петак, 12. јануар 2018.

Smanjen promet a broj blokiranih računa u porastu

Ove sedmice bio sam sagovornik na temu smanjenja promet na Banjalučkoj berzi. Promet je pao za 138 miliona KM. Promet na Banjalučkoj berzi tokom 2017. godine iznosio je 478 miliona maraka i manji je za čak 138 miliona u odnosu na godinu ranije.  Javne ponude odnosno obveznice i trezorski zapisi su čine 81 odsto ukupnog prometa.  Naglasio sam da je u posljednje vrijeme sa berze delistiran značajan broj preduzeća, da se njihovim akcijama ne trguje i da je to jedan od razloga pada prometa. Skoro polovina svih listiranih preduzeća je prošlo neku vrstu transformacije, ili je povučeno sa berze, ili je otišlo u stečaj, tako da se smanjio broj vlasničkih hartija. Samo po tom osnovu je promet akcijama dosta smanjen. Zadnjih godina dominiraju državne hartije od vrijednosti, veoma malo je bilo korporativnih emisija, a tek nešto malo municipanih. Na kraju, i na razvijenim tržištima veće tržište duga od tržišta akcija.
Čitav tekst je objavljen na portalu Capital.ba.

Juče sam za Večernje novosti komentarisao porast broja blokiranih računa u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Centralne banke BiH, broj  blokiranih računa poslovnih subjekata u BiH u odnosu na kraj 2016. godine skočio je za 103 posto. Po mom mišljenju imamo i paradoks da se povećava broj zaposlenih a raste broj blokiranih računa. Mislim da je tu mnogo računa koji pripadaju udruženjima građana. Činjenica je da imamo i mnogo političkih stranaka. Neobično bi bilo da ih ima "samo" 60 a da je blokirano 54. Ovo i ne čudi s obzirom na to da imamo i mnoštvo "kombi" stranaka. U BiH je lakše organizovati stranku nego preduzeće, tako da ovo i ne treba da čudi. Na kraju, to znači da raste broj zaposlenih u javnoj upravi, a da se izgleda "gleda kroz prste" velikim dužnicima koji bi trebalo da budu blokirani.
Ako bi ova lista sadržavala razloge, iznose i adrese firmi lako bismo mogli dobiti "krvnu sliku" uspješnosti poslovanja u zemlji po regijama, kantonima i sl. Ipak, potrebna je dublja analiza da vidimo strukturu tog spiska., koliko dugo firme postoje, koliko zapošljavaju, koliko prihoda imaju. Vjerovatno je tu mnogo "letećih" firmica.
Čitav tekst je objavljen u Večernjim novostima.


среда, 20. децембар 2017.

Poskupljenja kao posljedica akciza

U Večernjim novostima sam bio sagovornik sa mojom dragom drugaricom Jelenom Trivić, predsjednikom Ekonomskog saveta PDP Jelenom Trivić na temu očekivanih poskupljenja. Pričali smo o usvajanju seta zakona o akcizama, kojim se za 0,15 feninga povećavaju akcize na biogoriva i biotečnosti, kao i putarine u BiH, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom i deblokadu skoro milion evra kredita Evropske banke za obnovu i razvoj namenjenih BiH. Očekivano, naglasili smo da Republici Srpskoj slijedi rast svih cijena - prvo prevoza, hrane, a onda i drugih robe i usluga.
pojašnjava da će poskupljenje goriva za nekoliko feninga po litru, u maloprodaji značiti tih nekoliko feninga plus PDV. Naglasio sam da s obzirom na činjenicu da vrijednost goriva u poslovanju transportnih preduzeća ima značajnu ulogu, porast cijene goriva dovodi do promjena uslova u poslovanju za transportna preduzeća. Samim tim, ove promjene se odražavaju i na građane. Kad poskupi gorivo, dolazi do skoka cijena raznih usluga, a posebno artikala čija proizvodnja ali i transport zavise od upotrebe goriva. Prema tome, treba očekivati poskupljenje hrane, a onda i drugih vrsta robe i usluga. S tim u vezi, male ekonomije kao što je ekonomija Republike Srpske mogu potresti i "eksterni šokovi". Pojava eksternih šokova, u vidu rasta cijena nafte i derivata na svjetskom tržištu izvan sadašnjih očekivanja, dodatno će potresti tržište derivata u zemlji. Prema tome, negativno će se odraziti i na izvršenje projekcija prihoda od akciza na derivate i putarine iz cijene naftnih derivata. Nezahvalno je praviti procene i govoriti o iznosu poskupljenja, ali je poskupljenje, u slučajevima povećanja cij goriva – neminovno.

