петак, 13. април 2018.

Okrugli sto „Reforma penzionog sistema u Republici Srpskoj”

Izvor: http://swot.ba/wordpress/wp-content/uploads/Swot_Foto_JDjurdjevic_3.jpg
Udruženje ekonomista Republike Srpske SWOT, organizovalo je 21. marta okrugli sto u hotelu Bosna s temom “Reforma penzionog sistema u Republici Srpskoj, stanje i perspektive”.
Na okruglom stolu, kojem je prisustvovalo oko 60 učesnika, među kojima su bili predstavnici Vlade RS, Narodne skupštine, javne uprave, finansijskih institucija, privrede i medija, predstavljena je analiza „Izazovi i očekivani efekti uvođenja trećeg stuba penzijskog osiguranja na penzijski sistem u Republici Srpskoj“.
Miloš Grujić, član Udruženja ekonomista RS SWOT i jedan od autora analize, kazao je da trenutni način funkcionisanja penzionog sistema u RS ukazuje da visoke stope poreskog opterećenja plata, već sada ukazuju da praktično ne postoji mogućnost za povećanje stopa doprinosa iz plata što ne ostavlja prostor za značajno povećanje penzija.
Kako je istakao,  da bi se obezbjedila veća penzija za buduće penzionere, a da teret ne pada na poslodavce, jedno od rješenja je je uvođenje dobrovoljnih penzionih fondova.
Snežana Ristanović, direktorka društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom Raiffeisen Future i jedan od najboljih poznavalaca problematike penzionih sistema u regionu, istakla je da je zajednički problem regiona, pa i cijele Evrope je da zemlje imaju izrazito staro stanovništvo.
„Šta god država preduzela na polju parametarskih izmjena u okviru državnog penzijskog invalidskog osiguranja apsolutno ne može biti dovoljno za obezbjeđivanje penzijskih prihoda građana u starosti”, kazala je Ristanović.
Ona je istakla da očekuje da se u Srbiji državne institucije i sindikalni povjerenici mnogo više uključe u edukaciju građana jer iskustva pokazuju da više ni jedna država svoj penzijski sistem ne bazira isključivo na principu međugeneracijske solidarnosti na obezbjeđivanju materijalne sigurnosti i nezavisnosti građana u trećem dobu.
„Neophodno je što brže i intezivnije razvijati dobrovoljne penzione fondove i štednju u dobrovoljnim penzionim fondovima kao dopunski izvor prihoda za građane”, rekal je Ristanovićeva.
Gordana Drobnjak, izvršni direktor Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim evropskim fondom, prvim ove vrste u BiH, istakla je da je značajno da se govori o tome da pojedinci i poslodavci moraju da štede za svoju starost, odnosno da poslodavci moraju ulagati u svoje zaposlene, a da pojedinci moraju biti odgovorni za svoje prihode i dostojanstvenu starost, bez obziro koliko imaju godina.
Ona je kazala da je reagovanje tržišta u BiH na dobrovoljne penzione fondove pozitivno i to prije svega od strane poslodavaca koji prepoznaju značaj ulaganja u svoju radnu snagu.
„Jako je bitna i uloga države koja treba kroz poreske olakšice i svoj primjer, kao poslodavac, da stvori masovnost dodatne štednje za svoje građane”, kazala je Drobnjak.
Mladen Milić, direktor fonda PIO RS, prezentovao je podatke gde se trenutno nalazi penzioni sistem Republike Srpske, navodeći da situacija u RS nije drastično lošija u odnosu na EU.
„1,62 je prosjek odnosa između osiguranika i korisnika prava u EU, 12,3 odsto je učešće BDP, odnosno izdvajanje za isplatu penzija u EU, a iz doprinosa se obezbjedi 82 odsto potrebnih sredstava. U RS je taj odnos 1,16 prema jedan, a u 2017. godini smo se spustili na ispod 10 odsto izdvajanja iz BDP-a za isplatu penzija koliko i preporučuju Svjetska banka i MMF, a obezbjeđujemo 79,2 odosto potrebnih sredstava iz doprinosa”, kazao je Milić.
Prezentacije i analizu sa okruglog stola možete preuzeti sa sajta Udruženje ekonomista Republike Srpske SWOT na ovim linkovima:
  1. Analiza - Izazovi i očekivani efekti uvođenja trećeg stuba penzijskog osiguranja na penzijski sistem u Republici Srpskoj.
  2. Prezentacija - Miloš Grujić - Izazovi i očekivani efekti uvođenja trećeg stuba penzijskog osiguranja na penzijski sistem u Republici Srpskoj.
  3. Prezentacija - Mladen Milić - Penzijski sistem Republike Srpske.
  4. Prezentacija - Snežana Ristanović - Adekvatni, sigurni i održivi penzijski sistemi . Iskustva regiona i Srbije.



