петак, 28. октобар 2011.

Licemjerno rangiranje

Ovaj tekst je trebao da bude objavljen ljetos u jednom časopisu, ali su planove poremetili godišnji odmori i još neke zafrkancije tako da do sada nije vidio svjetlo dana. Niko nije kriv. Nema ljutnje. Prosto, desili su se određeni, nevažni, nesporazumi. Mislim da je tekst interesantan pa ću ga postaviti na blog ovom prilikom.

Zadatak rejting agencije je da, na osnovu analize i procjene, utvrdi sposobnost nekog emitenta hartija od vrijednosti da izvršava svoje obaveze. S tim ciljem rejting agencije određuju nečiji kreditni rejting kako bi investitori ili kreditori lakše donijeli odluke o svojim akcijama.
Najpoznatije međunarodne agencije za kreditni rejting su Moody's Investors Service, Standard & Poor's i Fitch. Ove agencije imaju, prema kriterijima kreditne sposobnosti i kreditnog rizika, nekoliko vrsta oznaka rejtinga. Oznake se označavaju slovima i u okviru svake kategorije postoje nivoi rejtinga. Pri određivanju nivoa, agencija Moody's Investors Service za označavanje nivoa rejtinga koristi brojeve, a Standard & Poor'ss i Fitch koriste „+“ ili „-“. U zavisnosti od razvoja događaja, agencije mogu dati pozitivna, stabilna, negativna i promjenjiva očekivanja. Ocjene ispod BBB/Baa se ne smataraju investicionim već špekulativnim nivoom i često se označavaju kao „junk“ (smeće).
Moody's Investors Service
Standard &Poor's
Fitch
Kratak opis kategorije rejtinga
Investicioni nivo
Dugi rok
Kratak rok
Dugi rok
Kratak rok
Dugi rok
Kratak rok
Aaa
P-1
AAA
A-1+
AAA
F1+
Najbolja kreditna sposobnost, minimalan kreditni rizik.
Izuzetno jak kapacitet za izmirivanje obaveza.
Aa1
AA+
AA+
Visoka kreditna sposobnost, veoma nizak kreditni rizik.
Aa2
AA
AA
Aa3
AA-
AA-
A1
A+
A-1
A+
F1
Srednjevisoka kreditna sposobnost, nizak kreditni rizik. Snažna sposobnost da se ispune obveze, ali je dužnik nešto više osjetljiv na promjene.
A2
A
A
A3
P-2
A-
A-2
A-
F2
Baa1
BBB+
BBB+
Srednja kreditna sposobnost, umjeren kreditni rizik.
Baa2
P-3
BBB
A-3
BBB
F3
Baa3
BBB-
BBB-
Ba1
-
BB+
B
BB+
B
Kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan kreditni rizik.
Ba2
BB
BB
Ba3
BB-
BB-
B1
B+
B+
Spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik
B2
B
B
B3
B-
B-
Caa1
CCC+
C
CCC
C
Loša kreditna sposobnost, veoma visok kreditni rizik.
Caa2
CCC
Caa3
CCC-
Ca
CC
Visokospekulativna kreditna sposobnost, izvjesno neizvršavanje obaveza. "In default" - bankrot.
C
C
D
-
DDD
-
DDD
D
Tabela 1 – Pregled oznaka rejtinga
Ministarstvo finansija i trezora BiH je u ime Bosne i Hercegovine ugovorilo praćenje kreditnog rejtinga BiH sa dvije međunarodne rejting agencije Moody's Investors Service i Standard &Poor's. Agencija Moody's Investors Service angažovana je 2003. godine. Već 2004. godine Bosna i Hercegovina dobila svoj prvi kreditni rejting. Agencija Standard &Poors angažovana je 2008. godine, i krajem te godine je dodijelila rejting BiH. Ljudi iz ovih agencija kontinuirano prate stanje u Bosni i Hercegovini i najmanje jednom godišnje dolaze u misiju kako bi u razgovorima s zvaničnicima i predstavnicima institucija i entiteta u BiH, ali i predstavnicima međunarodne zajednice stekli potpunu sliku o stanju i perspektivama u BiH.
Agencija Moody's Investors Service
Agencija Standard & Poor's
Rejting
Datum
Aktivnost
Rejting
Datum
Aktivnost
B2/negativni izgledi
16. 5. 2011.
izgled izmijenjen
B+/negativni izgledi
28. 7. 2011.
izgled izmijenjen
B2/stabilni izgledi
17. 5. 2006.
povećan rejting
B+/stabilni izgledi
8. 12. 2009.
potvrđen rejting
B3/pozitivni izgledi
29. 3. 2004.
dodijeljen rejting
B+/stabilni izgledi
22. 12. 2008.
dodijeljen rejting
Tabela 2 – Istorija rejtinga BiH