недеља, 12. новембар 2017.

Postoji li racionalna računica po kojoj se neko vrijeme bude podstanar, a da se kasnije kupi nekretnina?

Izvor: screenshot iz Dnevnika 2 Radio Televizije Republike Srpske
Danas sam bio sagovornik novinaru Radio Televizije Republike Srpske, Đorđu Vujatoviću u jutarnjem programu a onda u Dnevniku. Tema razgovora se odnosila na dilemu da li postoji neka ekonomska kalkulacija da se neko vrijeme bude podstanar a da se kasnije kupi nekretnina. 
U prilog tvrdnji da postoji opravdana ekonomska računica ide činjenica da je na tržištu sve više nekretnina, a sve manji broj stanovnika, čak i u Banjaluci. Svaki dan čujemo da ima mnogo porođaja. To nije samo prirodni priraštaj Banjaluke, nego i iz okolnih opština. Već neko vrijeme znamo da se broj stanovnika smanjuje, što prirodnim putem, što iseljavanjem. Uprkos svim ovim pokazateljima, zgrade i dalje niču, kao pečurke poslije kiše, a cijene kvadrata i dalje rastu.

U razgovoru sam istakao da je normalno je da se vrijednost kredita smanjuje svake godine. Međutim, mi na kredit plaćamo i neku određenu kamatu, tako da na određeni iznos kredita, plačamo i troškove obrade kredita, troškove vođenja kredita i još neke druge stvari koje trebaju da dobijemo kredit. S druge strane, možemo određeni iznos novca da štedimo. Primjera radi, rata kredita može da bude 500 KM. Vi, s druge strane, možete da štedite 300 ili 200 KM, a da jedan dio vremena živimo kao podstanar. I onda svu tu razliku, koja bi bila do rate kredita, ostavljamo u banku po određenoj kamatnoj stopi. Time bi naša ušteđevina vremenom rasla i onda bismo došli u situaciju da prije otplate kredita bili kupimo određenu nekretninu jer stan koji bismo kupili, otplaćujetmo svake godine, a realno, on se amortizuje - on gubi vrijednost. Ako je naš kredit na 20 godina, možemo da 15 godina živimo kao podstanar i da onda kupimo isti taj stan, koji je već, u međuvremenu, izgubio vrijednost.

Svi izražavamo vrijednost na osnovu samo neto iznosa koji smo posudili od banke.Međutim, treba da vratimo kamatu na određeni period, što će možda i da udvostruči taj iznos. Ljudi često izraze samo nominalnu kamatnu stopu po kojoj ste dobili kredit. Tu postoji i efektivna kamatna stopa, koja obuhvata sve druge troškove koje vi imamo tokom otplate kredita. Većina banaka traži procjenu vještaka prilikom kupovine nekretnine, a onda dodaje i troškove praćenja kredita. Na kredit od 20 godina, ako imate troškove monitoringa od 50 KM godišnje to vam ne izgleda puno. Međutim, to je 1.000 KM za čitav taj iznos perioda otplate. Recimo, na posuđen iznos od 100.000 naraka na 20 godina, tih 1.000 KM vam povećava kamatnu stopu za jedan odsto, a to niko ne vidi, tako da treba imati u vidu da je čitav iznos koji vi vratite, podijeljen sa cijenom kvadrata, iznos koji po kojem smo kupili stan po kvadratu.

Čitav prilog možete pogledati i pročitati na ovom linku.