субота, 03. фебруар 2018.

Skorašnji nastupi

Prije nekoliko dana sam sa mojim mentorom bio sagovornik Marini Čigoji sa portala Kapital. Naslov teksta je "Republika Srpska će zaduživanje ino-obveznicama skupo platiti". Da nam sljedeće godine pokažu taj tekst a da ne piše ko je šta izjavio ne bismo znali šta je čije. Toliko isto mislimo.
Pojavljivanje na međunarodnom tržištu je dobro zbog sticanja međunarodnog boniteta i kredibiliteta. Međutim, pribavljanje novca u inostranstvu je upitno, jer imidž RS odnosno BiH, osim povremenih političkih nesuglasica, značajno pogoršavaju izvještaji rejting agencija i autoriteta poput "Forbsa", Svjetskog ekonomskog foruma, Svjetske banke i Međunarodne finansijske korporacije. Nisam siguran da bi prva emisija na stranom tržištu omogućila nižu kamatnu stopu od one koja je već ostvarena na ovom tlu. Istakao sam da prema ocjeni agencije Standard & Poor's, BiH ima suvereni kreditni rejting „B sa stabilnim izgledima" koji imaju još Nigerija, Pakistan i Uganda.Prinosi na desetogodišnje obveznice ovih zemalja su 14,8 odsto, 7,9 odsto i 14,2 odsto. S obzirom na metodologiju dodjeljivanja kreditnog rejtinga malo je vjerovatno da bi RS imala drugačiji kreditni rejting od BiH. U skladu sa tim, emisija obveznica po jednocifrenoj kamatnoj stopi predstavljala bi pozitivno iznenađenje. Dodao sam i da je Agencija za ocjenu kreditnog rejtinga "Mudis investors servis" potvrdila Republici Srpskoj kreditni rejting "B3 sa stabilnim izgledima". Ovaj kreditni rejting predstavlja nizak kreditni rejting i označava visok kreditni rizik. Naglasio je i da sama činjenica da zemlja pregovara sa MMF-om o bilo kojem aranžmanu ukazuje na to da situacija u zemlji nije povoljna.
Ipak,  u praksi veliki institucionalni investitori ne posmatraju samo kreditni rejting već i druge pokazatelje, a kao primjer je naveo Grčku koja ima lošiji kreditni rejting od RS i BiH, a nedavno se zadužila po kamatnoj stopi od 5,5 odsto.
Druga vijest je da sam juče dao izjavu za Dnevnik RTRS. Za one koji ne vole da čitaju, prilog u kojem je izjava mogu da pogledaju i ovdje. Tema je bila težnja Kine i Rusije da se naftom trguje u valuti koja nije dolar. Ovo nije nova inicijativa. Kina i Rusija odavno pokušavaju da idu u pravcu pravcu deamerikanizacije. Svaki put pokušavaju da pridobiju nove saveznike na tom putu. Irak je pokušao da prodaje naftu za evro 2000. a Iran najavio 2006. Ovaj pokušaj je svakako dobar zbog konkurencija među valutama koja vodi ka pokušaju demonopolizacije dolara kao valute. Doduše, pokušaj dedolarizacije finansijskih tržišta ne znači da će dolar ubrzo izgubiti poziciju rezervne valute u svijetu. Mada, prateći reakcije na spoljnu politiku SAD, povećane apetite prema zlatu i kriptovalutama i ovo predstavljaja značajan otklon od dolara.

