недеља, 31. август 2008.

Moć uvjerenja


Jedan beduin je vodio karavan kamila. Svake bi im večeri skidao teret i vezivao kamile za klinove koje je zabijao u zemlju. Jedan kraj užeta bi vezao za kamilinu njušku, a drugi za klin. Tako vezane bi ih ostavio i mirno spavao.

Jedne je večeri počeo vezivati kamile kad je ustanovio da mu nedostaje klin i konopac za jednu kamilu.

Postavio je kamilu na njeno mjesto a zatim pravio pokrete rukama kao da joj vezuje konopac za njušku. Uzeo je čekić i udarao po zemlji kao da zabija klin, a na kraju pravio pokrete kao da konopac vezuje za klin.

I šta se dogodilo? Kamila se cijelu noć nije pomjerila.

Sljedećeg se jutra karavan spremao da krene. Svaku je kamilu odvezao osim one koja i nije bila vezana. Sve su se kamile podignule i krenule, sem te nevezane. Čovjek pomisli najgore.

Tad se sjetio da je sinoć i nju "zavezao".

Priđe joj malo je povuče za njušku, kao da odvezuje konopac. Zatim se sagne i s čekićem izbije navodni klin, a potom zamota navodno uže. Istog je časa kamila ustala, potrčala i pridružila se krdu.

Pouka: Uvjerenja nas čvršće vezuju od bilo kakvih konopaca.

среда, 27. август 2008.

Umijeće ćutanja

Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči ćutati.
Ernest Hemingvej

Jedаn mlаdić, poznаt u cijeloj Atini po svojoj brbljivosti, po ugledu nа druge i sаm odluči dа se upiše u Isokrаtovu Školu retorike. Isokrаt zаtrаži od njegа dа plаti duplo više nego što je to bio slučаj sа ostаlim učenicimа. Mlаdić se iznenаdi i zаmoli dа mu se kаže rаzlog.
- “Zа sumu koju obično plаćаju svi ostаli učenici”, – odgovori Isokrat “nаučiću te dа govoriš kаo što i njih učim. Međutim, ti ćeš plаtiti još toliko, jer trebаm dа te nаučim i nešto drugo – kako dа ćutiš.

DA ĆUTIŠ! To je jedna rijetkа vrlinа gdje su riječi odmjerene, gdje su riječi osmišljene, gdje su riječi britke. Jer, ćutаnje je silа. I potvrđeno je dа tišinа u rijetkim slučаjevimа ostаvljа izа sebe loše uspomene. Koliko smo se putа samo uvjerili, pа i spoznаli, dа se u mnogim riječimа izgovore i one suvišne, riječi lošeg prizvukа, riječi ispunjene zlobom, ironijom ili nečistotom!

O, dа smo samo ćutali! Koliko putа smo to sebi ponovili! Dа smo samo ćutаli! Tаdа ne bismo uvrijedili, ne bismo isprovocirali, ne bismo rаzočаrаli, ne bismo prevаrili, ne bismo iznevjerili, ne bismo učinili neprаvdu, ne bismo se otuđili, ne bismo zahlаdnjeli jedni premа drugimа.

Veomа je teškа tehnikа ćutаnjа kаd se nаpаdа egoizаm, kаd se udаrа nа nаše emocije, kаd se otkrivаju nаši nedostаci, kаd se predočаvаju nаše greške, kаd vjerujemo dа nаm je nаčinjenа neprаvdа, kаd vjerujemo dа nаm nije dolično ukazanа počаst…


Umijeće ćutanja 2: Dobri roditelji

Mladi bračni par uđe u najbolju prodavnicu u gradu. Muž i žena dugo su posmatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o plafonu, u veselom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pice i torte. Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.

“Vidite”, objašnjavala je žena, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i naveče.”

“Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije...”, nastavio je čovjek.

“Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, ponovo će žena, “I onda kad nas nema…Nešto što će je veseliti kad bude sama.”

“Žao mi je “, nasmiješi se ljubazno prodavačica. “Mi ne prodajemo roditelje!”

Preuzeto sa Mudre misli.com.

петак, 01. август 2008.

Kako nastaje politika kompanije

Izvršen je istraživački eksperiment nad majmunima. U kavez su uvedena četiri majmuna. Na sredini je postavljen visoki drveni stub na čijem vrhu se nalazio svežanj banana. Jedan od gladnih majmuna počeo se penjati uz stub kako bi došao do banana. Ali u trenutku kad je prišao vrlo blizu istraživači su ga zalili hladnim tušem. Majmun se ubrzo spustio sa stepenica i napustio pokušaj da se nahrani. Svaki je od majmuna pokušao isto i svakog je zaustavila hladna voda iz tuša. Nakon nekolko pokušaja i oni su konačno odustali. Zatim su istraživači izveli iz kaveza majmuna i doveli drugog, novog majmuna. Kad se pridošlica počeo penjanti prema banana ostali su ga zgrabili i povukli na pod. Nakon što mu se to nekolko puta desilo konačno je i on odustao pa nije više ni pokušavao. Istraživači su tako, jednog po jednog, zamjenjivali majmune. Svaki put bi novog majmuna ostali povlačili dolje prije nego što bi ovaj uspio stići do banana. Vremenom su u sobi ostali samo oni majmuni koji nikada nisu osjetili hladan tuš. Niti jedan od njih se nije želio prekršiti pravilo koje je zatekao kad je stupio u novu okolinu, a da ustvari nije imao pojma zašto.

Tako nastaje politika kompanije.