Na kraju, evo primjera koji pokazuje da ima ekonomske racionalnosti u izboru da jedan dio života život živite kao podstanar a da razliku štedite.  Pretpostavimo da ste stan od 60 m2 platili 108.000 KM tj. 1.800 KM/m2. Neka sta za to uzeli kredit na 20 godina po kamatnoj stopi od 5,00%. Neka je vođenje kredita 50 KM godišnje a troškovi obrade 0,25% od iznosa kredita. Ne računajući efektivnu kamatnu stopu možete reći da je mjesečna rata oko 713 KM a da ćete vratiti ukupno 172.331 KM. Dakle, stan vas će vas koštati zapravo 2.872 KM/m2. S druge strane, recimo da isti stan možete izjamiti za 450 KM mjesečno. Po pretpostavkom da napravite neki ugovor o nepromjenjivoj renti mogli biste u istom stanu za taj iznos da živite 32 godina. Drugim riječima, kada biste stan izjamljivali svaki mjesec bez prestanka po toj cijeni on bi se isplatio (bez održavanja) za 32 godine. Međutim, postoji još nešto. Obezvređenje. Neka je procjenjeni “rok trajanja zgrade” 60 godina. To bi značilo da vaš stan gubi oko 1,66% knjigovodstvene vrijednosti godišnje. U našem primjeru to je 1.800 KM godišnje ili 36.000 KM za 20 godina. Dakle, nakon uplate zadnje rate vrijednost stana po knjigama bi bila 72.000 KM. Doduše, samo po knjigama, od uslova na tržištu će zavisiti da li biste ga prodali po većoj ili manjoj cijeni. Zamislite sada da se odlučili da živite kao podstanar a da razliku do 713 KM tj. 263 KM štedite po prosječno 2% godišnje. Za 20 godina biste na računu imali 75.796,60 KM i mogli biste u gotovini da kupite stan o kojem pričamo.


четвртак, 02. новембар 2017.

"Od obveznica procvetala Dubica"

Bio sam sagovornik u (meni) izuzetno zanimljivom razgovoru. Članak objavljen u Večernjim novostima. Tekst prenosim sa originalnog linka.
Emitovane municipalne obveznice na Banjalučkoj berzi
Opština Kozarska Dubica emitovala je u oktobru obveznice u iznosu od 10,5 miliona maraka po kamatnoj stopi 5,70 odsto na Banjalučkoj berzi i tako postala prva opština u Republici Srpskoj koja je nakon pet godina emitovala i prodala obveznice. Pre Dubice, 17 oština u Srpskoj je od 2008. do 2012. godine emitovalo obveznice u vrednosti od 77,8 miliona maraka!

Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice kaže za "Novosti" da su se odlučili na ovaj potez, jer je Kozarska Dubica jedna od najzaduženijih opština u Republici Srpskoj, ali i zbog toga što je mnogo povoljnije emitovati obveznice i doći do novca, jer je kamata 5,25 dok u bankama iznosi 7 ili 8 odsto.
- Opterećenja naše opštine su oko 26 miliona i traju do 2030. godine. Kako bismo se rešili određenih kredita koje opština ima kod banaka i smanjili mesečnu ratu koja sada iznosi 115.000 maraka, obraćali smo se bankama gde imamo kredite da ih prepakujemo, ali se nismo dogovorili. Tako smo pronašli rešenje u emitovanju obveznica. Dobili smo saglasnost Ministarstva finansija RS i uspeli, vrlo brzo obveznice su kupili PREF, IRB, Grave osiguranje i druge firme, ali i banke iz Srpske - kaže Reljić.
On dodaje da je opština dobijenim novcem zatvorila kredite, isplatila deo duga dobavljačima, a uložiće oko 300.000 maraka u sanaciju putne mreže i druge projekte.

IMIDž
KROZ emitovanje obveznica, kaže Miloš Grujić, popravlja se imidž opštine ili grada, jer se lokalna vlast dovodi u fokus javnosti i podleže većoj kontroli javnog mnjenja. Istovremeno, građanima se omogućava da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje lokalne zajednice.
- Obaveze su se nakupile u proteklih desetak godina i sada su stigle na naplatu. Uz dobijeni novac konačno možemo malo da prodišemo - poručio je Reljić.

Miloš Grujić, član Udruženja ekonomista RS SVOT, kaže za "Novosti" da prema tradicionalnom, teorijskom shvatanju, municipalne obveznice, kao i druge obveznice predstavljaju dužničke hartije od vrednosti, koje emitenta, tj. lokalne vlasti (opštinu i grad) obavezuju da kupcima obveznica isplati pozajmljeni iznos zajedno sa pripadajućom kamatom, u utvrđenom vremenskom periodu.