петак, 12. јануар 2018.

Smanjen promet a broj blokiranih računa u porastu

Ove sedmice bio sam sagovornik na temu smanjenja promet na Banjalučkoj berzi. Promet je pao za 138 miliona KM. Promet na Banjalučkoj berzi tokom 2017. godine iznosio je 478 miliona maraka i manji je za čak 138 miliona u odnosu na godinu ranije.  Javne ponude odnosno obveznice i trezorski zapisi su čine 81 odsto ukupnog prometa.  Naglasio sam da je u posljednje vrijeme sa berze delistiran značajan broj preduzeća, da se njihovim akcijama ne trguje i da je to jedan od razloga pada prometa. Skoro polovina svih listiranih preduzeća je prošlo neku vrstu transformacije, ili je povučeno sa berze, ili je otišlo u stečaj, tako da se smanjio broj vlasničkih hartija. Samo po tom osnovu je promet akcijama dosta smanjen. Zadnjih godina dominiraju državne hartije od vrijednosti, veoma malo je bilo korporativnih emisija, a tek nešto malo municipanih. Na kraju, i na razvijenim tržištima veće tržište duga od tržišta akcija.
Čitav tekst je objavljen na portalu Capital.ba.

Juče sam za Večernje novosti komentarisao porast broja blokiranih računa u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Centralne banke BiH, broj  blokiranih računa poslovnih subjekata u BiH u odnosu na kraj 2016. godine skočio je za 103 posto. Po mom mišljenju imamo i paradoks da se povećava broj zaposlenih a raste broj blokiranih računa. Mislim da je tu mnogo računa koji pripadaju udruženjima građana. Činjenica je da imamo i mnogo političkih stranaka. Neobično bi bilo da ih ima "samo" 60 a da je blokirano 54. Ovo i ne čudi s obzirom na to da imamo i mnoštvo "kombi" stranaka. U BiH je lakše organizovati stranku nego preduzeće, tako da ovo i ne treba da čudi. Na kraju, to znači da raste broj zaposlenih u javnoj upravi, a da se izgleda "gleda kroz prste" velikim dužnicima koji bi trebalo da budu blokirani.
Ako bi ova lista sadržavala razloge, iznose i adrese firmi lako bismo mogli dobiti "krvnu sliku" uspješnosti poslovanja u zemlji po regijama, kantonima i sl. Ipak, potrebna je dublja analiza da vidimo strukturu tog spiska., koliko dugo firme postoje, koliko zapošljavaju, koliko prihoda imaju. Vjerovatno je tu mnogo "letećih" firmica.
Čitav tekst je objavljen u Večernjim novostima.


среда, 20. децембар 2017.

Poskupljenja kao posljedica akciza

U Večernjim novostima sam bio sagovornik sa mojom dragom drugaricom Jelenom Trivić, predsjednikom Ekonomskog saveta PDP Jelenom Trivić na temu očekivanih poskupljenja. Pričali smo o usvajanju seta zakona o akcizama, kojim se za 0,15 feninga povećavaju akcize na biogoriva i biotečnosti, kao i putarine u BiH, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom i deblokadu skoro milion evra kredita Evropske banke za obnovu i razvoj namenjenih BiH. Očekivano, naglasili smo da Republici Srpskoj slijedi rast svih cijena - prvo prevoza, hrane, a onda i drugih robe i usluga.
pojašnjava da će poskupljenje goriva za nekoliko feninga po litru, u maloprodaji značiti tih nekoliko feninga plus PDV. Naglasio sam da s obzirom na činjenicu da vrijednost goriva u poslovanju transportnih preduzeća ima značajnu ulogu, porast cijene goriva dovodi do promjena uslova u poslovanju za transportna preduzeća. Samim tim, ove promjene se odražavaju i na građane. Kad poskupi gorivo, dolazi do skoka cijena raznih usluga, a posebno artikala čija proizvodnja ali i transport zavise od upotrebe goriva. Prema tome, treba očekivati poskupljenje hrane, a onda i drugih vrsta robe i usluga. S tim u vezi, male ekonomije kao što je ekonomija Republike Srpske mogu potresti i "eksterni šokovi". Pojava eksternih šokova, u vidu rasta cijena nafte i derivata na svjetskom tržištu izvan sadašnjih očekivanja, dodatno će potresti tržište derivata u zemlji. Prema tome, negativno će se odraziti i na izvršenje projekcija prihoda od akciza na derivate i putarine iz cijene naftnih derivata. Nezahvalno je praviti procene i govoriti o iznosu poskupljenja, ali je poskupljenje, u slučajevima povećanja cij goriva – neminovno.