Kao rezultat svojih analiza, agencija Standard &Poor's je 28. jula objavila da izmijenila Bosni i Hercegovini izgled sa stabilnog na negativan izgled kreditnog rejtinga „B+". Agencija Moody's Investors Service izmijenila je Bosni i Hercegovini izgled sa stabilnog na negativan izgled kreditnog rejtinga „B2" još 16. maja.
Ove promjene prognoze uzrokovane procjenom agencija da će „vjerovatno doći do sniženja rejtinga BiH ukoliko politička klima nastavi negativno da utiče na upravljanje javnim sektorom i na zaduženost države“. U saopštenju se navodi da kako BiH, ni devet mjeseci nakon opštih izbora nema vladu na državnom nivou, ta situacija bi mogla "ugroziti usvajanje budžeta za 2011. godinu, kao i okvirni fiskalni dogovor za period između 2012. i 2014, na kojem će se bazirati budući budžeti“. U istom saopštenju agencije su potvrdile ocjenu kratkoročnog rejtinga Bosne i Hercegovine od B.
Prema ocjenama agencija, među zemljama u regionu, Bosna i Hercegovina ima bolji rejting samo od Makedonije, Srbije i Grčke.
Država
Moody's Investors Service
Standard &Poor's*/Fitch
Slovenija
Aa2/stabilan
AA/negativan
Bugarska
Baa2/stabilan
BBB/stabilan
Mađarska
Baa3/negativan
BBB-/negativan
Rumunija
Baa3/stabilan
BB+/stabilan
Hrvatska
Baa3/stabilan
BBB-/negativan
Crna Gora
Ba3/stabilan
BB/negativan
Albanija
B1/stabilan
B+/stabilan
Bosna i Hercegovina
B2/negativan
B+/negativan
Makedonija
-
BB/stabilan
Srbija
-
BB/stabilan
Grčka
Ca/promjenjiv
CC/negativan
Tabela 3 – Kreditni rejting zamalja u regionu