- Praksa je da se obveznice emituju na duži rok, često duži i od deset godina. One nose kamatu po fiksnoj ili promenjivoj kamatnoj stopi. Izdavanje obveznica je jedan od načina da lokalne vlasti na tržištu kapitala prikupe novac za izgradnju, sanaciju i modernizaciju ili proširenje puteva, mostova, bolnica, sportsko-rekreativnih centara, izgradnju i proširenje kapaciteta za proizvodnju i distribuciju toplotne energije ili škola, unapređenje vodosnabdevanja... Takav instrument banke nerado kupuju zbog dugog roka dospeća i male likvidnosti. S druge strane, osiguravajuća društva, pogotovo ona koja daju životno osiguranje, rado ulažu u ove instrumente - pojašnjava Grujić.

INVESTICIONI MENADžERI

GRUJIĆ kaže da je prepreka za ulaganje u obveznice strah uzrokovan nespremnošću i nedovoljnom edukacijom učesnika na tržištu, ali i drugi problemi u poslovanju investitora.
- Na primer, osiguravajuća društva su, po teoriji, uz društva za upravljanje investicionim fondovima i banke najznačajni institucionalni investitori. Međutim, osiguravajuća društva kod nas nemaju zaposlene investicione menadžere koji bi analizirali prednosti i nedostatke ulaganja u obveznice - ističe Grujić.
Promet obveznicama po godinama

---

Dodao bih još da se municipalne obveznice smatraju manje rizičnim od drugih vrsta ulaganja, prvenstveno od tržišta korporativnih hartija od vrijednosti. Tokom poslednjih decenija u svijetu je primjetan rast interesovanja za municipalne obveznice sa tendencijom daljeg povećanja iz godine u godinu. Najčešći razlog zbog kojeg državni organi emituju hartije od vrijednosti je namjera za pokriće budžetskog deficita ili prikuplјanje sredstva za finansiranje odreženih projekata i potreba.

Kao i kod kreditnog zaduživanja i emitenti obveznica u prospektu mogu da ostave mogućnost prijevremenog ispunjenja obaveza tj. otkupa prije roka dospjeća. Štaviše, u propektu ova mogućnost, za razliku od prijevremenog vraćanja duga banci, može da se predvidi tako da emitent ne plaća dodatne „penale“. Osim toga, u prospektu prije emisije obveznica može se precizirati da ugovorena kamatna stopa ne podliježe tržišnim kamatama;. Međutim, za razliku od klasičnog načina zaduživanja u bankarskom sektoru, emitovanjem municipalnih obveznica mogu da se obezbijede jeftiniji izvori finansiranja. Važan efekat emisije municipalnih obveznica je povećanje odgovornosti nosilaca lokalne vlasti, jer se zbog transparentnosti emitovanja pažlјivije pristupa razvoju projekta i podliježe većoj kontroli javnosti čime se ostvaruje i određen marketinški efekat. Ilustracije radi, naglašava se finansiranje projekata zajedno sa građanima i institucijama kao u opštini Laktaši: „Igrajmo zajedno“. Dakle, emisijom municipalnih obveznica se povećava popravlja imidž lokalne samouprave jer se lokalna vlast dovodi u fokus pažnje javnosti i podliježe većoj kontroli javnog mnjenja. Posljednje ali ne i najmanje važno emisija municipalnih obveznica omogućava i građanima da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje lokalne zajednice.

S druge strane, u teoriji se, kao nedostaci i opasnosti pribavljanja novca emisijom municipalnih obveznica navode se da su municipalne obveznice nerazvijen tržišni instrument, komplikovanija i duža procedura pribavljanja novca u poređenju sa bankarskim kreditom i veća neizvjesnost u pogledu pribavljanja dovoljnih sredstava u poređenju sa bankarskim kreditom. Iskustva na svim tržištima kapitala pokazuju da je sekundarno tržište municipalnih obveznica zaista znatno pasivnije i manje likvidno u odnosu na tržište akcija ili tržište državnih obveznica. Zbog te karakteristike, neki investitori, uslijed različitih faktora, nerijetko prodaju municipalne obveznice prije roka dospijeća po nižim cijenama od onih koje su bile pri javnoj ponudi. Takođe, kupovina municipalnih obveznica često može predstavljati problem ako su prodavci zadovoljni novčanim tokovima od obveznica.