среда, 13. децембар 2017.

Proljeće je 13. u decembru a ja o kriptovalutama i akcizama

Juče sam bio sagovornik Aidi Đugum iz Slobodne Evrope. Njeno istraživački pitanje bilo je "da li vrijeme radi za bitkoin?" U komentaru sam naglasio kriptovalute prolaze isti put poput plastičnog novca, tj. kartica i nemaju podršku, a ni povjerenje svjetskih autoriteta, jer postoji mogućnost ilegalne trgovine.  Ta anonimnost omogućava da se rade transakcije koje inače nisu legalne i one mogu da pobude finansiranje nezakonitih aktivnosti kao što su pranje novca ili finansiranje terorizma.  Plaćanje, odnosno tok novca nije moguće tako lako upratiti, za razliku od kretanja novca u bankarskom sistemu. Zato je ta anonimnost nedostatak ili mana kriptovaluta.
Naglasio sam česte slučajeve krađe i gubljenja lozinki. Korisnici se često obraćaju raznoraznim, i pouzdanim i nepouzdanim serverima, odnosno čuvarima, koji za neku određenu minimalnu naknadu čuvaju njihov novac i kriptovalute. Baš zato što korisnici lakovjerno misle da će neko da čuva njihove kriptovalute, onda tako čujete da je propao neki server ili da je nestao vlasnik, ili da je promijenjena šifra, da se zatvaraju te kriptovalute, pa i čitave berze, baš kao posljedica povjerenja korisnika. U nekim zemljama, poput Japana ili Australije, bitkoin je već usvojen kao regularan i legan način trgovanja. No zbog nemogućnosti kontrole, bitcoin će vjerovatno još neko vrijeme ostati u domenu internet zajednice. Na kraju, nešto što svi zamenarruju fokusirajući se na investicioni potencijal kriptivaluta. Ovo još uvijek predstavlja nepouzdan način plačanja, ali ima budućnost, jer sistem neće propasti. Naime, malo ko se zanima za uticaj spoja finansija i tehnologija na finansijska tržišta. Šira upotreba kriptovaluta u međunarodnom poslovanju imaće veliki uticaj na budućnost finansijskih tržišta. Ako se obezbjedi sigurnost sticanja, čuvanja i plaćanja kriptovalutama ovo je neminovnost. Blokčejn tehnologija, iako pozadinska tehnologija, koja ne bi došla do izražaja da bitkoin nije stekao popularnost, ima svijetlu perpspektivu. Mogućnosti koje ona nudi imaju gotovo neograničenu primjenu u međunarodnom poslovanju. S tim u vezi, u sljedećih nekoliko godina sve više će i koristiti u međunarodnom plaćanju. Kompanije će između sebe podsticati učestalo korištenje kriptovaluta s ciljem da prilikom plaćanja zadrže veći dio dobiti za sebe, izbacivajući posrednika tj. banke. Čitav tekst pogledajte ovdje.
Prije mjesec dana bio sam sagovornik Željku Svitlici sa portal Mondo. Razgovarali smo o tome da gotovo da ne prođe dan, a da neko od domaćih ili stranih zvaničnika ne spomene kako je neophodno donijeti zakon o povećanju akciza na gorivo. U kratkom komentaru pokušao sam da budem kao sportski komentator - da ukažem na nešto što gledaoci ne vide i kažem im nešto što ne znaju. O insistiranju na povećanju akciza, prokomentarisao sam da, prema Statutu i pravilima MMF-a, tim koji je posjetio zemlju daje određene makroekonomske preporuke koje ne treba da budu konkretne niti da se upliću u zakonodavstvo u zemlji. U skladu sa tim, put za dostizanje željenih ciljeva prepušten je samoj zemlji. U praksi, misije MMF-a, usljed očiglednog debalansa u zemlji - činjenica da zemlja traži pomoć od MMF-a ukazuje na to da situacija u zemlji nije povoljna - često odstupaju od ovog pravila. U većini slučajeva ostavlja se ipak zemlji da se izjasni na koji način nastoji da dostigne postavljene makroekonomske ciljeve. Kao rezultat pregovora nastaju mjere za dostizanje tih ciljeva. Ove mjere se definitivno preciziraju u „pismu o namjerama“ koje potpisuju zvaničnici zemlje koja traži pomoć. S tim u vezi, povećanje akciza djeluje kao siguran izvor za obezbjeđivanje priliva novca. Na neki način se zemlje prisile da usvoje određene mjere i sprovedu ih. Ili će uradti to i to ili nema pomoći. Čitav tekst Svitlice pogledaje ovdje.