Nakon, uglavnom opravdanog, smanjivanja kreditnog rejtinga evropskim zemljama dogodilo se nešto doskoro nesamislivo. Po prvi put od 1917. godine smanjen je i američki kreditni rejting. Agencija Standard &Poor's je spustila kreditni rejting najvećoj svjetskoj ekonomiji sa AAA na AA+. Prvi dan trgovanja nakon tog smanjenja najvažniji indeksi na američkim berzama su pali između četiri i šest posto.
Iako bi ova odluka S&P-a mogla gurnuti američku ekonomiju, ali i čitav svijet, u novu u recesiju, niko ne može da se otme utisku da je američki kreditni rejting odavno trebao biti doveden u pitanje.
Prije svega, već dugo se čuju oštre kritike na rad ovih agencija zbog smanjivanja rejtinga PIGS zamalja (Portugalija, Irska, Grčka i Španija) i zagovaraju se reforme finansijskog sistema po kojem bi rejting agencije imale manji uticaj. Zapravo, najčešća kritika se odnosi na dvostuke aršine triju vodećih agencija za kreditni rejting po pitanju rejtiga SAD-a i drugih zemalja.
Treba imati u vidu da se pri procjeni kreditnog rejtinga ne posmatra samo ukupni iznos duga, već i dinamika rasta zaduženja i vladine mjere u kontrolisanju i saniranju duga. Većina ekonomskih analitičara se slaže da je dug zemlja sa periferije evrozone prešao prag održivosti, ali da se ne može poreći da vlade ovih zemalja nastoje da poprave stanje sproveđenjem bolnih i nepopularnih reformi. U prilog toj tvrdnji idu i česti masovni protesti u Grčkoj. Bez sumnje, vlade ovih zemalja su spremne da povuku poteze koji ih mogu koštati (ne)uspjeha na sljedećim izborima. Ruku na srce, čini se da su te mjere došle prekasno i da se insistira na pogrešnim stvarima jer smanjenje državne potrošnje tokom recesije samo produbljuje smanjenje BDP-a i zaposlenosti što može da generiše još veću krizu.
Međutim, „bode oči“ činjenica da „jake zemlje“ Evrope i SAD-a već godinama povećavaju dugove, a agencije uporno ignorišu teškoće oko dogovora za saniranje dugova. Konkretno, dogovor između demokrata i republikanaca je postignut postignut uz tešku mugu iako su SAD-e bile na rubu nove recesije.
Uz takvo stanje u SAD-u, s pravom se poteže pitanje zašto je S&Pili Moody's nisu ranije snizili američki kreditni rejting. Da li se američke agencije za kreditni rejting vode profesionalizmom, patriotizmom ili nečim trećim?
Dvostruki aršini nisu jedina nedosljednost u radu agencija za kreditni rejting. Do prije četrdesetak godina investitori koji su htjeli nepristrasne informacije o bonitetu emitenata hartija od vrijednosti plaćali su agencije su rejting agencije za njihov rad. Od tada su "Big Three" agencije (S&P, Moody 's, i Fitch) počele primati uplate od strane emitenata koje su ocjenjivali. Logično, ovakav potez podstakao je optužbe da se te ocjene ne mogu više uzeti kao nepristrasne. Od tada raste zabrinutost da emitenti i države zapravo „kupuju“ ocjene agencija kako bi privukli investitore. Upravo ove „kupovine“ navode se kao jedan od najvećih uzroka posljednje hipotekarne krize.
U svojoj kolumni u New York Timesu, nobelovac Pol Krugman je ukazao na nedostatak kredibiliteta rejting agencija. Optužio ih da su posljednju krizu generisale upravo svojim bahatim ponašanjem. Podsjetio je da kako ove agencije nisu prepoznale razne probleme i da su banku Lehman Brothers mjesec dana pred bankrot, nagrađivali s visokim rejtingom.
Ovakvo ponašanje rejting agencija tokom posljednjih godina podsjeća na ponašanje starih bokserkih trenera koji šetaju po dvorani te oštro, ali ne bez razloga, kritikuju formu i ponašanje svih prisutnih boksera i sugerišu mjere za popravku njihove forme, ali se zbog poštovanja, straha ili nekog trećeg razloga ustručavaju da ukažu na, svima poznate, propuste u radu, moralno i fizički posrnulog, kontraverznog, bivšeg šampiona.

четвртак, 27. октобар 2011.

