четвртак, 21. април 2011.

Greenfield

Započeti “grinfild” (engl. greenfield) investiciju znači započeti graditi na ledini. Počev od otkupa zemljišta, preko izgradnje pogona sve do zapošljavanja radnika i pokretanja proizvodnog ciklusa. Strane grinfild investicije povećavaju zaposlenost, znanje i stručnu osposobljenost domaćih radnika, ali i pune državnu kasu, pošto novoformirane firme kćerke stranih kompanija, uredno plaćaju porez i dovode do povećavanja izvoza. Uz to, strane korporacije moraju da nađu podizvođače, kooperante, u državi u kojoj počinju projekat. Kao najvažniji sinergetski efekat ovih investicija navodi se primoravanje domaćih saradnika i zaposlenih da usvoje stroge standarde i pravila poslovanja.
Prvo pitanje koje zanima strane ulagače je nivo sigurnosti njihovog kapitala, odnosno koliki je kod nas “politički” rizik. Možda smo se navikli na političke nesuglasice i trzavice, ali strancima zatečeno stanje deluje mnogo ozbiljnije nego što ga mi doživljavamo. Primjera radi, analitičari procjenjuju da su mnoge strane investicije izgubljene za Srbiju tokom 2008. godine, jer se inostranim ulagačima nije svidjelo što se na formiranje Vlade čeka više od pola godine.
Ipak, stranim investicijama odgovara fiksiran devizni kurs i niska cijena rada u Republici Srpskoj zbog čega bi se moglo reći da im naš politički rizik i nije velika barijera. Recimo, velika većina banaka upravo je u stranom vlasništvu. Sudeći po tome, postoje druge (veće) barijere za dolazak stranih investitora. Po prirodi stvari postoje i investotori koji bi i ulagali u rizičnu zemlju, jer bi imali veće učešće i znanje na tržištu od onih koji bi pristizali kada se politički rizik smanji.
Pri trenutnim uslovima potrebno je nekoliko mjeseci da se dobiju potrebne dozvole za gradnju, a od početka pripremanja zemljišta do završetka izgradnje većeg objekta prođu i do dve godine! Za to vreme investitor ima samo rashode, a vjerovatno propušta druge poslovne prilike. Na primjer, u Velikoj Britaniji osnivanje preduzeća traje nekoliko sati, a dobijanje potrebnih dozvola čeka se nekoliko dana.
Prilikom grinfild investicija gradi se izvan gradova, jer je građevinsko zemljište jeftinije. Prema nekim istraživanjima, u EU veliki je broj ljudi koji ne bi hteli da putuju, recimo, 35 kilometara na posao. Poznajući stanje na ovdašnjem tržištu rada, nije pretjerivanje ako se kaže da bi se sigurno pronašli radnici adekvatnih kvalifikacija kojima ovakvo putovanje svaki dan ne bi bio problem.
I dok pokušavamo da nađemo odgovor na pitanje zašto ima malo grinfild investicija u RS, investitori se, za sada, odlučuju samo za brownfield investicije-kupuju preduzeća koja su (ili na putu da budu) u stečaju. U takvim slučajevima oni se pojavljuju kao neka vrsta spasioca imovine firme koju plate jako malo u odnosu na koristi koje imaju od nje. Pri tom nisu u obavezi da zadrže radnike, ne moraju da se nose sa ranijim obavezama ili problemima sa naplatom potraživanja. Drugim riječima, sviđalo se to nama ili ne, u zemljama bivše Jugoslavije trend je da investitor čeka da firma ode u stečaj pa da je tek onda kupi.

3 коментара:

  1. Pozdrav kolega. Istina, nije lako početi "sa ledine". Ali ako nešto ponudiš tim investitorima i ako ih tim sam pozoveš u goste... vrlo je vjerovatno da će neko od nih i odlučiti "field" popuniti sa nekom fabrikom :). Po mom ličnom mišljenju, najbolji način da neko "dođe i ostane" je da ga prvo zovnemo. Izučimo ko je, kako i zašto ulagao u Srbiji i Hrvatskoj (uspješne, naravno). Ponuditi baš tim investitorima (na primjer) besplatno zemljište. Ponuditi našu uslugu rješavanja "papirologije", a u njihovo ime. Ponuditi povezivanje sa lokalnim dobavljačima (opet u našu korist!:). I kontaktirati, kontaktirati, "vući za rukav", prezentovati.... rezultati su neizostavni... Veliki pozdrav, Dušica

    ОдговориИзбриши
  2. Dushi, slažem se sa tvojim komentarom. Dodao bih samo da tako administracija postupa i sa domaćim rezidentima-privreda bi nam davno živnula. Procedure su smrt.

    ОдговориИзбриши
  3. Hvala na komentarima!
    Strane investitore zaista treba malo "povući za rukav" i omogućiti im da lakše započnu posao ovde. Pričao sam sa jednim čovjekom koji živi i radi u Engleskoj o uslovima pokretanja posla u BiH. Kad smo se dotakli rizika poslovanja njegov komentar je bio "kod vas su papiri veći problem od politike, a politika vam je veliki problem".
    Složićemo se da strancima treba omogućiti dobre uslove poslovanja, ali treba kontrolisati njihovo poslovanje i ispunjavanje obaveza iz ugovora. Džaba nam i direktne strane investicije ako strane kompanije ne plate porez ili naše resurse iscijede kao limun i odu.
    Mada, kad stavimo ruku na srce, moramo priznati da bi stranci nekako i prevazišli birokratske barijere samo da su prepoznali druge okolnosti koje bi im išle na ruku pri pokretanju posla.

    ОдговориИзбриши