недеља, 12. новембар 2017.

Postoji li racionalna računica po kojoj se neko vrijeme bude podstanar, a da se kasnije kupi nekretnina?

Izvor: screenshot iz Dnevnika 2 Radio Televizije Republike Srpske
Danas sam bio sagovornik novinaru Radio Televizije Republike Srpske, Đorđu Vujatoviću u jutarnjem programu a onda u Dnevniku. Tema razgovora se odnosila na dilemu da li postoji neka ekonomska kalkulacija da se neko vrijeme bude podstanar a da se kasnije kupi nekretnina. 
U prilog tvrdnji da postoji opravdana ekonomska računica ide činjenica da je na tržištu sve više nekretnina, a sve manji broj stanovnika, čak i u Banjaluci. Svaki dan čujemo da ima mnogo porođaja. To nije samo prirodni priraštaj Banjaluke, nego i iz okolnih opština. Već neko vrijeme znamo da se broj stanovnika smanjuje, što prirodnim putem, što iseljavanjem. Uprkos svim ovim pokazateljima, zgrade i dalje niču, kao pečurke poslije kiše, a cijene kvadrata i dalje rastu.

U razgovoru sam istakao da je normalno je da se vrijednost kredita smanjuje svake godine. Međutim, mi na kredit plaćamo i neku određenu kamatu, tako da na određeni iznos kredita, plačamo i troškove obrade kredita, troškove vođenja kredita i još neke druge stvari koje trebaju da dobijemo kredit. S druge strane, možemo određeni iznos novca da štedimo. Primjera radi, rata kredita može da bude 500 KM. Vi, s druge strane, možete da štedite 300 ili 200 KM, a da jedan dio vremena živimo kao podstanar. I onda svu tu razliku, koja bi bila do rate kredita, ostavljamo u banku po određenoj kamatnoj stopi. Time bi naša ušteđevina vremenom rasla i onda bismo došli u situaciju da prije otplate kredita bili kupimo određenu nekretninu jer stan koji bismo kupili, otplaćujetmo svake godine, a realno, on se amortizuje - on gubi vrijednost. Ako je naš kredit na 20 godina, možemo da 15 godina živimo kao podstanar i da onda kupimo isti taj stan, koji je već, u međuvremenu, izgubio vrijednost.

Svi izražavamo vrijednost na osnovu samo neto iznosa koji smo posudili od banke.Međutim, treba da vratimo kamatu na određeni period, što će možda i da udvostruči taj iznos. Ljudi često izraze samo nominalnu kamatnu stopu po kojoj ste dobili kredit. Tu postoji i efektivna kamatna stopa, koja obuhvata sve druge troškove koje vi imamo tokom otplate kredita. Većina banaka traži procjenu vještaka prilikom kupovine nekretnine, a onda dodaje i troškove praćenja kredita. Na kredit od 20 godina, ako imate troškove monitoringa od 50 KM godišnje to vam ne izgleda puno. Međutim, to je 1.000 KM za čitav taj iznos perioda otplate. Recimo, na posuđen iznos od 100.000 naraka na 20 godina, tih 1.000 KM vam povećava kamatnu stopu za jedan odsto, a to niko ne vidi, tako da treba imati u vidu da je čitav iznos koji vi vratite, podijeljen sa cijenom kvadrata, iznos koji po kojem smo kupili stan po kvadratu.

