompenzacija bilateralna - robe i usluge mijenjaju dva (fizička ili pravna) lica, a kod bartera ponuđač ponudi robu u sistemu, potom se formira tržišna cijena robe i on dobije određeni iznos kredita (ili „barter valute“) za koji kupuje bilo koju vrstu robe od bilo kojeg ponuđača u sistemu za iznos kredita koji posjeduje. Tek kad se ostvari uslov da se informacije o ponudi i tražnji sistematski prikupljaju i uparuju može se govoriti o organizovanom barter tržištu. Zbog toga cijeli proces organizuje vodi barter kompanija ili berza.
Jedan od glavnih uslova koja se postavljaju pred učesnike u barter berzi je da se robe i usluge prodaju pod istim uslovima kao na novčanom tržištu. Dakle, ne postoji nikakav vid prisile. Ako postoji potreba za razmjenom, moguće je pregovarati o uslovima. Na ovaj način svaki ponuđač roba može pokušati da pronađe više zainteresovanih za svoju robu i na taj način bude u prilici da upozna potencijalne poslovne partnere. Dakle, među najvažnijim osobinama barter tržišta je da ono potencijalno širi tržište i olakšava reklamiranje preduzeća jer olakšava međusobne kontakte među preduzećima koje se bave različitim djelatnostima. Prema tome, osim što dopunjava markeništku i prodajnu funkciju barter poslovi se mogu iskoristi iza povećanje konkurentnosti.
Uprkos tome što podsjeća na vraćanje u srednji vijek, barter danas predstavlja napredan oblik trgovine. Barter se, u privrednom sistemu jedne države, prvi put pojavljuje 1928. godine prošlog vijeka u privredi Njemačke. Ubrzo ga, 1934. godine, prihvata i Švajcarska privreda. Sjedinjene Američke Države 1950. godine uvode barter kroz elektronsko poslovanje. Danas, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji preko 250.000 barter kompanija. Procjenjuje se da je samo između njih, kroz barter razmjene, ostvareno trgovanje u vrijednosti od sedam milijardi dolara u proizvodima i uslugama. U Turskoj, na primjer, barter poslovi iznose oko 25 odsto bruto društvenog proizvoda. Najpoznatije kompanije i barter sistemi su još u Americi, Švajcarskoj, Belgiji i Australiji i to u ugostiteljskom, drvoprerađivačkom, građevinskom i poljoprivrednom sektoru.
Najpoznatiji primjer bartera je slučaj iz početka sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je kompanija Pepsi dobila od ruske vlade prava na trgovanje "Stolichnaya" votkom u SAD - u, a dala ruskoj vladi prava na trgovanje Pepsi proizvodima u Rusiji. Brazilska vlada je nedavno predložila Južnoj Koreji barter posao u brodogradnji i naftnom sektoru. Koreja, najveći svjetski brodograditelj bi Brazilu dostavljala brodove i platforme za vađenje nafte u zamjenu za udjele brazilske vlade u naftnim poljima na području Santos.
Član barter tržišta se postaje potpisivanjem ugovora i registracijom u sistem. Svi učesnici na domaćem ili međunarodonom barter tržištu potpisuju isti ugovor i smatra se da se na taj način štite njihovi interesi jer su na barter tržištu svi ravnopravni.
Juče su u prostorijama Privredne komore Republike Srpske pod nazivom „Trgovački barter i njegova primjena u našem privrednom ambijentu“, prikazane tehnike, zakonski osnov i sistemi bartera u svijetu. Nažalost, predavač i prisutni profesori i učesnici skupa su ostali uskraćeni za komentare predstavnika ministarstva finansija o standradima, ograničenjima, mogućnostima, legislativi i efektima trgovačkog bartera u regiji i kod nas. Zaključak nekoliko pristutnih privrednika i profesora je da barter sistem, kroz mogućnost plaćanja proizvodima i uslugama, možda ne bi pokrenuo novi investicioni ciklus neslućenih razmjera, ali bi zasigurno olakšao poslovanje mnogim preduzećima koja na svoja potraživanja čekaju i po 200 dana.
Jedno je sigurno. Privrednici će nakon ove prezentacije osim razmišljanja kako da na vrijeme izmire svoje obaveze prema dobavljačima, bankama, državi i radnicima imati još jednu temu na umu.

Нема коментара:

Постави коментар