U nekim zemljama, na primjer kao u Sjedinjenim Američkim Državama, prihodi od kamata od municipalnih obveznica su često izuzeti iz federalnog poreza na dohodak i od poreza na dohodak države u kojima su izdate što predstavlja podsticaj investitorima da kupuju municipalne obveznice. Dakle, lokalni organi se trude da emisije ovih hartija učine što atraktivnijim tako što investitorima u ove instrumente nude različita poreska oslobađanja.

Iskustva razvijenih tržišta kapitala, ali i zemalja u tranziciji, pokazuju da municipalne obveznice, osim što osvježavaju i diversifikuju tržište, povećavaju konkurentnost među finansijskim instrumentima. Osim lokalnih zajednica, direktne koristi ima država što je jedan od sinergetskih efekata pojavljivanja municipalnih obveznica na tržištu kapitala. S druge strane, prirodno je da se broj „manjih“ preduzeća koja su, „silom zakona“ – privatizacijom, listirana na berzi, smanji pod uticajem izmijenjene zakonske regulative. Ona podrazumjeva da većinski vlasnik koji u preduzeću ima 95 odsto vlasništva, može da kupi preostali dio, da promijeni pravnu formu preduzeća i da ga delistira. Zabluda je da manji broj preduzeća znači manje razvijeno tržište kapitala. Berze u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji imaju veći broj listiranih akcija nego berze u Austriji, Sloveniji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj a promet na tim berzama je neuporedivo manji nego na evropskim berzama. Na primjer, Na Bečkoj berzi je listirano 98 akcija a 3.304 obveznica. Osim toga, na ovoj berzi je 4.826 strukturnih proizvoda (eng. structured products). Prirodno je da se broj listiranih akcija smanjuje, a paralelno sa tim, raste ponuda obveznica.

S ciljem povećanja atraktivnosti municipalnih obveznica kod osiguravajućih kuća, fondova i banaka, obveznice je moguće, po uzoru na Skandinavske zemlje, „prepakovati“ u - muncipalni fond. Takav fond bi bio otvoren i njime bi upravljala upravo Investiciono-razvojna banka. Na primjer, na početku bi fondovi, kojima upravlja IRB, posjedovali sve udjele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Razvojem sekundarnog tržišta i novim emsijama, taj udio bi se smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele tog fonda na berzi. Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investitori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. To znači da ako bi početna vrijednost udjela municipalnog fonda bila 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala - za godinu dana rast vrijednosti udjela iznosio bi oko šest odsto odnosno udjel bi iznosio oko 106 KM. U odnosu na postojeći sistem prednost ovog modela je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom momentu mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenutnom vrijednošću. Pri tom, od dobijenog novca od otplate glavnice i kamata i novouplaćenih uloga, fond bi bio u mogućnosti da ulaže u nove emisije obveznica. Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala potvrditi svoju osnovnu ulogu - pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj RS.


петак, 20. октобар 2017.