Greške i lapsusi

Iznenađujuće je kako se često neka informacija, zbog neznanja ili nečijeg lapsusa, krivo interpretira. Koliko puta ste posumnjali u svoje znanje nakon što ste dobili neku informaciju iz medija?
Najčešća greška je miješanje, zapravo nerazlikovanje procenata i procentnih poena. Kada cijena nečega poraste sa tri na četiri odsto, skok ne iznosi jedan procenat već jedan procentni poen. U procentima se radi od poskupljenju te robe, usluga ili hartije od vrijednosti od 33,33 odsto. Slično ovome, ako se vrijednost nečega smanji za dvadeset procenata, na primer, sa jedne na 0,80 maraka, to iznosi smanjenje od 20 odsto. Da bi se vrednost vratila na onu od pre smanjenja, jednu marku, treba da se poveća za 25, a ne za 20 odsto.
Nedoumice nastaju pri tumačenju revizorskih izvještaja. Mišljenje revizora o vjerodostojnosti finansijskih izvještaja treba da poveća povjerenja akcionara, dobavljača, poslovnih partnera i kreditora. Može se reći da je za finansijske izvještaje odgovorna uprava preduzeća, a za njihovu vjerodostojnost odgovoran je revizor. Prema tome, od revizora se očekuje da utvrdi da li su finansijski izvještaji sačinjeni u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima i standardima revizije. To znači da iako je neko preduzeće napravilo gubitak, može da dobije pozitivno revizorsko mišljenje i obrnuto. Pogrešno je praviti analogiju između revizorskih mišljenja i rezultata u bilansu preduzeća.
Često se pogrešno iskazuje budžetski deficit ili suficit. Suficit ili deficit se kao razlika prihoda i rashoda, ma kako logično zvučalo, ne računaju u odnosu na ukupan budžet, već u odnosu na ukupan društveni proizvod. Na primjer, ako je društveni proizvod 100, budžet 50, a suficit dvije jedinice, onda suficit ne iznosi četiri, već dva procenta.
Budžet nije, kako ga djeca zamišljaju, prostorija iz koje se uzima ili u koju ulazi novac. U budžet ne ulaze jednokratne transakcije, već se on planira. Na primjer, ako država ima deficit i iznenada proda neku imovinu u visini deficita, time budžet ne postaje uravnotežen.
  Zabluda je i da je za državu bolje kada devizne rezerve procentualno rastu. Devizne rezerve su gotovo zarobljen i onesposobljen novac. Po pravilu, centralna banka rezerve drži kod boljih banaka u svijetu, uz malu kamatu. Da je deo tih sredstava ostao u rukama komercijalnih banaka, one bi vjeerovatno napravile mnogo više. Jednostavno, komercijalne banke su spremne i mogu da prihvate veći rizik od centralne banke. 
   Neobično zvuči da cene akcija akcionarskih društava na berzi padaju uprkos tome što ta preduzeća dobro posluju i svake godine prikazuju rast dobiti. Takve vijesti nisu greška. Jednostavno, cijena akcija odražava očekivanja. Ulagači drže akcije jer očekuju dividendu ili rast cijena tih akcija. Ako neko vreme nema ni dividende ni rasta cijene, vrijednost akcija će, logično, padati ili stagnirati.
S druge strane, akcije loših preduzeća ne mogu dugoročno da rastu. Preduzeće koje slabo posluje ne isplaćuje dividende i ne odvaja dio dobiti za rast i razvoj. To će prepoznati veliki broj akcionara, posumnjati u održivost dugoročnog trenda rasta i-prodati akcije. 
Međutim, akcije mogu da gube na vrijednosti, čak i ako preduzeće isplaćuje dividendu, prosto zato što je velikom broju malih akcionara ili većinskom akcionaru novac potreban za nešto drugo. To se najčešće dešava u recesiji kada velika ponuda akcija obara cene.


Ovo je tek deo onoga što javnost često čuje. Nije rijetkost da se takve stvari, s ciljem da neka priča „dobije na težini” mogu čuti i od iskusnih političara, ali i od ekonomista.
Zbog toga svaku dobijenu informaciju treba kritički „preraditi”.
Lapsusi uglavnom nastaju kada se više pažnje posveti dijelu rečenice u kojem je "suština". Ko radi taj i griješi.  Zapamtite to. Vodite računa o namjeri onoga koji prenosi informacije, a ne o greškama, čak i ako grešku uvidi milion ljudi.

четвртак, 20. октобар 2011.

Doing Business studija Svjetske banke

Prema podacima iz zajedničke publikacije Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije "Izvještaj o poslovanju za 2012.: Poslovanje u transparentnijem svijetu" Bosna i Hercegovina se po lakoći poslovanja nalazi na 125. mjestu od od 183 rangirane zemlje svijeta, što u odnosu na prošlu godinu predstavlja napredak za dva mjesta.
Ocjenjivano je deset kategorija, a rezultati su prikazatni zaključno sa julom ove godine.
BiH je i dalje naslabije rangirana od zemalja u regionu. Najbolje rangirana Makedonija (na 22. mjestu), slijede ju Slovenija (na 37. mjestu), Crna Gora (na 56. mjestu), Bugarska (na 59. mjestu), Rumunija (na 72. mjestu), Hrvatska (na 80. mjestu), Moldavija (na 81. mjestu), Albanija (na 82. mjestu) i Srbija (na 92. mjestu) i Kosovo (na 117. mjestu)?!