Čitav prilog možete pogledati i pročitati na ovom linku.

Na kraju, evo primjera koji pokazuje da ima ekonomske racionalnosti u izboru da jedan dio života život živite kao podstanar a da razliku štedite.  Pretpostavimo da ste stan od 60 m2 platili 108.000 KM tj. 1.800 KM/m2. Neka sta za to uzeli kredit na 20 godina po kamatnoj stopi od 5,00%. Neka je vođenje kredita 50 KM godišnje a troškovi obrade 0,25% od iznosa kredita. Ne računajući efektivnu kamatnu stopu možete reći da je mjesečna rata oko 713 KM a da ćete vratiti ukupno 172.331 KM. Dakle, stan vas će vas koštati zapravo 2.872 KM/m2. S druge strane, recimo da isti stan možete izjamiti za 450 KM mjesečno. Po pretpostavkom da napravite neki ugovor o nepromjenjivoj renti mogli biste u istom stanu za taj iznos da živite 32 godina. Drugim riječima, kada biste stan izjamljivali svaki mjesec bez prestanka po toj cijeni on bi se isplatio (bez održavanja) za 32 godine. Međutim, postoji još nešto. Obezvređenje. Neka je procjenjeni “rok trajanja zgrade” 60 godina. To bi značilo da vaš stan gubi oko 1,66% knjigovodstvene vrijednosti godišnje. U našem primjeru to je 1.800 KM godišnje ili 36.000 KM za 20 godina. Dakle, nakon uplate zadnje rate vrijednost stana po knjigama bi bila 72.000 KM. Doduše, samo po knjigama, od uslova na tržištu će zavisiti da li biste ga prodali po većoj ili manjoj cijeni. Zamislite sada da se odlučili da živite kao podstanar a da razliku do 713 KM tj. 263 KM štedite po prosječno 2% godišnje. Za 20 godina biste na računu imali 75.796,60 KM i mogli biste u gotovini da kupite stan o kojem pričamo.


четвртак, 02. новембар 2017.

"Od obveznica procvetala Dubica"

Bio sam sagovornik u (meni) izuzetno zanimljivom razgovoru. Članak objavljen u Večernjim novostima. Tekst prenosim sa originalnog linka.
Emitovane municipalne obveznice na Banjalučkoj berzi
Opština Kozarska Dubica emitovala je u oktobru obveznice u iznosu od 10,5 miliona maraka po kamatnoj stopi 5,70 odsto na Banjalučkoj berzi i tako postala prva opština u Republici Srpskoj koja je nakon pet godina emitovala i prodala obveznice. Pre Dubice, 17 oština u Srpskoj je od 2008. do 2012. godine emitovalo obveznice u vrednosti od 77,8 miliona maraka!

Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice kaže za "Novosti" da su se odlučili na ovaj potez, jer je Kozarska Dubica jedna od najzaduženijih opština u Republici Srpskoj, ali i zbog toga što je mnogo povoljnije emitovati obveznice i doći do novca, jer je kamata 5,25 dok u bankama iznosi 7 ili 8 odsto.
- Opterećenja naše opštine su oko 26 miliona i traju do 2030. godine. Kako bismo se rešili određenih kredita koje opština ima kod banaka i smanjili mesečnu ratu koja sada iznosi 115.000 maraka, obraćali smo se bankama gde imamo kredite da ih prepakujemo, ali se nismo dogovorili. Tako smo pronašli rešenje u emitovanju obveznica. Dobili smo saglasnost Ministarstva finansija RS i uspeli, vrlo brzo obveznice su kupili PREF, IRB, Grave osiguranje i druge firme, ali i banke iz Srpske - kaže Reljić.
On dodaje da je opština dobijenim novcem zatvorila kredite, isplatila deo duga dobavljačima, a uložiće oko 300.000 maraka u sanaciju putne mreže i druge projekte.