Mini serijal o novcu i finansijskoj pismenosti


Pri raspoređivanju novca i zaduživanju mnogi građani prave greške zbog kojih zapadaju u finansijske probleme i ugrožavaju egzistenciju. Razlog tome je izuzetno slaba finansijska pismenost većine stanovništva. Zbog toga je važno da se sa finansijskim opismenjavanjem počne što ranije. Dok se na zapadu lične finansije izučavaju od osnovne škole kod nas se ovaj predmet počinje izučavati tek na fakultetima koji su povezani sa ekonomijom.
Očigledno je da ni većina odraslih ne zna mnogo o upravljanju novcem. Eto, naši roditelji su bili naših godina kada je inflacija „gutala“ zadnju ratu kredita. Neki nisu ni svjesni da danas nije tako. Oni i njihovi roditelji su kredite dobijali i vraćali u dinarima. Danas je ponuda različitih finansijskih proizvoda i usluga toliko široka da ni ekonomisti ne mogu da prate sve.
Djeca svijest o novcu stiču već od treće godine kroz sitne, ali svakodnevne lekcije. Prema tome, uvođenje finansijske pismenosti u škole u doba kada je naša generacija dobijala tehničko obrazovanje ili domaćinstvo je prekasno. To kažem jer nije praksa samo kod nas da su se ljudi opekli zbog nepoznavanja osnovnih stvari. Nisu potrebna nikakva istraživanje ni strategije da vidimo da, kao društvo, nismo dovoljni informatički niti finansijski pismeni.
Hrvatska odavno radi na uvođenju predmeta lične finansije i u osnovne i u srednje škole. S druge strane, finansijska pismenost mladih kod nas je na niskom nivou, jer obrazovni programi nisu usaglašeni sa ekonomskim sistemom.
Jedan od sterepotipa kod nas je da „novac kvari ljude“. Ovakve izjave djeci od malih nogu stvaraju neodgovoran odnos prema novcu. Kada steknu ovakav stav kao djeca ljudi se olako odriču novca ili imaju probleme u naplati svog rada. Dakle finansijska pismenost treba da počne iz kuće.
Roditelji sa djecom treba da razgovaraju o novcu i da im usade naviku da ne troše impulsivno. Međutim, očigledno je da ni većina odraslih ne zna mnogo o upravljanju novcem. Zato bi bilo korisno uvesti finansijsku pismenost u škole da djeca shvate zašto roditelji rade, na šta troše novac i kako ga štede za nešto važno. Deca treba da uče kroz kroz sitne, ali svakodnevne lekcije. Na primjer, da se u kupovinu ide samo sa spiskom. Ipak, na spisak se stavi jedna stvar koju djeca vole. Tako se djeca uče ograničenjima i planiranju u trošenju.
Eto, da li vam je ikad palo na pamet zašto pametni ljudi donose glupe odluke u vezi sa novcem? Najkraći odgovorni bi bio: “Niko ih nije naveo da razmišljaju o toj temi. Ni u školi, ni u kući ni na poslu.“ Većina ljudi prestane da uči o novcu i ličnim finansijama kada se zaposle i otvore račun u banci na koji im pristiže plata. Takođe, većina ljudi o finansijskoj budućnosti razmišlja tek kad zapadne u probleme. Nažalost, najčešći motiv za planiranje troškova je gubitak posla, bolesti ili povreda i druge neugodne situacije koje mogu dovesti u pitanje prilive novca ili izostanak prihoda. S tim u vezi najvažnija pravila za lične finansije su: 
  1. Svako (lice ili domaćinstvo) treba imati fond za „crne dane“.
  2. Izbori o obrazovanju i toku karijere jesu bitni ali nisu neophodni za vođenje ličnih finansija.
  3. Navike o trošenju novca razvijaju se već od djetinjstva ali se mogu i mijenjati.
  4. Zarade nemaju efekta ako se loše upravlja finansijama.
  5. Inflacija obezvrjeđuje novac, ali i druge oblike finansijske imovine.
  6. Izbjegavajte dopuštena zaduženja po tekućem računu.
  7. Ne propuštajte dobre prilike za ulaganja.
U vezi sa navedenom bio sam snažno motivisan da u proteklih mjesec dana napravim mini serijal o ličnim finansijama i finansijskoj pismenosti. Drago mi je da tekstovi nisu prošli nezapaženo. Tekstovi su objavljeni i na portalima BL moj Grad, Big portal, portal Buka i u Nezavisnim novinama.

Naslov
Blog
BLMojGrad
Big Portal
Nezavisne novine
Buka
Značaj novca u svakodnevnom životu
Koliko vremena potrošimo na brigu o novcu
Kako preuzeti kontrolu nad vlastitim finansijama
Kako preživjeti nepredviđene troškove – planiranje i zapisivanje troškova
Šta ustvari znamo o kreditima i tumačenju  između redova efektivne kamatne stope


Zahvaljujem se svima koji su prepoznali moj trud i podržali me.

Na kraju, evo nekoliko lijepih izjava o novcu:
Ričard Fridman: „Novcem možeš kupiti najboljeg psa, ali jedino ljubav ga može natjerati da maše repom.“
Ajn Rand: „Novac je samo alat. Odvešće te gdje god poželiš ali neće zamijeniti tebe kao vozača.“
Ralf Valdo Emerson: „Može li se iko sjetiti kad to vremena nisu bila teška i kad novaca nije bilo malo?“
Džon Raskin: „Malo dobročinstvo i sjećanje su nekada vredniji od mnogo novca.“
David Geffen: „Ko god misli da će ga novac učiniti sretnim nije nikada ni imao novca.“
Džonatan Svift: „Mudar čovjek treba da ima novac na umu, ali ne na svom srcu.“
Samuel Batler: „Prijateljstvo je slično novcu - lakše ga je zaraditi nego zadržati.“
Ron Denis: „Novac je apsolutno nevažan, osim u slučaju kad ga nemaš.“
Seneka: „Ako ga umiješ koristiti, novac je sluškinja, u protivnom je gospodarica.“

петак, 13. октобар 2017.