U publikaciji se navodi da je Bosna napravila značajan napredak u reformi pokretanja posla (smanjivanje broja dana za početak poslovanja i registraciju imovine), ali i dalje treba raditi na unapređenju poslovnog ambijenta i investicione klime. Preporučuje se da se zadrži ovaj tok reformi, te da se ukinu zahtjevi za minimalnim kapitalom, za dobijanje rješenja o namjeravanim aktivnostima od opštine, za pečatom firme,…
Osim toga, preporučuje se da se registracija firme prebaci sa suda u neku posebnu agenciju, da se konsoliduju sve potvrde i dozvole koje se trebaju dobiti od vlasti na jednom mjestu, provedu reforme da bi se olakšao proces dobijanja građevinske dozvole, konsoliduje proces dobijanja svih komunalnih dozvola, riješi pitanje dobijanja dozvole o završetku gradnje kroz inspekciju, kompjuterizovati proces podnošenja zahtjeva,…
Među 26 rangiranih gradova u regiji Banja Luka je na 20. mjestu.
U kojoj mjeri je istraživanje detaljno govori i činjenica da je, između ostalih podataka, za sve rangirane gradove naveden broj potrebnih procedura i dana za početak posla.


субота, 08. октобар 2011.

Nismo najgori, ali...

Na portalu Frontal.ba je obljavljen moj tekst.

Bosna i Hercegovina ostvarila je značajan napredak po skoro objavljenoj Forbsovoj listi najboljih zemalja za poslovanje. U odnosu na prošlu godinu, kada je bila rangirana kao 101. zemlja, sada je na 84. mjestu. Ovaj uticajni poslovni magazin tvrdi da je BiH napredovala po mnogim kriterijumima, ali je, uprkos ostvarenom napretku, i dalje veoma optrerećena istim problemima.

Bosna bolje ocijenjena od Srbije

Na vrhu Forbsove liste je Kanada, a slijede je Novi Zeland, Hong Kong, Irska, Danska, Singapur, Švedska, Norveška, Velika Britanija, te SAD na 10. mjestu. Na 134. mjestu najgore je rangiran Čad, a na dnu liste su i Zimbabve (133.), Burundi (132.), Angola (131.), Venezuela (130.), Kamerun (129.), Haiti (128.), Mauritanija (129.), Obala Slonovače (127.) Iran (126.) i Gambija (125.).
Nema potrebe objašnjavati zašto je BiH najumjesnije porediti sa zemljama u regionu. Tako, prema Forbsu, od zemalja iz našeg komšiluka ubjedljivo najbolje ocijenjena je Slovenija i postavljena je na 25. poziciju. Makedonija je na 35. mjestu, Hrvatska na 41., Bugarska je šest mjesta iza, Rumunija zauzima 52. mjesto, Crna Gora jednu poziciju iza, a Albanija je na 64 mjestu.
U regiji, Bosna je predposljednja, ali za čak 11 pozicija bolje rangirana od Srbije. Interesantno je da su sve zemlje, osim Rumunije i Srbije, popravile poziciju u odnosu na prošlu godinu. Najprijatnije iznenađenje je podatak je da je Bosna napredovala za čak 17. mjesta.
„Forbs“ je kao najslabiju tačku u BiH naveo - birokratiju (red tape), svrstavši je po tom kriterijumu na 126. mjesto. Prema imovinskim pravima je na 110. mjestu, po inovacijama na 103., poreskim opterećenjima na 92., a po korupciji na 78 mjestu. Po Forbsu, Bosna je nešto bolje rangirana po ličnim slobodama i zaštiti investitora (u obe kategorije na 76. mjestu), tehnologiji - na 69 mjestu, slobodi trgovine na 39., a najbolje je ocijenjena po monentarnim slobodama - tu je na 28. mjestu. Za performanse tržišta nije ocjenjivana.
Koliko je Slovenija odmakla od komšiluka pokazuje podatak da ova država nije najbolje ocijenjena samo u kategorijama: „monetarne slobode“, „poresko opterećenje“ i „performanse tržišta“.
Kao izvori za sastavljanje izvještaja navode se: Heritage Foundation (za indeks ekonomskih sloboda), World Economic Forum (izvještaj o globalnoj konkurentnosti); Transparency International (indeks percepcije korupcije), Freedom House (indeks ličnih sloboda), Svjetska banka (Doing Business), Centrla obavještajna agencija-CIA (World Factbook) i Property Rights Alliance.