IMIDž
KROZ emitovanje obveznica, kaže Miloš Grujić, popravlja se imidž opštine ili grada, jer se lokalna vlast dovodi u fokus javnosti i podleže većoj kontroli javnog mnjenja. Istovremeno, građanima se omogućava da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje lokalne zajednice.
- Obaveze su se nakupile u proteklih desetak godina i sada su stigle na naplatu. Uz dobijeni novac konačno možemo malo da prodišemo - poručio je Reljić.

Miloš Grujić, član Udruženja ekonomista RS SVOT, kaže za "Novosti" da prema tradicionalnom, teorijskom shvatanju, municipalne obveznice, kao i druge obveznice predstavljaju dužničke hartije od vrednosti, koje emitenta, tj. lokalne vlasti (opštinu i grad) obavezuju da kupcima obveznica isplati pozajmljeni iznos zajedno sa pripadajućom kamatom, u utvrđenom vremenskom periodu.

- Praksa je da se obveznice emituju na duži rok, često duži i od deset godina. One nose kamatu po fiksnoj ili promenjivoj kamatnoj stopi. Izdavanje obveznica je jedan od načina da lokalne vlasti na tržištu kapitala prikupe novac za izgradnju, sanaciju i modernizaciju ili proširenje puteva, mostova, bolnica, sportsko-rekreativnih centara, izgradnju i proširenje kapaciteta za proizvodnju i distribuciju toplotne energije ili škola, unapređenje vodosnabdevanja... Takav instrument banke nerado kupuju zbog dugog roka dospeća i male likvidnosti. S druge strane, osiguravajuća društva, pogotovo ona koja daju životno osiguranje, rado ulažu u ove instrumente - pojašnjava Grujić.

INVESTICIONI MENADžERI

GRUJIĆ kaže da je prepreka za ulaganje u obveznice strah uzrokovan nespremnošću i nedovoljnom edukacijom učesnika na tržištu, ali i drugi problemi u poslovanju investitora.
- Na primer, osiguravajuća društva su, po teoriji, uz društva za upravljanje investicionim fondovima i banke najznačajni institucionalni investitori. Međutim, osiguravajuća društva kod nas nemaju zaposlene investicione menadžere koji bi analizirali prednosti i nedostatke ulaganja u obveznice - ističe Grujić.
Promet obveznicama po godinama

---

Dodao bih još da se municipalne obveznice smatraju manje rizičnim od drugih vrsta ulaganja, prvenstveno od tržišta korporativnih hartija od vrijednosti. Tokom poslednjih decenija u svijetu je primjetan rast interesovanja za municipalne obveznice sa tendencijom daljeg povećanja iz godine u godinu. Najčešći razlog zbog kojeg državni organi emituju hartije od vrijednosti je namjera za pokriće budžetskog deficita ili prikuplјanje sredstva za finansiranje odreženih projekata i potreba.

Kao i kod kreditnog zaduživanja i emitenti obveznica u prospektu mogu da ostave mogućnost prijevremenog ispunjenja obaveza tj. otkupa prije roka dospjeća. Štaviše, u propektu ova mogućnost, za razliku od prijevremenog vraćanja duga banci, može da se predvidi tako da emitent ne plaća dodatne „penale“. Osim toga, u prospektu prije emisije obveznica može se precizirati da ugovorena kamatna stopa ne podliježe tržišnim kamatama;. Međutim, za razliku od klasičnog načina zaduživanja u bankarskom sektoru, emitovanjem municipalnih obveznica mogu da se obezbijede jeftiniji izvori finansiranja. Važan efekat emisije municipalnih obveznica je povećanje odgovornosti nosilaca lokalne vlasti, jer se zbog transparentnosti emitovanja pažlјivije pristupa razvoju projekta i podliježe većoj kontroli javnosti čime se ostvaruje i određen marketinški efekat. Ilustracije radi, naglašava se finansiranje projekata zajedno sa građanima i institucijama kao u opštini Laktaši: „Igrajmo zajedno“. Dakle, emisijom municipalnih obveznica se povećava popravlja imidž lokalne samouprave jer se lokalna vlast dovodi u fokus pažnje javnosti i podliježe većoj kontroli javnog mnjenja. Posljednje ali ne i najmanje važno emisija municipalnih obveznica omogućava i građanima da kroz tržište kapitala ulažu u razvitak svoje lokalne zajednice.