Značaj novca u svakodnevnom životu

Pojam novca je od davnina predmet razmatranja ekonomista, filozofa, sociologa i psihologa. Ekonomisti će hladno reći da su pare roba za koju se može kupiti svaka druga roba. Uobičajena definicija novca kaže da je novac blago, platežno sredstvo, obračunska jedinica i mjerilo vrijednosti te puko sredstvo razmjene. Još preciznije, veliki broj ekonomista smatra da su sve odlike novca proizilaze iz posljednje. 
Bilo da se shvata kao vrijednost ili sredstvo - novacem kao mjerom se racionalno iskazuju pare ili marke koje treba izdvojiti za nešto, kamatna stopa za određen rok otplate ili prosto pozajmica koju treba vratiti.
Uprkos tome, odnos pojedinca prema novcu u velikoj mjeri zavisi od vaspitanja odnosno od načina života. Načelno, svako može da realno i odgovorno odredi svoje finansijske i materijalne ciljeve, da razvije disciplinu i da uspostvljanjem „ličnog računovodstva” prati ostvarenje zacrtanih planova. Ipak, u raznim društvima i sredinama novac ima posebne uloge: on je mjera vrijednosti, sinonim ugleda i statusa, poluga moći, ključ za mnoge brave i sapun za razne prljavštine. U nekim sredinama uspjehom se računa samo bogatstvo. Kako nemaju svi ljudi jednake šanse da ga steknu tako nastaje revolt iz koga može proizaći asocijalno i kriminalno ponašanje. S tim u vezi, samo bogatstvo jeste objektivna kategorija koja se može mjeriti. S druge strane, biti siromašan subjektivna je kategorija. To je stanje uma. Baš zato mnogi ljudi se lako zalete za lako dostupni online kredit jer im se on učini kao jeftin kredit ili pozajmica bez zaloga i potroše ga na nešto banalno kao što je klađenje, nakit ili ljetovanje s kojim se diče na društvenim mrežama. Brza pozajmica novca je zamišljena je da ljudima uštedi vrijeme i olakša im neugodnu situaicju pozajmljivanja za nepredviđene troškove a bez prevelike papirologije jer se radi o, za zajmodavca, ne previše velikim iznosima z akoje je kratak rok otplate. Međutim, nije bogat onaj koji puno ima već onaj kome malo treba. Zato, psiholozi kažu da postoje dva načina da budete bogati: jedan je imati sve što želite, a drugi biti zadovoljan onim što imate. Normalno i prirodno je da ljudi uvijek teže situaciji koja je bolja od one u kojoj se trenutno nalaze. Mozak uvijek teži ka stepenici više. Momo Kapor je rekao: „Ima li tragičnijeg čoveka od onog koji je najzad dobio sve što je nekada želio?” Zato savremen čovjek teži ili barem treba da teži dostizanju stanja za koje su pare samo sredstvo razmjene. S tim u vezi, nikakva brza pozajmica online neće rješiti naše dugoročne ciljeve. Rok otplate keš kredita je veoma kratak. Tako da se dičenje brzo stečenim parama koje su potrošene bez dobrog plana i cilja vrati poput bumeranga.
Pare za pojedinca dobijaju pravu vrijednost tek u momentu kad se rastajemo od njih. Eto, ko baš želi da spozna i iskaže vrijednost svog novca neka ga posudi ali da vodi računa koliko iznosi kamatna stopa. Doduše, manje bolno može da bude kada koristite kreditni kalkulator ali osjećaj nije isti.
Na kraju, novac je uvijek rado viđen gost. Zamislite da o nekome često govorite ružne stvari a želite ga u svojoj blizini. Ne ide. Prosto ga odbijate. Eto, isto je i sa novcem.

понедељак, 09. октобар 2017.