Izvještaj Forbsa

Forbs u uvodu konstatuje da je međuetnički rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. uzrokovao pad proizvodnje za 80 odsto i ogroman porast nezaposlenosti.
U osvrtu na prethodni period u izvještaju se navodi da se stanje u Bosni popravilo od 1996. do 1999. godine, ali je rast proizvodnje značajno usporen od 2000. do 2002 godine. Dio zaostatka je popravljen od 2003. do 2008. godine, kada je stopa rasta BDP-a rasla više od pet odsto godišnje. Međutim, BDP Bosne je, odražavajući posljedice ekonomske krize, smanjen za više od tri odsto tokom 2009.
Po ovom časopisu, veliki izazovi sa kojima se suočava Bosna jesu veliki vladini izdaci na državnom, entitetskom i lokalnom nivou za plate, penzije i pomoć nezaposlenima, te potencijalno rastuća potreba za novim vladinim zajmovima i pad direktnih stranih investicija još od 2007. godine.
Kao jedan od glavnih ekonomskih izazova Bosne navodi se smanjenje potrošnje na plate u javnom sektoru i socijalne naknade u skladu sa uslovma MMF-a za dobijanje novih sredstava.
Kao pozitivna stvar se ističe da je reforma bankarskog sektora ubrzana 2001. kada su „napušteni svi zaostaci komunističkog sistema“ i da sada strane banke, „većinom iz Austrije i Italije, kontrolišu najveći dio bankarskog sektora“. Osim toga, smatra se da je uvođenje konvertibilne marke i njeno vezivanje za evro povećalo povjerenje u bankarski sektor. Kao uspješno se ocjenjuje uvođenje poreza na dodatnu vrijednost, „što će pomoći u suzbijanju sivog tržišta pod uslovom da to bude predvidljiv izvor prihoda“.
Privatizacija državnih poduzeća je bila spora, posebno u Federaciji, gdje političke međuetnične podjele još otežavaju svaki dogovor.
Dva najteža makroekonomska problema, po Forbsu, su značajan deficit tekućeg računa i visoka stopa nezaposlenosti, jer je veliki dio ekonomskih aktivnosti i dalje neslužben i neregistrovan.
Kao ekonomski prioriteti BiH navode se: ubrzanje integracije u EU, jačanje fiskalnog sistema, reforma javne uprave, članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i osiguravanje ekonomskog rasta podsticanjem dinamičnog, takmičarskog privatnog sektora.
Ističe se da je Bosna primila znatnu količinu inostrane pomoći i da će morati da opravda povjerenje tako što će sprovesti ekonomske reforme kako bi ubrzala navedeni cilj-pristupanje EU. Samo u 2009. godini, Bosna je dobila standby aranžman Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) najviše zbog naglog povećanja socijalne potrošnje i fiskalne krize pogoršane globalnom ekonomskom krizom. Taj program imao je za cilj smanjivanje državne potrošnje i jačanje naplate prihoda.
Sudeći po brzini konstituisanja vlasti na najvišem nivou, brzini smanjivanja nezaposlenisti i kreiranja i korigovanja zakona, privrednom rastu i zaštiti prava (malih) investitora usuđujem se prevdidjeti da će BiH za godinu dana na ovoj listi, nažalost, zauzeti nižu poziciju od trenutne.