S druge strane, u teoriji se, kao nedostaci i opasnosti pribavljanja novca emisijom municipalnih obveznica navode se da su municipalne obveznice nerazvijen tržišni instrument, komplikovanija i duža procedura pribavljanja novca u poređenju sa bankarskim kreditom i veća neizvjesnost u pogledu pribavljanja dovoljnih sredstava u poređenju sa bankarskim kreditom. Iskustva na svim tržištima kapitala pokazuju da je sekundarno tržište municipalnih obveznica zaista znatno pasivnije i manje likvidno u odnosu na tržište akcija ili tržište državnih obveznica. Zbog te karakteristike, neki investitori, uslijed različitih faktora, nerijetko prodaju municipalne obveznice prije roka dospijeća po nižim cijenama od onih koje su bile pri javnoj ponudi. Takođe, kupovina municipalnih obveznica često može predstavljati problem ako su prodavci zadovoljni novčanim tokovima od obveznica.

U nekim zemljama, na primjer kao u Sjedinjenim Američkim Državama, prihodi od kamata od municipalnih obveznica su često izuzeti iz federalnog poreza na dohodak i od poreza na dohodak države u kojima su izdate što predstavlja podsticaj investitorima da kupuju municipalne obveznice. Dakle, lokalni organi se trude da emisije ovih hartija učine što atraktivnijim tako što investitorima u ove instrumente nude različita poreska oslobađanja.

Iskustva razvijenih tržišta kapitala, ali i zemalja u tranziciji, pokazuju da municipalne obveznice, osim što osvježavaju i diversifikuju tržište, povećavaju konkurentnost među finansijskim instrumentima. Osim lokalnih zajednica, direktne koristi ima država što je jedan od sinergetskih efekata pojavljivanja municipalnih obveznica na tržištu kapitala. S druge strane, prirodno je da se broj „manjih“ preduzeća koja su, „silom zakona“ – privatizacijom, listirana na berzi, smanji pod uticajem izmijenjene zakonske regulative. Ona podrazumjeva da većinski vlasnik koji u preduzeću ima 95 odsto vlasništva, može da kupi preostali dio, da promijeni pravnu formu preduzeća i da ga delistira. Zabluda je da manji broj preduzeća znači manje razvijeno tržište kapitala. Berze u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji imaju veći broj listiranih akcija nego berze u Austriji, Sloveniji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj a promet na tim berzama je neuporedivo manji nego na evropskim berzama. Na primjer, Na Bečkoj berzi je listirano 98 akcija a 3.304 obveznica. Osim toga, na ovoj berzi je 4.826 strukturnih proizvoda (eng. structured products). Prirodno je da se broj listiranih akcija smanjuje, a paralelno sa tim, raste ponuda obveznica.

S ciljem povećanja atraktivnosti municipalnih obveznica kod osiguravajućih kuća, fondova i banaka, obveznice je moguće, po uzoru na Skandinavske zemlje, „prepakovati“ u - muncipalni fond. Takav fond bi bio otvoren i njime bi upravljala upravo Investiciono-razvojna banka. Na primjer, na početku bi fondovi, kojima upravlja IRB, posjedovali sve udjele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Razvojem sekundarnog tržišta i novim emsijama, taj udio bi se smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele tog fonda na berzi. Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investitori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. To znači da ako bi početna vrijednost udjela municipalnog fonda bila 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala - za godinu dana rast vrijednosti udjela iznosio bi oko šest odsto odnosno udjel bi iznosio oko 106 KM. U odnosu na postojeći sistem prednost ovog modela je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom momentu mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenutnom vrijednošću. Pri tom, od dobijenog novca od otplate glavnice i kamata i novouplaćenih uloga, fond bi bio u mogućnosti da ulaže u nove emisije obveznica. Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala potvrditi svoju osnovnu ulogu - pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj RS.