Koliko vremena potrošimo na brigu o novcu

Imate osjećaj da stalno briente o novcu? Niste jedini. Prema jednoj anketi jedna od tri osobe stalno brine o novcu a dvije od tri kažu da su pare među njihovim najvećim strahovima.
Ljudi kažu "više novca, više problema", ali za one bez novca taj izraz izgleda smiješno. Biti bez novca, iščekivati ga ili ne biti u mogućnosti držati korak s računima je veoma stresno. Stres uzrokuje probleme u odnosima, mentalnom i tjelesnom zdravlju što se na kraju odražava na zdravstvene probleme pa onda rastu i računi za lječenje. 
Istraživanja pokazuju da je vrijeme tokom kojeg ljudi brinu o novcu različito ali da su pare nešto o čemu svi jednako brinu. S ciljem da manje brinemo o novcu možemo preduzeti nekoliko mjera za stabilizaciju ličnih finansija. Ruku na srce, nije realno očekivati da će iko od nas od redovnih prihoda na računu osigurati milion u nekoj stabilnoj valuti. Čak i da odvajamo marke svaki dan i da ih ulažemo po 10% godišnje tokom narednih 40 godina iznos na kraju opet neće biti veći od milion. 

Nije kamatna stopa kredita razlog za strah od kredita, vec težnja da obezbjedimo sve sto nam treba i zbog čega uzimamo „kredit do plate“

Naravno, normalno je biti nervozan i zabrinut. To pokazuje da se bavimo nečim važnim i da nam je do toga stalo. Zapravo, sve nas brine kamatna stopa kredita, kupovina ljekova, knjiga za školsku godinu ili obnova garderoba. Doduše ne jednako. Nije isti intenzitet brige za jeftin kredit, keš kredit ili za garderobu. Nažalost, težnja da to obezbijedimo se pretvori u brigu o novcu. Zato mnogo ljudi živi u grču. Brine se gubitka posla, boje se da neće moći platiti račune i da će ostati bez novca. I po pitanju toga preduzimaju jedino to - da se boje.
Naravno, treba pokušati zaraditi dodatne marke. Mada, svjesni smo gdje živimo. Srećni su oni koji imaju i redovne izvore prihoda. Zato treba da napravimo rezove gdje je to moguće.
Ipak, manje ćemo brinuti ako napravimo svoj budžet. Uporedimo sve svoje troškove s vašim prihodima. Ako ne znamo šta treba zaraditi ili smanjiti, ili koliko iznosi stvarna kamatna stopa kredita, tada će se situacija samo pogoršati i otežati povratak na pravi put.
Bez sumnje, u kakvoj god da smo situaciji u ovom momentu biće ih još teških. S druge strane, biće i mnogo boljih. Čak i da sad sjedimo na brdu novca treba da se suočimo i izborimo sa svim trenutnim situacijama, a ne da sjedimo i brinemo o njima. Briga, ali ni zabijanje glave u pijesak, neće pomoći. Ima smisla analizirati stresnu situaciju, prihvatiti razloge koji su doveli do nje, pokušajti je popraviti i nastaviti dalje. 

Planirajmo vanredne troškove. Pokušajmo da barem tri odsto redovnog prihoda sklonimo sa strane. Tada će iznenadni šokovi biti manje bolni.

Ako ušteda ne pomaže, tu je pozajmica bez zaloga, ali samo kao kratkoročno rješenje
Planirajte periodične troškove. Na primjer, ako registracija automobila pristiže za godinu dana košta 300 maraka počnimo odmah da izdvajamo 25 maraka mjesečno. Čak i da nam nedostaje nešto malo neće nam teško pasti ni Pozajmica novca. U zadnje vrijeme zapazio sam akciju Forza kredit. Moguće je posuditi, recimo 100 KM na rok otplate do 30 dana bez kamate i provizije. Dakle, posudimo 100 maraka u roku od pola sata i vratimo 100 maraka u narednih mejsec dana. Ovakve stvari jesu privlačne ali treba biti veoma oprezan sa njima. ozajmi do plate. Ipak, ove pozajmice si dobre tek za kratkoročno prevazilaženje potreba za novcem.
Kada zauzmete pravi stav, shvatićete da novac nije odgovor na vaše najdublje probleme. Vaše komšije, iritantne kolege i ljudi na društvenim mrežama ne vrijede ni malo u poređanju sa ljudima do kojih vam je zaista stalo. Usmjerite svoje vreme na prave prijatelje i porodicu, osobe koje zaista nešto znače. Ako mislite da ćete imati bolje prijatelje ili će vas ljudi više voljeti onda već sada nemate dobre prijatelje - ili ih ne cijenite.